Ustavno vijeće Vrhovnog suda Venecuele poništilo je 11. marta neslavnu odluku suda 14. augusta 2002. kojom su oslobođena četvorica vojnih oficira koji su predvodili državni udar u aprilu 2002. protiv ljevičarskog predsjednika Venecuele Huga Chaveza. Nova presuda otvara put četvorici, koja više nisu u vojsci, da bude optužena za njihovu ulogu u puču od strane državnog državnog tužioca.
Dana 11. aprila 2002. godine, Chavezova vlada je svrgnuta vojnim udarom koji je postavio šefa najveće organizacije poslodavaca Venecuele, Fedecamaras, za predsjednika i poništio zakone koje je donio Chavez koji su koristili siromašnima. Puč je poništen narodnim ustankom 48 sati kasnije.
U avgustu 2002. godine, u malom broju glasova od 11 prema 9, Vrhovni sud je izazvao uzbunu među siromašnom većinom koja podržava Chaveza odbacivši optužbe protiv četvorice bivših vojnih oficira – generala vojske Efreina Vasqueza Velascoa, generala ratnog zrakoplovstva Pedra Pereire, Viceadmiral Hector Ramirez Perez i kontraadmiral Daniel Comisso Urdaneta.
U presudi se tvrdilo da ono što se dogodilo nije vojni udar, već 'vakum vlasti' - smiješna tvrdnja s obzirom da ne samo da su vojni oficiri srušili postojeću vladu, koristeći laž da je Chavez podnio ostavku, već i nova vlada je odmah položila zakletvu da će zauzeti njeno mesto. Ovaj događaj je prenosila nacionalna televizija.
Kako prenosi sajt Venezuela Analysis, Luisa Estela Morales, predsjednica ustavnog vijeća suda, objasnila je da je nova odluka 'donijeta nakon provjere grotesknog kršenja ustavnih principa'.
Potpredsjednik Venecuele Jose Vincent Rangel objavio je saopćenje u kojem je izjavio da ta odluka 's jedne strane potvrđuje istorijsku istinu, a s druge strane opravdava vladavinu prava'.
Prvobitna odluka kojom su policajci oslobođeni „bila je istinski napad na demokratski zakonitost, koji je počinila grupa sudija koji su sramno služili interesima koji su bili suprotni pravdi“, rekao je Rangel.
Reforma Vrhovnog suda Odluka o poništavanju stare presude omogućena je zbog zakona o reformi Vrhovnog suda, koji je prošle godine usvojio parlament. Između ostalih mjera, zakon je povećao broj sudija u Vrhovnom sudu sa 20 na 32 i omogućio imenovanje sudije prostom većinom glasova Narodne skupštine, jednodomnog parlamenta Venecuele. Prije usvajanja ovog zakona bila je potrebna dvotrećinska većina.
Novi zakon takođe dozvoljava poništenje sudijskog imenovanja u sud ako on ili ona ne poštuje zakon i ustav.
Ova reforma Vrhovnog suda izazvala je mnogo kontroverzi kako unutar tako i izvan Venecuele. Kapitalistička opozicija u Venecueli, kao i američki zvaničnici i anti-Chavezovi komentatori u američkim medijima, optužili su Chaveza za kršenje 'nezavisnosti pravosuđa' i za 'pakiranje sudova' svojim pristalicama.
Ne samo da je tvrdnja suštinski neistinita – ne postavljaju Vrhovni sud predsednik već poslanici Narodne skupštine – već je licemerje onih koji to tvrde je zapanjujuće. Nije bilo ozbiljne sudske nezavisnosti u sudovima prije Chavezovog dolaska na vlast, a Bushova administracija je poznata po tome što je željela da u Vrhovni sud SAD napuni sudije koje dijele njegovu neokonzervativnu ideologiju.
Ono čega se venecuelanska opozicija zaista boji jeste da kapitalistička elita gubi kontrolu nad sudovima, a samim tim i imunitet od krivičnog gonjenja za zločine koje su do danas počinili u svojoj kampanji protiv Chaveza.
Osim što je izvela neuspjeli puč 2002., opozicija, koja je od američke vlade dobila milione dolara preko Nacionalne zadužbine za demokratiju, koristila je ekonomsku sabotažu i kampanju nasilnih protesta u pokušaju da svrgne Chavezovu vladu, koja je je ponovo izabran u julu 2000. sa 60% glasova.
Međutim, do nedavno, nijedna osoba nije bila u zatvoru zbog svoje uloge u državnom udaru 2002. ili drugih zločina povezanih s kampanjom za rušenje izabrane vlade. Neuspješno kažnjavanje onih koji su bili uključeni u državni udar protiv onoga što oni vide kao 'svoje vlade' izazvao je ogroman bijes i ogorčenost među siromašnima. U pismu iz Venecuele objavljenom na web stranici Cyber Circle u februaru ove godine, američka aktivistica solidarnosti Louise Auerhahn izvijestila je da jedan od najčešćih komada grafita u Karakasu glasi "Zatvor za zavjerenike za puč!"
Sve se to počelo mijenjati pravnom ofanzivom koju je Vlada pokrenula prošle godine i koju je vodio državni tužilac Danilo Anderson. Zabrana putovanja izrečena je za 30 učesnika puča, a protiv najmanje 400 osoba se vodi istraga zbog njihove uloge u puču.
U oktobru je osam anti-Chavezovih političara i poslovnih ljudi proglašeno krivima za pobunu zbog svoje uloge u svrgavanju izabranog pro-Chavezovog guvernera države Tachira tokom puča 2002. godine. Dobili su zatvorske kazne do šest godina. Oni su bili prvi koji su proglašeni krivima po optužbama za državni udar.
Atentat na Andersona Dana 18. novembra, Andersona je ubio auto-bomba koristeći eksploziv C4. Policija je uhapsila više pojedinaca vezanih za opoziciju zbog sumnje da su učestvovali u atentatu. Web stranica Vheadline izvijestila je 9. marta da je dva dana ranije policija izvršila raciju u kući bivšeg senatora opozicione stranke COPEI, Haydee Castillo de Lopez, u vezi sa istragom Andersonovog ubistva. Lopezov sin Antonio Lopez ubijen je prošle godine tokom borbe iz vatrenog oružja kada je policija pokušala da ga uhapsi pod sumnjom da je umešan u Andersonovo ubistvo.
Policija je pronašla velike količine C4 eksploziva, kao i protutenkovske mine, razno oružje i policijske uniforme. Vheadline je objavio da je državni tužilac Isaiah Rodriguez rekao da otkriće 'dokazuje da je Antonio Lopez učestvovao u događajima koji idu dalje od ubistva Andersona'.
Venecuela Analysis je 15. marta izvijestila da je opozicioni lider i bivši guverner države Miranda, Enrique Mendoza, optužen od strane glavnog državnog tužioca za sedam zločina. Navodni zločini, koji se odnose na Mendozino učešće u puču, uključuju izdaju i građansku pobunu.
Mendoza je bio odgovoran za ukidanje državne TV stanice tokom puča. Stanica je bila jedini TV kanal koji nije bio u skladu sa opozicijom. Mendoza je osudio optužbe protiv njega kao dio zavjere 'totalitarne' Chavezove vlade. Međutim, predsjednik Narodne skupštine Nicola Maduro branio je optužbe, izjavivši da je 'primjena pravde od strane većine ljudi jedina stvar koja može garantovati stabilnost pred pretenzijama zaluđenih sektora uz finansiranje iz Sjedinjenih Država' .
Optužbe protiv Mendoze dolaze dvije sedmice nakon što je venecuelanska policija uhapsila Carlosa Ortegu, bivšeg šefa pro-bosa, anti-Chavezove Konfederacije venecuelanskih sindikata (CTV). Pod Orteginim vodstvom, CTV je učestvovala u neuspjelom puču i pomogla organizirati, zajedno sa Fedecamarasom, lock-out šefova u decembru 2002. - januaru 2003. koji je pokušao natjerati Chaveza da podnese ostavku.
Nakon što je optužen za izdaju zbog svoje uloge u lock-outu, Ortega je dobio politički azil u Kostariki u februaru 2003. Međutim, ovo je povučeno godinu dana kasnije nakon što je više puta prekršio uslove azila ponavljajući javne pozive za Chavezovu svrgnuti.
Optuženi bivši predsjednik U drugom događaju koji ukazuje na odlučnost vlade da privede pravdi one koji su počinili zločine nad venecuelanskim narodom, 24. februara državna tužiteljica Indira Josefina Mora izdala je nalog za hapšenje bivšeg predsjednika Carlosa Andresa Pereza. Prema članku Venecuela Analysis od 25. februara, optužbe se odnose na Perezovu navodnu ulogu u naređenju brutalnog gušenja narodne pobune u februaru 1989. u kojoj je ubijeno do 2000 ljudi. Perez, koji je nadgledao provođenje oštrih neoliberalnih mjera tokom svog predsjedništva od 1989. do 1993. godine, od tada živi izvan Venecuele, nakon što je optužen za korupciju 1993. godine.
U događaju poznatom kao Caracazo, 27. februara 1989. godine, po nalogu Međunarodnog monetarnog fonda, Perezova vlada je podigla cijene osnovnih dobara i usluga, što je izazvalo spontane proteste i pljačku siromašnih u Karakasu i drugim gradovima. Da bi povratila kontrolu, vojska je upotrijebila smrtonosnu silu, što je rezultiralo službenim brojem mrtvih od 327, iako su stotine tijela kasnije pronađene bačena u bunare.
Ustanak i njegovo brutalno gušenje pokazali su se kao ključna prekretnica u istoriji Venecuele. Godine 1992., ljuti na državnu represiju tokom, kako su smatrali, pravednog ustanka, hiljade mladih vojnika, predvođenih Chavezom, tada oficirom padobranskog odjeljenja, pokrenuli su neuspjelu pobunu s ciljem svrgavanja Pereza i prisiljavanja na nove izbore za novi civilna vlada. Od pobjede na predsjedničkim izborima 1998. godine, Chavez je preokrenuo mnoge neoliberalne politike koje je provodio Perez.
Venecuelanska policija ne zna tačno gde se Perez nalazi. Prošle godine je iz Majamija javno pozvao na atentat na Chaveza, izjavljujući da 'mora umrijeti kao pas, jer to zaslužuje'.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati