U svom centralnom obraćanju naciji u srijedu navečer, predsjednik George W. Bush je samo ozvaničio ono što se unaprijed znalo: da je spreman prkositi biračima na izborima u novembru prošle godine, većini Iračana koji žele da američke trupe napuste njihovu zemlju, grupa za proučavanje Iraka i mnogi od njegovih najviših vojnih komandanata.
Začudo, predsjednik planira eskalirati rat u Iraku slanjem više od 20,000 vojnika u rat koji je danas općepriznat kao katastrofa. Neki će sigurno umrijeti; mnogo više će zadobiti teške povrede.
Četiri hiljade vojnika biće poslato u provinciju Al-Anbar, gde je u tajnom izveštaju koji je pripremio pukovnik marinaca u avgustu zaključeno da američke i iračke trupe „više nisu sposobne da vojno poraze pobunjenike“. Ako se tamo ne mogu ostvariti ratni ciljevi administracije, zašto slati više mladića i djevojaka u opasnost?
Udarci trupa su pokušani – i nisu uspjeli – ranije. Zapravo, samo ovog ljeta, pod nazivom "Operacija Zajedno naprijed II", u Bagdad je poslato još hiljade američkih vojnika. Sektaško nasilje je tamo naglo poraslo.
Svjedočeći pred Kongresom u novembru, general John Abizaid, šef Centralne komande koji je nedavno najavio svoje penzionisanje, rekao je: „Sreo sam se sa svakim komandantom divizije, generalom Caseyjem, komandantom korpusa, generalom Dempseyem. Svi smo razgovarali zajedno. I rekao sam, po vašem profesionalnom mišljenju, ako bismo sada doveli više američkih trupa, da li to značajno doprinosi našoj sposobnosti da postignemo uspjeh u Iraku? I svi su rekli ne.”
Umjesto suzbijanja nasilja, ovaj nalet trupa će povećati nasilje. Eskalacija rata od strane Amerikanaca će pokrenuti paralelnu eskalaciju pobunjenika. Mnogo više Iračana i više Amerikanaca će pretrpjeti ranu smrt ako se provede predsjednikov plan.
Kongres bi to mogao zaustaviti. U velikoj mjeri zahvaljujući antiratnom glasanju prošlog novembra, novi čelnici Kongresa su se obavezali da će pustiti Kongres da uskoro glasa o rezoluciji koja se protivi slanju većeg broja vojnika u Irak. Lider većine u Senatu Harry Reid obećao je raspravu o takvoj rezoluciji sljedeće sedmice, a u srijedu je predsjednica Predstavničkog doma Nancy Pelosi potvrdila svoju opredijeljenost za takvo glasanje nakon sastanka s predsjednikom.
Takva rezolucija ne bi imala snagu zakona, ali bi politički izolovala predsjednika i njegovu ratnu politiku. Vjerovatno će privući veliku većinu i u Predstavničkom domu i u Senatu, jer će sve više republikanaca uskočiti. Reid kaže da je 12 republikanskih senatora naznačilo da će glasati za rezoluciju.
Ovo je veoma pozitivan korak; to bi bila najznačajnija akcija za okončanje rata u Iraku koju je Kongres preduzeo do danas. To također postavlja Kongres za konfrontaciju s predsjednikom ako se on odluči za eskalaciju rata bez obzira na snažno protivljenje Kongresa.
Srećom, za razliku od američkog naroda, vojnih komandanata ili trupa, Kongres je u stanju da učvrsti svoju poziciju u toj konfrontaciji. Ustav joj daje moć novčanika i moć da objavi ili ne objavi rat prema Ustavu. Sljedeći korak je da ovaj Kongres iskoristi svoju moć da zaustavi navalu trupa i, na kraju, okonča rat.
To je rađeno i ranije. Sličnu akciju je poduzeo Kongres ranih 1970-ih kada je predsjednik Richard Nixon odlučio da proširi Vijetnamski rat na Kambodžu. Odredbom u zakonu o finansiranju, Kongres je zabranio američkim trupama da djeluju u Kambodži i Laosu. Slična stvar je urađena protiv kontra rata predsjednika Reagana u Nikaragvi, što je dovelo do skandala Iran-Contra kada je Reagan prodao oružje Iranu kako bi financirao Kontraše.
Moramo da ohrabrimo lidere Kongresa da rade ono što će mnogi političari smatrati politički rizičnim. Senator Edward Kennedy i predstavnik Ed Markey uveli su zakon koji bi spriječio predsjednika da pošalje više vojnika bez odobrenja Kongresa. Američki narod zaslužuje glas o tome.
U Just Foreign Policy-u postavili smo peticiju kojom se pohvaljuje pozicija protiv povećanja trupa, ali pozivamo na sljedeći korak pravno sprječavanja predsjednika da eskalira rat. Možete se prijaviti na:
http://www.justforeignpolicy.org/involved/nomoretroops.html
Ovo je uzbudljiv trenutak. Postoji novi zamah iza pokreta za okončanje rata u Iraku. Razmislite samo: da li je itko očekivao da će američki Kongres zauzeti čvrst stav protiv eskalacije rata prije godinu dana?
Sada kada imamo zamah, moramo nastaviti gurati naprijed, težiti još pobjedama i okončati rat.
Patrick McElwee je organizator Just Foreign Policy-a i bivši zakonodavni pomoćnik u Konferenciji katoličkih biskupa SAD-a. Može se dobiti na pmcelwee at justforeignpolicy.org.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati