Ovaj tjedan vozači autobusa u Barceloni su u četverodnevnom štrajku. Ovo je treći štrajk vozača od Božića. Radnici štrajkaju kako bi dobili dva slobodna dana tjedno. Vozači su zaposlenici gradskog transporta Barcelone (TMB), koji je uglavnom pod kontrolom gradskih vlasti. Borba je sama po sebi sramota za Socijalističku stranku Katalonije (dio dominantne španjolske socijaldemokratske stranke) koja kontrolira gradsku vladu.
Vozači autobusa u Barceloni trenutačno rade 6-dnevni tjedan i, s prisilnim prekovremenim radom, prosječno više sati godišnje od prosjeka španjolskih radnika. Vozači ističu da im duljina radnog tjedna otežava usklađivanje posla s obiteljskim životom te dodatno povećava stres. Vozači traže kraći radni tjedan bez pada plaća. Tijekom štrajka vozači dijele besplatne štrajkačke novine Dos Dies! (Dva dana!). Vozači su dobili podršku brojnih susjedskih ili društvenih skupina u Barceloni.
Ova borba je zanimljiva po onome što otkriva o španjolskom sustavu kolektivnog pregovaranja. Prema španjolskom zakonu o radu od kasnih 70-ih, poduzeća s više od 50 radnika u lokalnom području moraju dopustiti radnicima da kolektivno pregovaraju kroz odbor koji biraju radnici, comite de empresa. Nazvat ću ih "vijećima za pregovaranje". Sindikati obično objavljuju liste kandidata i biraju broj delegata proporcionalan broju svojih glasova. Pregovaračka vijeća nisu dužna po zakonu pridržavati se glasovanja radnika na sastanku za ratifikaciju ugovora. Iako samo 17 posto španjolskih radnika pripada sindikatima, sindikati kolektivno pregovaraju za znatno veći broj ljudi kroz sustav pregovaračkih vijeća.
Ljudi imaju pravo na 40 slobodnih sati uz plaću mjesečno kada su izabrani u pregovarački odbor, a sindikati koji mogu dobiti najmanje 10 posto glasova diljem Španjolske dobivaju dodatne povlastice. Kroz ovaj sustav delegati i sindikati dobivaju subvencije od poslodavaca i države. To ih u određenoj mjeri čini neovisnima o radnicima koji podupiru njihov rad kroz sindikalne članarine.
U Barcelonskom TMB-u postoje odvojena pregovaračka vijeća za 2,800 radnika autobusnog sustava i 2,500 radnika podzemne željeznice. Trenutno postoji pet sindikata u pregovaračkom vijeću o autobusnom sustavu. U vrijeme pregovora o ugovoru u prosincu 2005. godine, održan je veliki sastanak vozača koji su glasali NE za predloženi trogodišnji ugovor jer nije jamčio dva slobodna dana tjedno. Međutim, tri sindikata s vrlo tijesnom većinom od 3 delegata u pregovaračkom vijeću glasovala su za ratifikaciju ugovora. Ti sindikati su General
Sindikat radnika (UGT — službeni sindikat španjolske vladajuće Socijalističke stranke), Radničke komisije (povezane s Komunističkom partijom) i Nezavisni radnički sindikat (SIT). Tako su izaslanici ova tri sindikata iza leđa radnika potpisali ugovor. Najveći sindikat vozača autobusa je Industrijski sindikat prometa i komunikacija Opće konfederacije rada (CGT). Iako je CGT glasao protiv ugovora, nije imao apsolutnu većinu izaslanika i nije ga mogao blokirati. Peti sindikat u pregovaračkom vijeću je neovisni, Udruga vozača gradskog prijevoza Barcelone (ACTUB).
Transportni sindikat CGT također je najveći sindikat radnika u podzemnoj željeznici u Barceloni.
Sličan problem pregovaračkog vijeća koje je glasovalo protiv želja radnika dogodio se u borbi za ugovor o sustavu podzemne željeznice u Barceloni 2003. U tom je slučaju uprava TMB-a zahtijevala koncesijski ugovor. Poput francuskih prijevoznika, radnici barcelonske podzemne željeznice imali su pravo na ranije umirovljenje od ostalih španjolskih radnika prema ugovoru. Traži se uprava
produljiti potreban radni staž na prosjek u Španjolskoj. Kao iu trenutnoj borbi za autobusni sustav, radnici podzemne željeznice proveli su niz kratkih štrajkova. Sindikat CGT u podzemnoj željeznici prikupio je potpise 1,200 radnika koji su zahtijevali skupštinu koja bi ratificirala svaki predloženi ugovor. Ali radničke komisije su jedne večeri održale slabo reklamirani sastanak sa samo 60 prisutnih. Budući da je ovaj sastanak odobrio ugovor, radničke komisije, UGT i dvije neovisne pro-tvrtke
sindikati su glasovali za odobravanje ugovora. Iako je CGT najveći sindikat u sustavu podzemne željeznice, oni nemaju apsolutnu većinu u pregovaračkom vijeću i stoga ne mogu blokirati ugovor o koncesiji.
CGT sebe opisuje kao "revolucionarni, libertarijanski" sindikat. CGT zagovara ono što bi se u SAD-u nazvalo "sindikalizam društvenog pokreta": ""CGT je anarho-sindikalistička organizacija... koja djeluje u radnom svijetu. No nisu svi problemi samo u ovom području, niti su radnici toga nesvjesni. Tako su unionisti, antiautoritarci, pacifisti, imigranti, ekolozi, pokreti protiv seksizma i antiglobalizacijski pokret na kraju krajeva jedan pokret, bez 'profesionalnih revolucionara' na čelu i sa sviješću da će transformacija uključiti sve skupine. " CGT je posljednjih godina dobio glasove oko milijun radnika — oko 8 posto glasova — na pregovaračkim izborima za vijeća u Španjolskoj. Stoga je sindikat još uvijek premalen da izazove trenutnu dominaciju UGT-a i radnika u Španjolskoj Komisije, koje dobivaju oko 70 posto glasova.
Trenutna borba na autobusnom sustavu Barcelone započela je prošlog studenog kada su CGT i ACTUB razvili savez i dogovor o tome kako dalje. Dana 21. studenog u jednoj od autobusnih garaža održan je opći zbor vozača autobusa. Autobusni promet bio je zatvoren pet sati kako bi se ovaj sastanak mogao održati. Na toj skupštini radnici su glasali za odobravanje zahtjeva za dva slobodna dana bez smanjenja plaće i izabrali Odbor za dane odmora (comite de descansos) (http://comitedescansos.blogspot.com/) da vodi borbu. Ideja je bila da radnici sami usmjere borbu preko svoje opće skupštine, "neovisno o sindikatima". UGT i Radnička povjerenstva bojkotirali su taj sastanak.
Prva dva štrajka izvedena su oko Božića i početkom siječnja. Tijekom siječanjskog štrajka, skupina regionalnih vladinih policajaca (Mossos d’escuadra) počela je vrijeđati skupinu vozača koji su provodili mirni informativni skup, nazivajući ih "kurvinim sinovima", "subnormalnima", "govnima". Člana CGT-a napali su ti policajci, a zatim su ga uhitili i optužili za napad na policajca. Radnički odvjetnik opisao je ponašanje policije kao "povratak u doba frankizma". Osim toga, uprava TMB-a suspendirala je 25 radnika. Najdužu suspenziju, šest mjeseci, dobio je Saturnino Mercader, predsjednik pregovaračkog vijeća CGT-a. Ponovno u veljači tijekom marša vozača, policija je udarila drugog člana CGT-a u glavu. Vozači sada imaju
prekinuli "policijsku i radničku represiju" još jedan zahtjev štrajka. Sudjelovanje 1,800 vozača u maršu i masovnom skupu na Placa Universitat, pokazuje većinsku podršku štrajku među vozačima.
Na glavnoj skupštini 12. veljače prisustvovalo je oko 60 članova UGT i Radničkih povjereništva, a UGT i Radnička povjerenstva obvezali su se poštovati odluku vozača. Na toj skupštini vozači su izglasali nastavak štrajka od 3. do 6. ožujka. U međuvremenu, SIT, koji CGT opisuje kao "korporativistički" (pro-kompanijski) sindikat, bio je jedini sindikat koji se složio s prijedlogom uprave da se pričeka sljedećih pregovora o ugovoru.
Odgovor uprave na ovu borbu bio je neodlučan. Prvo su rekli da vozači već dobivaju dva slobodna dana. Zatim su odustali od toga, priznavši da to nije slučaj. Nedavno je glavni upravitelj TMB-a rekao da radnici u prosjeku rade samo 7 sati i 4 minute dnevno. No radnici kažu da je to "laž". Tvrde da velika većina vozača radi više od sedam i pol sati dnevno.
Posljednjih dana uprava TMB-a i lokalni političari izjavili su da ne mogu odobriti dva slobodna dana bez gubitka plaće bez smanjenja usluga ili povećanja cijena karata. Kao odgovor, glasnogovornici vozača ističu da radnici u madridskom autobusnom sustavu imaju dva slobodna dana, a cijena je niža nego u Barceloni. Radnici ističu veliki broj vrlo dobro plaćenih ljudi na vrhu TMB-a, iznimno velikodušne mirovine koje dobivaju menadžeri i raskošne izdatke TMB-a za odnose s javnošću.
U današnjem intervjuu na Barcelonskoj TV, Assumpta Escarp, predsjednica TMB-a i gradska vijećnica Barcelone, kaže da bi rado pregovarala o promjeni radnog tjedna vozača, ali da to mora proći kroz "okvir ugovor." Ali to bi pitanje vratilo pod kontrolu istog pregovaračkog vijeća koje je potpisalo ugovor koji su radnici prošli put odbili. U međuvremenu, šef radničkih komisija u Kataloniji istupio je protiv štrajka. Prema Saturninu Mercaderu, predsjedniku pregovaračkog vijeća, UGT i radničke komisije "sada ne računaju ništa" u ovoj borbi. "Skupština [vozača] ih je pomela u stranu."
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije