Yom Kippur u Palestini i palestinski narod iskupljuju se za izraelski grijeh okupacije. Zatvaranje u Gazi i na Zapadnoj obali je završeno: tri dana nijedan Palestinac neće proći kroz kontrolni punkt; kupačima neće biti dozvoljeno na plažama, koje će više patrolirati topovnjačama nego ikada; električna ograda oko perimetra pojasa Gaze i zid koji je već izgrađen u Khan Yunisu popunjeni su naoružanim vojnicima, kao i granice širom Zapadne obale. Nećete ići u školu ili raditi ako to znači preći kontrolni punkt. Zaboravite na posjetu porodici i prijateljima u drugim gradovima i selima. Prije svega, nemojte se ozbiljno razboljeti ili raniti jer ćete umrijeti prije nego što hitna pomoć bude puštena u bolnicu.
'Bojao sam se da si otišao u Rafah', kažem Ahmadu preko telefonskih žica u Gazi City. Više porodica u Rafi izgubilo je svoje domove od izraelskih buldožera prošle sedmice, a jedan mladić je poginuo zbog prigovora na zillionti upad na njegovu zemlju. Brinuo sam se da je Ahmad otišao da istraži. Tamo živi njegova šira porodica.
„Niko nikuda ne ide“, cinično odgovara Ahmad. ‘To je Yom Kippur’.
Produžuje i naglašava djela 'Yom' i 'Kippur', ističući tek najnoviji upad u njihove živote. Pitam se koliko Jevreja širom svijeta zna kakav su uvod u judaizam Palestinci imali. Dan pomirenja (Jom Kipur) je vrhunac desetodnevnog perioda pokajanja koji počinje Roš Hašanom, Sudnjim danom. Ovih deset dana razmišljanja i inspiracije donose nam vječnu poruku da je moguće da ljudska bića poboljšaju svoj karakter. Govore nam o našoj etičkoj savjesti i moralnoj odgovornosti, o samopreispitivanju i duhovnoj regeneraciji. Nastavlja se dvadesetčetvoročasovni policijski čas širom okupiranih teritorija; vansudska ubistva ostaju standardna politika; strijeljanje civila koji se usude pokazati lice pred tenk, karaulom ili vojnikom ne zahtijevaju nikakvu kaznu; upotreba muškaraca, žena i djece kao živog štita nailazi na racionalizaciju i apologetiku; objašnjava se svakodnevno sadističko ponižavanje očeva pred njihovim sinovima i kćerima; sistematska zloupotreba prava na obrazovanje, sloboda kretanja, pravo na rad, pravo na ljudsko dostojanstvo, uskraćuju se po osnovu „sigurnosti“; krađa narandži i maslina, vode i zemlje opravdava se za potrebe nelegalnih naselja „susjedstva“ koja se šire i šire mimo svih međunarodnih zakona; rušenje porodičnih kuća i voćnjaka buldožerima gotovo da više ne predstavlja vijesti; činjenica da je izraelska 'samoodbrana' definirana kao ubistvo, krađa i pljačkanje tuđe zemlje prihvaćaju i brane kako najreligiozniji tako i najsekularniji. Molitve pomirenja, artikulišući ideale ljudskog bratstva i međusobnog praštanja, čine obožavatelja intenzivnim svjesnim ljudske slabosti, podsjećajući ga da ne postoji čovjek koji je potpuno slobodan od grijeha i grešaka. Ispovijesti se ponavljaju na Jom Kipur u prvom licu množine kako bi se naglasila kolektivna odgovornost cijele zajednice.... Više puta se podsjećamo da Yom Kippur donosi oproštenje grijeha između čovjeka i Boga, a ne može donijeti oprost sve dok se ne pokuša popraviti povreda nanesena bližnjemu. Bog ne oslobađa krivca u stvarima koje se tiču ljudskih bića osim ako reparacija ne prethodi svemu drugom. Počinilac mora prvo dobiti pomilovanje od osobe kojoj je povrijeđena. Više od četiri stotine djece i 1400 odraslih ubijeno je za dvije godine. Više od 5000 ljudi je zatvoreno i mučeno. Više od 17,000 lišeno je svojih domova i zemlje. Stambeni kompleksi bombardovani u gluvo doba noći. Čitave fabrike i preduzeća uništena u jednom napadu. Društvena infrastruktura i ekonomije uništeni su nepopravljivi. Siromaštvo se povećava; nezaposlenost vrtoglavo raste; Izbjeglički kampovi su svakodnevno napadali i terorizirali. Dženin izbrisan do neprepoznatljivosti. Dženin, ne smemo te čak ni da se sećamo. A ipak vidim tijela kako leže u prašini. Osjećam mrtve zakopane ispod njihovih miniranih kuća.
Mjeseci i godine se gomilaju kao kosti. Tijela se pretvaraju u duhove. Prije dvadeset godina ovog Jom Kipura, 16. septembra 1982., Ariel Sharon je poslao svoje falangističke nasilnike u palestinske izbjegličke kampove Sabra i Chatila da ubiju svakoga koga nađu. Dvije hiljade žena, djece i muškaraca ležalo je zaklano i unakaženo u prašini i bijedi južnog Bejrutskog logora do trenutka kada je ubilački pohod završen. Najmanje 700 njih sada leži u neobilježenoj masovnoj grobnici na rubu Chatile, bez pamćenja; neimenovani; neslavno. Ariel Sharon, mesar koji je ostavio 17,500 civila mrtvih u Bejrutu tokom izraelske invazije na Liban 1982., sada komanduje izraelskom državom; Sharon, koju je izraelska Kahane komisija proglasila lično odgovornom za masakr u Sabri i Chatili, sada je zadužena za sistematsko gušenje palestinskog naroda jer se usudio živjeti na svojoj zemlji.
Yom Kippur u Palestini i palestinski narod još uvijek plaćaju Izraelov grijeh okupacije njihove zemlje. Koliko se još pretvaramo da se to ne dešava? Yom Kippur... ne može donijeti oprost sve dok se ne pokuša popraviti povreda nanesena bližnjemu. Bog ne oslobađa krivca u stvarima koje se tiču ljudskih bića osim ako reparacija ne prethodi svemu drugom.
Citati: Birnbaum, Philip. Enciklopedija jevrejskih koncepata. Hebrew Publishing Company, New York; 1979. P.259
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati