Nakon komentara Lesa Robertsa, epidemiologa sa Sveučilišta Columbia i autora dviju recenziranih studija o smrtnosti u Iraku od američke invazije 2003.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Rooseveltova administracija bila je suočena s dolaskom stotina židovskih izbjeglica u Sjevernu Ameriku u vrijeme kada je antisemitizam bio raširen i politička cijena njihovog dopuštanja mogla je biti visoka. Stotine njih provele su nekoliko godina tijekom 1940-ih u Oswegu, New York, blizu mjesta gdje sam odrastao, u kampu omeđenom bodljikavom žicom koji je sada dio kampusa državnog sveučilišta. Katolička crkva i drugi organizirali su stanovnike grada da vikendom posjećuju kamp i na kraju je većina izbjegličkih obitelji bila "usvojena" od strane obitelji domaćina koja bi svaki tjedan donosila i dijelila veliki obrok i podržavala izbjeglice u njihovim malim problemima. Pred kraj rata sve su izbjeglice deportirane, uglavnom u Južnu Ameriku i Palestinu. Nakon dana D, kada su se slike koncentracijskih logora počele pojavljivati u američkom tisku, stanovnici Oswega koji su voljeli i brinuli za svoje izbjeglice, bili su shrvani kad su vidjeli slike bodljikave žice i baraka tako vizualno slične onome što je dočekalo izbjeglice u Oswego. Do tada, stanovnici ovog ruralnog gradića jednostavno nisu imali pojma što se događa sa Židovima udaljenim kontinentom. Imalo je ogroman utjecaj na mene i moje kolege studente 40 godina kasnije kada je jedan od mojih instruktora, koji je odrastao u Oswegu, raspravljao o ovoj epizodi na večernjem događaju i otvoreno plakao. Nije toliko iznenađujuće da su prije 70 godina događaji iz jednog dalekog rata bili toliko nepoznati građanima zaraćenih strana. Ipak, anketa koju je upravo objavio ComRes sugerira da su u ovom informacijskom dobu britanski građani na neki sličan način neupućeni u događaje koji su se odvijali u Iraku u proteklom desetljeću.
Ovog ožujka, pregled procjena broja umrlih od strane Burklea i Garfielda objavljen je u Lancetu u izdanju u spomen na 10.thobljetnice invazije. Pregledali su 11 studija izvora podataka u rasponu od pasivnih proračuna vladinih i novinskih izvješća do pažljivih nasumičnih istraživanja kućanstava i zaključili da je umrlo otprilike pola milijuna iračkih civila. Različiti izvori uključuju široku varijaciju trenutnih procjena, od više od sto tisuća do milijun.
Nova anketa ComRes-a među 2,021 odraslim Britancem pokazala je da 59% građana misli da je umrlo manje od 10,000 Iračana, što je prema svim procjenama manje od jedne desetine istine i manje od 2% ukupne procjene Burklea i Garfielda. Osamdeset i četiri posto anketiranih smatra da je broj umrlih manji od 100,000, sugerirajući da svoj dojam temelje na nečemu što nije bilo kakav izvor dokaza iz posljednjih nekoliko godina. Moguće je da većinu Britanaca nije briga kakvi rezultati proizlaze iz postupaka njihovih vođa i rada njihovog novca od poreza. Alternativno, također bi moglo biti da su britanska i američka vlada aktivno i agresivno radile na diskreditiranju izvora i zbunjivanju procjena broja umrlih u nadi da će spriječiti javnost od ujedinjenja i galvanizacije oko zajedničkog narativa.
Kad je 2004. u časopisu Lancet, čiji sam koautor, objavljeno prvo pažljivo istraživanje kućanstava o smrtnim slučajevima u Iraku, Tony Blair je brzo odbacio studiju, a Jack Straw je objavio opširno odbacivanje procjene na web stranici ministra vanjskih poslova. Obojica su više voljeli podatke iračke vlade na terenu. Vrijeme je pokazalo da ova kritika nije bila stajalište tehničkih savjetnika ministra vanjskih poslova, a tri istraživanja objavljena od tada grubo su potvrdila nalaze Lanceta iz 2004. godine. S obzirom na to da je ovo bio preventivni rat, koji je možda kršio Povelju UN-a, te da se temeljio na upitnim dokazima, tadašnji premijer i ministar vanjskih poslova imali su značajan osobni interes da odbace priču. Od 2004. godine, dok su se pojavljivali dokazi o užasavajućem broju smrtnih slučajeva u Iraku, opetovano su istraživanja i ankete odbačene od strane glasnogovornika vlade, bivših vojnih članova sa slabim akademskim kvalifikacijama ili drugih u očima javnosti koji su se željeli pridružiti borbi. Anketa AP-a iz 2007. pokazuje da Amerikanci o tom pitanju nisu ništa bolje informirani od Britanaca.
Suradnik CIA-e po imenu Edward Snowden izazvao je veliku kontroverzu preko Atlantika jer je otkrio da je američka vlada pratila telefon, e-poštu i drugu komunikaciju milijuna Amerikanaca koji nisu osumnjičeni. Potaknuo je zanimljivu raspravu, rekavši da je njegov motiv taj da demokracija ne može funkcionirati ako je vladi dopušteno birati što će objaviti javnosti na način koji unapređuje interese vlade, ali možda ne i interesa naroda. Ova nova anketa ComResa postavlja pitanje događa li se to već u Britaniji ili ne.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije