Mahdi Nawaf pokazuje fotografije članova svoje porodice – oca, žene i šestoro djece – ubijenih u američkom napadu na ono što se tvrdi da je spavalo selo. Fotografija: Anna Niedringhaus/AP
Svadbena gozba je bila gotova i žene su upravo odvele mlade mladu i mladoženju u njihov bračni šator na noć kada je Haleema Shihab čula prve zvukove borbenih aviona koji su škripeli nebom iznad.
Bilo je 10.30 u zabačenom selu Mukaradeeb na granici sa Sirijom i gosti su se požurili svojim kućama kada je zabava završila. Kao mladoženjina snaja, gospođa Šihab (30) trebala je spavati sa mužem i djecom u kući svatova, porodičnoj vili Rakat. Bila je jedna od rijetkih u kući koja je preživjela noć.
"Bombardovanje je počelo u 3 sata ujutro", rekla je ona jučer iz svog kreveta na odjelu hitne pomoći u opštoj bolnici Ramadi, 60 milja zapadno od Bagdada. “Izašli smo iz kuće i američki vojnici su počeli da nas pucaju. Pucali su nisko na tlu i gađali nas jednog po jednog”, rekla je. Trčala je sa svojim najmlađim djetetom u naručju, a njena dva dječaka, Ali i Hamza, bili su blizu. Dok je prelazila polja, granata je eksplodirala blizu nje, slomila joj noge i oborila je na zemlju.
Ležala je tamo i drugi metak ju je pogodio u desnu ruku. Tada su njena dva dječaka ležala mrtva. “Ostavila sam ih jer su bili mrtvi”, rekla je. Jednom je, videla je, odrubljena glava granatom.
“Pao sam u blato i došao je američki vojnik i udario me nogom. Pretvarala sam se da sam mrtva da me ne bi ubio. Moje najmlađe dijete je bilo živo pored mene.”
Opis napada na uspavano selo gospođe Šibab, podržan od drugih svjedoka, u suprotnosti je s tvrdnjom Amerikanaca da su na njih pucali dok su gađali sigurnu kuću za koje se sumnja da su strani borci.
Opisala je kako je u satima prije zore gledala kako američke trupe uništavaju vilu Rakat i susjednu kuću, pretvarajući zgrade u ruševine.
Još jedan rođak je odnio gospođu Shihab i njeno preživjelo dijete u bolnicu. Tamo joj je rečeno da je njen muž Muhamed, najstariji od Rakatovih sinova, također umro.
Dok je gospođa Šihab govorila, pokazivala je rukama još uvek premazanim crveno-smeđom kanom kojom su se žene koristile za ukrašavanje venčanja. Pored nje, juče su na odjeljenju bile tri teško povrijeđene djevojčice iz porodice Rakat: Khalood Mohammed, star samo godinu dana i koji muči dah, Moaza Rakat, 12, i Iqbal Rakat, 15, kojoj su doktori već amputirali desno stopalo.
Do izlaska sunca u srijedu nad porodičnom kućom Rakat, racija je odnijela 42 života, kaže Hamdi Noor al-Alusi, menadžer opće bolnice Al-Qaim, najbliže selu.
Među poginulima je 27 članova proširene porodice Rakat, njihovi svatovi, pa čak i bend muzičara angažiran da svira na ceremoniji, među kojima je i Hussein al-Ali iz Ramadija, jedan od najpopularnijih pjevača u zapadnom Iraku.
Dr Alusi je rekao da su 11 poginulih bile žene, a 14 djeca. „Želim da znam zašto su Amerikanci gađali ovo malo selo“, rekao je telefonom. “Ovi ljudi su moji pacijenti. Znam svakog od njih. Šta je izazvalo ovu katastrofu?”
Uprkos uvjerljivom svjedočenju gospođe Shihab, dr. Alusija i drugih svatova, američka vojska, suočena s očiglednim dokazima o još jednom skandalu u Iraku, ponudila je neobjašnjivo drugačiji prikaz operacije.
Vojska je priznala da je u srijedu u 3 sata ujutro izvršen napad na selo, ali je rekla da je ciljala "sigurnu kuću za koje se sumnja da su strani borac".
"Tokom operacije koalicione snage su bile pod neprijateljskom vatrom i pružena je bliska zračna podrška", navodi se u saopćenju. Vojnici na licu mjesta su potom pronašli oružje, irački dinar i sirijske funte (vrijednost približno 800 funti), strane pasoše i "Satcom radio", vjerovatno satelitski telefon.
"Preuzeli smo vatru iz zemlje i uzvratili smo," rekao je brigadni general Mark Kimit, zamjenik direktora operacija američke vojske u Iraku. “Procjenjujemo da je oko 40 ubijeno. Ali djelovali smo u okviru naših pravila angažmana.”
General-major Džejms Matis, komandant 1. divizije marinaca, oštro je kritikovao one koji su sugerisali da je pogođena svadbena zabava. „Koliko ljudi ide u sred pustinje? . . održati vjenčanje 80 milja (130 km) od najbliže civilizacije? Radilo se o više od dvadesetak vojno sposobnih muškaraca. Nemojmo biti naivni.”
Kada su ga novinari pitali o snimku na arapskoj televiziji na kojem se dječije tijelo spušta u grob, on je odgovorio: “Nisam vidio slike, ali loše stvari se dešavaju u ratovima. Ne moram da se izvinjavam zbog ponašanja mojih ljudi.”
Proslava u Mukaradeebu trebala je biti jedan od najvećih događaja u godini za malo selo od samo 25 kuća. Hadži Rakat, otac, konačno je dogovorio dugo pregovaranu plemensku zajednicu koja će okupiti dvije polovine jedne velike proširene porodice, Rakate i Sabahove.
Hadži Rakatov drugi sin, Ašad, će se oženiti Rutbom, rođakom iz Sabaha. U drugoj ceremoniji, jedna od Ashadovih rođaka, Sharifa, udala bi se za mladog Sabaha, Munawara.
U bašti vile Rakat postavljena je velika platnena tenda za održavanje zabave. Pozvan je bend muzičara, predvođen Hamidom Abdulahom, koji vodi studio za snimanje muzike umjetnosti u Ramadiju, najbližem većem gradu.
Doveo je svog prijatelja Husseina al-Alija, popularnog iračkog pjevača koji nastupa na Ramadijevom vlastitom televizijskom kanalu. Nekoliko drugih muzičara, uključujući pjevačičinog brata Mohaneda, sviralo je bubnjeve i klavijature.
Ceremonije su počele u utorak ujutro i trajale su do kasnih večernjih sati. “Bili smo sretni zbog vjenčanja. Ljudi su plesali i držali govore”, rekao je Ma'athi Nawaf, 55, jedan od komšija.
Kasno uveče gosti su čuli zvuk mlaznjaka iznad glave. Onda su u daljini ugledali farove nečega što je izgledalo kao vojni konvoj koji im je krenuo preko pustinje.
Žurka je završena oko 10.30 i komšije su krenule svojim kućama. U 3 ujutro počelo je bombardovanje. “Prva stvar koju su bombardirali bio je šator za ceremoniju”, rekao je Nawaf. “Vidjeli smo porodicu kako bježi iz kuće. Bombe su padale i uništavale čitavo područje.”
Potom su u selo uletjela oklopna vojna vozila, pucajući iz mitraljeza uz podršku jurišnih helikoptera. “Počeli su da pucaju na kuću i ljude ispred kuće”, rekao je on.
Prije zore dva velika helikoptera Chinook su se spustila i iskrcala desetine vojnika. Činilo se da su postavili eksploziv u kuću Rakat i zgradu pored, a nekoliko minuta kasnije, neposredno nakon što su Činukovi ponovo otišli, eksplodirali su u ruševine.
“Vidio sam nešto što nijedno tijelo nikada nije vidjelo na ovom svijetu”, rekao je gospodin Nawaf. “Bilo je dječijih tijela isječenih na komade, žena isječenih na komade, muškaraca isječenih na komade.”
Među mrtvima bila je i njegova kćerka Fatima Maathi (25) i njena dva mlada dječaka, Raad (XNUMX) i Raed (XNUMX). “Našao sam Raada mrtvog u njenim rukama. Drugi dječak je ležao pored nje. Našao sam samo njegovu glavu”, rekao je. Njegova sestra Simoya, supruga Hadži Rakata, također je ubijena sa svoje dvije kćeri. “Amerikanci te ljude nazivaju stranim borcima. To je laž. Želim samo jedan dokaz onoga što govore.”
Zanimljivo među preživjelima bila su dva bračna para, koji su boravili u šatorima podalje od glavne kuće, i sam Hadži Rakat, stariji čovjek koji je rano legao u obližnju kuću.
Iz džamija Ramadija pozivani su dobrovoljci da kopaju na groblju plemena, na južnoj periferiji grada.
Tamo je ležalo 27 grobova: gomile zemlje, svaka označena jednim kvadratom grubo isečenog mermera, ime iscrtano crnom bojom. Neki su dali više od jednog imena, a jedno, koje je pripadalo ženi Hamdi Suleman, najkraće objašnjenje: “Američko bombardovanje”.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati