Izvor: Druge riječi
Koliko god polovina ove zemlje sada mrzila drugu polovinu, samo će biti gore do novembra. Ne radujem se tome.
Ali pokušavam da pristupim ovom izbornom ciklusu drugačije od onoga kako sam pristupio drugima.
Prošlog ljeta doživio sam jedno od najdubljih, transformativnih iskustava u svom životu. Preselio sam se na novo mjesto – Montanu – i radio sam svoje diplomsko istraživanje na grupi ljudi s različitim političkim stavovima, od liberalnih do konzervativnih.
Jednom u životu moji politički stavovi su bili potpuno nebitni. Bio sam tu samo da slušam i učim kako bih mogao razumjeti kako svijet izgleda svakom od ljudi koje sam proučavao. Izbacio sam svoja mišljenja iz glave jer bi mi samo smetali.
Vodio sam intervjue u kojima sam samo slušao i postavljao pitanja. Nisam nikoga ni u šta pokušavao da ubedim. Bilo je tako oslobađajuće. Evo šta sam naučio.
Prije svega, svidjeli su mi se ljudi koje sam upoznao i intervjuisao. Mnogo su mi se svideli. Bez obzira da li se slažemo ili ne oko Trampa, abortusa ili bilo čega drugog, svi smo mi ljudi. Samo slušajući, morao sam da cijenim dobro u svakoj osobi koju sam sreo.
Drugo, svaka osoba ima svoju priču i uvijek postoji razlog zašto ljudi vjeruju u ono što rade. Čak i kada neko viče nešto mrsko ili netačno, iza toga može biti strah za svoj posao, zdravlje, sigurnost ili djecu.
Razmislite o problemima u kojima se najviše osjećate, stvarima zbog kojih postanete ljubičasti od bijesa ili se zatvorite od straha. Šta je u osnovi vaših osećanja? Duboko u sebi, svi imamo iste potrebe.
Ono što sam pokušao da uradim je da odvojim ono što neko zagovara od potreba koje pokušava da ispuni. Ne slažem se sa anti-vaxxerima — mislim da dovode svoju djecu i druge u opasnost. Ali ja barem mogu razumjeti da žele zaštititi svoju djecu.
Treće, shvatio sam da od svakoga mogu nešto naučiti. Šta bih mogao naučiti od anti-vaxxera? Druga sociologinja, Jennifer Reich, postavio to pitanje. Ona je otkrila da mi moći naučite nešto od njih o pritiscima na roditelje za uspjeh njihove djece. (Iako bismo ipak svi trebali vakcinisati svoju djecu!)
Četvrto, koliko slušate nekoga ko vas vrijeđa, prijeti ili ne sluša? Vjerovatno vrlo malo. To je ljudska priroda. Zašto bi te neko drugi slušao ako ti to radiš njemu? Ipak, tako obično raspravljamo u ovoj zemlji.
Kada sam prestao da debatujem i počeo da slušam, čuo sam da ljudi vređaju jedni druge, bespotrebno provociraju drugu stranu. Možete reći „Ne slažem se“ a da pritom ne kažete „Glup si“. Obe strane su pogrešno razumele i nisu imale poverenja u drugu, i nije ni čudo zašto.
Ništa od ovoga nije opravdanje mržnje, ili stavljanje tereta na ljude čija je ljudskost izazvana da izdrže govor mržnje ili zlostavljanje u ime razumijevanja. I dalje je važno osporiti dezinformacije, posebno u pandemiji. Ali smanjivanje sopstvene odbrambenosti i slušanje drugih omogućava im da – na kraju – učine isto za vas.
Znam da moje otkriće neće promijeniti toksičnost debate koja je dovela do ovih izbora – ili kroz ovu užasnu pandemiju. Ali barem, u svom životu, više nisam voljan da iznosim tu vrstu negativnosti u svijet. Neću se sa svakim složiti, ali ću ih poslušati.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati