Vidim obećanje u Njihovim očima
Oni su lijepi i strašni, posežu za Mnom
i grčim se dok mi zvuk drveta koje pada razbija lobanju,
Moje srce
ali oni to ne čuju
mnoga stabla su oborena u njihovu čast
Oni su bili gluvi na sve njih
ali možda sam i ja bio gluv
okružena Mojim drvećem tako dugo
njihovi zvuci koji ih obavijaju guše senzaciju
u zapovednoj tišini
Moj dah, vetar
Moje suze, kiša
Moj smeh, šuštanje lišća
harmonija,
stara se pjesma
to je Moja vlastita šuma
kompletan
u njemu mogu disati
ali kad sam hrabar
i uzmi Njihove ispružene ruke
da ih vodi tihim putem
prema srcu Moje šume
Oni se guše
strani i ranjivi,
ugušen Mojim čudnim drvećem
i drevna pjesma se diže
i ispunjava Moja čula
dok ne zaboravim Sebe
i oni bježe, gledajući kako letim u raspjevano drveće, divlje, tamno, zeleno
a ja šuljam i mlatim i guštam
i živi
ispod grana
pod zvijezdama
sam
u mom mirnom šumskom kavezu
I dalje posežu za Mnom
ali ne mogu otići
ne za Njih
čak ni da spasim Sebe
sa drveća
Pa čekam, gluv u Mojoj šumi
petljajući u mraku
dok ne nađem jednog od Njih
ko može da diše ispod ovog drveća
ispod ovih zvezda
Onaj koji može pozvati srce Moje šume
Njen dom