Smrt Huga Chaveza izazvala je HRW da odmah (u roku od nekoliko sati)
premazati nasljeđe Chavezove vlade.
"Chávezovo autoritarno nasljeđe: dramatična koncentracija moći i otvoreno nepoštivanje temeljnih ljudskih prava", rekla je nevladina organizacija sa sjedištem u Washingtonu.
Ako to nije dovoljno oštro, u a
c poslanom u lipnju 2012., Ken Roth, izvršni direktor HRW-a, opisao je Venezuelu kao jednu od "najzlostavljanijih" u Latinskoj Americi. Ekvador i Bolivija bile su druge dvije države koje je Roth izdvojio.
U studenom 2012., HRW je također požurio a
pismo zahtijevajući da se Venezuela isključi iz Vijeća za ljudska prava UN-a na temelju toga što Chavezova vlada "nije uspjela ispuniti prihvatljive standarde"
Zapanjujuće je očito da HRW Chavezovu vladu nije jednostavno smatrao vladom koja se može valjano kritizirati, kao bilo koja druga u svijetu, na temelju ljudskih prava. HRW je Venezuelu pod Chavezom smatrao jednom od "najzlostavljačnijih" zemalja na svijetu. Ne griješite, ako je Venezuela više zlostavljača od Kolumbije, kao što je Roth tvrdio, onda bi to lako smjestilo Venezuelu među najgore kršitelje ljudskih prava na svijetu.
Na dan smrti Huga Chaveza, HRW je ponovio optužbe koje iznosi godinama:
1) "Napad na neovisnost pravosuđa"
2) "Napad na slobodu medija"
3) "Odbijanje kontrole ljudskih prava"
4) "Prihvaćanje nasilnih vlada"
Bez istraživanja bilo kakvih detalja o ovim kritikama, nešto bi trebalo odmah istaknuti. Stavljajući po strani HRW-ove
nevjerojatno loši pokušaji da ih potkrijepimo, kako ove kritike mogu svrstati Chavezovu vladu među zemlje koje najviše zlostavljaju na svijetu? Kako bi HRW-ova procjena, čak i uzeta zdravo za gotovo, mogla učiniti Venezuelu nedostojnom sjediti u UN-ovom Vijeću za ljudska prava pored SAD-a?
Daniel Kovalik istaknuo je sljedeće nevjerojatne činjenice prošle godine u a
Counterpunch članak:
...u depeši Veleposlanstva SAD-a od 19. studenog 2009., pod naslovom "Izvješće o međunarodnoj strategiji kontrole narkotika", Veleposlanstvo SAD-a u Bogoti priznaje, samo na stranu, užasnu istinu: 257,089 registriranih žrtava desničarskih paravojnih postrojbi. I, kao što je Human Rights Watch upravo izvijestio u svom godišnjem izvješću o Kolumbiji za 2012., te paravojne formacije nastavljaju raditi ruku pod ruku s kolumbijskom vojskom koju podržavaju SAD...
….SAD je bio svjestan ovog broja mrtvih više od dvije godine, iako to saznanje nije učinilo ništa da promijeni američku politiku prema Kolumbiji — koja bi trebala primiti više od 500 milijuna dolara vojne i policijske pomoći od SAD-a u sljedeće dvije godine godine
….Doista, kao što Veleposlanstvo SAD-a priznaje u depeši Veleposlanstva od 26. veljače 2010. pod naslovom, "Protiv uzlaznog trenda domorodačkog stanovništva," takvo nasilje gura 34 domorodačke skupine do točke izumiranja. Ovo nasilje se stoga može opisati samo kao genocidno.
Ili Ken Roth nije upoznat s izvješćima svoje vlastite organizacije, ili nešto vrlo pokvareno pokreće apsurdno neproporcionalnu kritiku njegovih grupa prema Venezueli.
Posuditi ću iz HRW-ove knjige i ponoviti nešto svoje. Ponovo ću ponoviti neka od pitanja koja sam im godinama postavljao. HRW nikada nije pokušao odgovoriti.
1) Kada je državni udar svrgnuo Chaveza na 2 dana 2002., zašto javne izjave HRW-a nisu učinile očite stvari poput osude državnog udara, pozivanja drugih zemalja da ne priznaju režim, pozivanja na povelju OAS-a i (posebice jer je HRW sa sjedištem u Washingtonu) pozivaju na istragu umiješanosti SAD-a?
2) Vrlo slično, kada je državni udar svrgnuo demokratski izabranu vladu Haitija 2004., zašto HRW nije osudio državni udar, pozvao druge zemlje da ne priznaju režim, pozvao se na povelju OAS-a i pozvao na istragu uloge SAD-a ? Mnoge od ovih stvari učinila je Zajednica karipskih naroda (CARICOM). Trećina Generalne skupštine UN-a pozvala je na istragu o svrgavanju Aristida. Zašto ih HRW nije podržao?
3) Od 2004., zašto je HRW pisao oko 20 puta više o Venezueli nego o Haitiju unatoč činjenici da je državni udar na Haitiju stvorio katastrofu ljudskih prava u kojoj su počinjene tisuće političkih ubojstava i zatvori puni političkih zatvorenika? Haitijsko pravosuđe i dalje je prepuno ostataka državnog udara.
U čast Chavezu i venezuelanskim pokretima koji će, nadamo se, proširiti napredak učinjen prema tome da Venezuela postane demokratskija i humanija zemlja, prisjetimo se nekih postignuća njegove vlade na međunarodnoj sceni kojima HRW nikada ne bi aplaudirao. Sjetimo se Huga Chaveza koji se snažno protivio američkom bombardiranju Afganistana 2001.; rat u Iraku, državni udar 2004. na Haitiju, državni udar 2009. u Hondurasu, NATO-vo bombardiranje Libije, smrtonosna militarizacija sukoba u Siriji, pokušaji državnog udara protiv Moralesa u Boliviji i protiv Corree u Ekvadoru, izraelska agresija u Libanonu i u okupiranim teritorijima.
Ništa od toga nije nimalo impresioniralo HRW. Možda je čak i pojačalo mržnju HRW-a prema Chavezovoj vladi, ali trebalo bi impresionirati ljude kojima je doista stalo do ljudskih prava.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije