Dok izraelski premijer Benjamin Netanyahu kaže da su se on i američki predsjednik Barak Obama složili da će kada američki predsjednik posjeti Izrael razgovarati o “tri glavna pitanja … pokušaj Irana da se naoruža nuklearnim oružjem, nestabilnu situaciju u Siriji … i nastojanja da napreduje diplomatski mirovni proces između Palestinaca i nas“, nije baš ono što drugi govore ni u Washingtonu ni u Tel Avivu.
Čim je objavljeno da će predsjednik posjetiti Bliski istok, pristalice politike Netanyahuove vlade su se prenaglile u nastojanju da bace hladnu vodu na svaku ideju da bi diplomatska misija mogla postići bilo kakav proboj u izraelsko-palestinskom „miru proces.”
"Dok je američki ambasador u Izraelu rekao danas da će gospodin Obama posjetiti zemlju s 'hitnom' misijom da oživi mirovne pregovore, izraelske diplomate su rekle da će se razgovori s Benjaminom Netanyahuom fokusirati na Iran", piše britanski dnevnik telegraf. "Mirovni proces je možda tema koja je u početku naglašena u javnosti, ali postoje i druga pitanja koja se moraju riješiti prije ljeta", rekao je jedan diplomata za list, aludirajući na Izraelski proljetni rok da Iran prestane s obogaćivanjem uranijuma. “Dogovor koji će sklopiti može biti na temu rata, a ne mira.”
"Trenutno postoje veća i mnogo hitnija pitanja za rješavanje od palestinsko-izraelskog sukoba", rekao je jedan izraelski zvaničnik za telegraf.
Reći da su se SAD brzo pomakle da razbiju bilo kakva očekivanja da bi predsjednikova posjeta Bliskom istoku mogla krenuti ka rješavanju palestinsko-izraelskog sukoba, bilo bi podcjenjivanje. Na brifingu za novinare 6. februara, sekretar za štampu Bijele kuće Jay Carney rekao je da je „ovo putovanje kojem se predsjednik raduje i koje je tempirano dijelom zato što ovdje očigledno imamo drugi mandat za predsjednika, novu administraciju i novu vlade u Izraelu, i to je pravo vrijeme za ovakvu posjetu koja nije fokusirana na konkretne prijedloge bliskoistočnog mirovnog procesa. Siguran sam da svaki put kada predsjednik i premijer imaju diskusiju, svakako svaki put kada predsjednik razgovara sa čelnicima palestinskih vlasti, da se ta pitanja pokreću. Ali to nije svrha ove posjete.”
Pisanje Spoljna politika magazin, komentator za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku Josh Rogin citirao je bivšeg kongresmena Roberta Wexlera, predsjednika Centra za bliskoistočni mir S. Daniela Abrahama, koji je rekao: "Mislim da ne bi bilo razborito podizati očekivanja o izraelskom... Palestinski sukob.Putovanje je o izraelskoj sigurnosti suočenoj s iranskim nuklearnim programom iu kontekstu nasilja i sukoba u Siriji.Svakako je izraelsko-palestinski sukob važan dio toga, ali ne mislim da bi tačno da istakne izraelsko-palestinski sukob u odnosu na druge aspekte odnosa."
Čini se da sve ovo postavlja pitanje: zašto on ide?
Kao odgovor na zahtjeve republikanaca i desničarskih pristalica Netanyahuove vlade da on napravi takvo hodočašće? Ne baš.
Da ojača Netanyahuov položaj nakon granatiranja koje su on i njegova stranka Likud pretrpjeli na nedavnim izraelskim parlamentarnim izborima? To su sugerirali izraelski kritičari vladine politike.
Angažovati zaraćeni režim jordanskog kralja Abdulaha II, s kojim će se Obama također sastati nakon posjete Izraelu, kako neki sugeriraju? Ovaj posljednji prijedlog nije natjeran. Jedan element koji je do sada uglavnom zanemaren u raspravi o Obaminoj posjeti sljedećeg mjeseca je da će i on posjetiti Aman.
"S obzirom da je region već u plamenu - Egipat više nije pouzdan partner SAD, a Sirija u potpunom haosu - stabilnost u Hašemitskom kraljevstvu i opstanak kralja Abdulaha II od ključnog su interesa ne samo za Izrael, već i za SAD", napisao je Keinon u Jerusalem post“, dodajući da Obamina posjeta Amanu “i signal koji šalje američku podršku Abdulahu – nije beznačajan”. Dokazi da je Washington zabrinut za stabilnost jordanskog režima postoje već neko vrijeme.
Prošlog oktobra, SAD su požurile svoje trupe na granicu Jordana i Sirije kako bi ojačale vojne kapacitete te zemlje. Stotinu vojnih planera i drugih već je na sceni, djelujući iz zajedničkog američko-jordanskog vojnog centra, a navodno američke snage grade još jednu bazu za sebe. Američki ministar odbrane Leon Panetta rekao je da je taj potez potaknut razvojem događaja u susjednoj Siriji.
Abdulah II se 28. januara sastao sa Khaledom Mashaalom, liderom palestinskog političkog pokreta Hamas po treći put u jednoj godini. Navodi se da je Abdulah rekao Mashaalu da su direktni pregovori s Izraelom i stvaranje rasporeda za rješenje dvije države "jedini način da se postigne sigurnost i stabilnost na Bliskom istoku". Izvještava se da je Mashaal kasnije rekao da su on i kralj razgovarali o unutarpalestinskom pomirenju i da su ispitali palestinsko pitanje i njegovu budućnost u svjetlu tada predstojećih američkih i izraelskih izbora.
Mashaal, državljanin Jordana, prognan je iz zemlje 1999. godine, optužen da predstavlja rizik za sigurnost Jordana.
Tokom sastanka, kralj je izrazio podršku pokušaju međupalestinskog pomirenja, rekavši da on čini osnovu za jačanje jedinstva palestinskog naroda i da samo kroz jedinstvo mogu ostvariti svoja legitimna prava, uključujući uspostavljanje palestinske države.
Prošle godine, Abdulah II se dva puta sastao s predsjednikom Palestinske uprave Mahmoudom Abasom u Ramali.
S druge strane, bilo je nekih spekulacija da zaista postoji dogovor između Washingtona i Tel Aviva o pristupu palestinskom pitanju. To se zove "vratiti Izrael i Palestince za pregovarački sto". Tako je to prošle sedmice rekao američki ambasador u Izraelu Daniel Shapiro.
Herb Keinon, diplomatski dopisnik za Jerusalem Post, napisao je 8. februara da SAD "traže nešto od Jerusalima da visi pred Palestincima i time vrati Palestinske vlasti za pregovarački sto."
Nije dugo visio.
Naslov dva dana kasnije rekao je sve: "Izrael odobrava nove domove za naseljenike uoči Obamine posjete."
Teško je postati provokativniji od toga.
U suprotnosti s međunarodnim pravom koji zabranjuje okupatorskoj sili da prenosi građane sa svoje teritorije na okupiranu teritoriju – i preplavljujući svjetsko javno mnijenje – Netanyahuov režim je odlučio izgraditi dodatnih 90 jedinica – prvi od planiranih 300 jedinica – u ilegalnom Bet El naselje, istočno od grada Ramale na centralnoj Zapadnoj obali, većinskog kršćanskog glavnog grada Palestinske vlasti.
“Napredak ovog programa mogao bi zasjeniti Obaminu posjetu”, rekao je Yariv Openheimer, glasnogovornik Peace Now, izraelske grupe koja se medijima protivi izgradnji naselja. “Ovo je pogrešna i neblagovremena odluka.”
Bilo je pogrešno, ali nema mnogo razloga da se misli da je tajming bio nenamjeran.
Jedna ideja koja se iznosi u izraelskim medijima (ali je vlada do sada odbacila) je da je Netanyahu ponudio da obustavi aktivnosti naseljavanja na Zapadnoj obali, osim u Jerusalemu i oko postojećih kolonijalnih blokova.
“Iako nema garancija, teško je povjerovati da ako je Netanyahu dao takvu ponudu, a Obama i njegov novi državni sekretar John Kerry snažno gurali Ramallaha, predsjednik PA Mahmoud Abbas bi je odbio”, napisao je Keinon 8. februara. A jedan od argumenata koji će se vjerovatno koristiti u podsticanju Palestinaca je da bi neuspjeh da prihvate ponudu, kontinuirano odbijanje ponovnog ulaska u pregovore, mogao imati negativne posljedice na ionako nesigurni Jordan.”
"Pozicija Palestine je jasna", rekao je Nabil Abu Rdainah, glasnogovornik palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, kao odgovor na novu izgradnju Beit El-a. "Ne može biti pregovora dok se poravnanje nastavlja."
To je novinskoj agenciji rekao generalni sekretar Palestinske narodne partije Bassam al-Salhi Ma'an da bi Obamina posjeta mogla stvoriti "iluziju" povratka pregovorima, ali ne bi imala utjecaja na mirovni proces. Jamal Muhaisen, član Centralnog komiteta palestinske političke partije Fatah, rekao je da se pregovori mogu nastaviti tek kada Izrael ispuni svoje prethodne obaveze prema međunarodnom pravu i zaustavi izgradnju naselja na okupiranom zemljištu.
Hanan Ashrawi, visoki dužnosnik Palestinske oslobodilačke organizacije i član Palestinskog nacionalnog vijeća, rekla je da bi ona i drugi Palestinci pozdravili Obaminu posjetu "ako signalizira američko obećanje da će postati pošten i nepristrasan posrednik u miru... što zahtijeva odlučno obuzdavanje izraelskih kršenja i jednostrane mjere, posebno aktivnosti naseljavanja i aneksije Jerusalima, kao i njegove politike opsade i fragmentacije.”
„Pregovaranje u dobroj vjeri znači da ne postavljate preduslove“, rekao je Netanyahu nedavno grupi naseljenika. “U posljednje četiri godine, Palestinci su, nažalost, postavljali preduvjete iz vremena u vrijeme, preduvjet za preduvjetom. Nadam se da će ostaviti ove preduslove po strani i doći za pregovarački sto kako ne bismo gubili još četiri godine.” Pa, ne baš. Glavna prepreka postizanju rješenja sukoba bila je i ostaje kontinuirana kolonijalna ekspanzija izraelske vlade. Dok Netanyahuova desničarska stranka Likud nije prošla tako dobro kao što je očekivala na prošlim izborima, koalicioni partneri su ostvarili još više desnice koji se protive palestinskoj državi i zagovaraju potpunu aneksiju većih dijelova Zapadne obale.
„Trebamo li biti sretni ili ne?“ Izraelski pisac Uri Avnery pitao je prošle sedmice, u vezi sa predstojećom posjetom američkog predsjednika. Pišem iz Tel Aviva u CounterPunch, on je odgovorio: „Zavisi. Ako je to utješna nagrada za Netanyahua nakon njegovog neuspjeha na izborima, to je loš znak. Prva posjeta američkog predsjednika od Georgea Busha mlađeg sigurno će ojačati Netanyahua i učvrstiti njegov imidž kao jedinog izraelskog lidera s međunarodnim ugledom.
Ali ako Obama dolazi s namjerom da izvrši ozbiljan pritisak na Netanyahua da pokrene značajnu mirovnu inicijativu, dobrodošli.
Netanyahu će pokušati da zadovolji Obamu "otvaranjem mirovnih pregovora". Što znači ništa plus ništa.
Da. Hajde da razgovaramo. "Bez preduslova." Što znači: bez zaustavljanja širenja naselja. Pričajte i pričajte, sve dok svi ne postanu plavi u lice i dok Obami i Netanyahuovi uslovi ne prođu.
"Ali ako je Obama ovaj put ozbiljan, moglo bi biti drugačije", napisao je Avnery, osnivač mirovnog pokreta Gush Shalom, koji se decenijama zalaže za rješenje dvije države. “Američki ili međunarodni plan za realizaciju rješenja dvije države, sa striktnim rokom. Možda međunarodna konferencija, za početak. Rezolucija UN-a bez američkog veta.”
Carl Bloice, član Nacionalnog koordinacionog odbora Komiteta za korespondenciju za demokratiju i socijalizam, kolumnista je za Black Commentator, gdje radi u njenom uređivačkom odboru. Njegovo pisanje se također može naći na Lijeva margina.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati