Najnovija razmišljanja Fidela Castra nagoveštavaju opasnost od američko-iranskog rata koji se prijeti. Fidel Castro upozorava da bi rat s Iranom bio najgora greška u istoriji SAD-a.
Ova Refleksija bi se mogla napisati danas, sutra ili bilo koji drugi dan bez rizika da pogriješite. Naša vrsta se suočava sa novim problemima. Kada sam prije 20 godina na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru izjavio da je vrsta u opasnosti od izumiranja, imao sam manje razloga nego danas da upozorim na opasnost koju vidim možda 100 godina dalje. Tada je šačica lidera najmoćnijih država bila na čelu svijeta. Aplaudirali su mojim riječima iz puke ljubaznosti i mirno su nastavili kopati u potrazi za sahranom naše vrste.
Činilo se da na našoj planeti vladaju zdrav razum i red. Neko vrijeme je ekonomski razvoj, podržan tehnologijom i naukom, izgledao kao alfa i omega ljudskog društva.
Danas je sve mnogo jasnije. Duboke istine su isplivale na površinu. Gotovo 200 država, navodno nezavisnih, čine političku organizaciju koja u teoriji ima zadatak da upravlja sudbinom svijeta.
25 nuklearnih oružja potrebno za odbranu promjenjivog poretka?
Otprilike 25,000 komada nuklearnog oružja u rukama savezničkih ili neprijateljskih snaga spremnih da brane promjenjivi svjetski poredak, interesom ili nuždom, praktički svode na nulu prava milijardi ljudi.
Neću počiniti naivnost pripisivanja krivice Rusiji ili Kini za razvoj te vrste oružja, nakon monstruoznog masakra u Hirošimi i Nagasakiju, koji je Truman naredio u augustu 1945. nakon Ruzveltove smrti (aprila 1945.).
Niti ću postati žrtvom greške negiranja holokausta koji je označavao smrt miliona djece i odraslih, muškaraca ili žena, uglavnom Jevreja, Cigana, Rusa ili drugih nacionalnosti, koji su bili žrtve nacizma. Iz tog razloga je odvratna politika onih koji palestinskom narodu uskraćuju pravo na postojanje.
Misli li neko slučajno da će Sjedinjene Države biti sposobne djelovati s neovisnošću koja će ih sačuvati od neizbježne katastrofe koja ih čeka?
Za nekoliko sedmica, 40 miliona dolara koje je predsjednik Obama obećao da će prikupiti za svoju predizbornu kampanju samo će pokazati da je valuta njegove zemlje izgubila vrijednost i da je SAD, sa svojim neuobičajeno rastućim javnim dugom koji se približava 20 kvadriliona , živi od novca koji štampa, a ne od novca koji proizvodi. Ostatak svijeta plaća za ono što bacaju.
Nitko ne vjeruje da bi demokratski kandidat bio bolji ili gori od svojih republikanskih neprijatelja: bilo da se zovu Mitt Romney ili Rick Santorum. Svjetlosne godine razdvajaju ova tri lika od Abrahama Linkolna ili Martina Lutera Kinga.
Zaista je nečuveno promatrati tako tehnološki moćnu naciju i vladu koja je tako lišena i ideja i moralnih vrijednosti.
Iran nema nuklearno oružje. Optužuje se za proizvodnju obogaćenog uranijuma koji služi kao energent za gorivo ili komponente za medicinske potrebe. Šta god da se kaže, njegovo posedovanje ili proizvodnja nije ekvivalentno proizvodnji nuklearnog oružja. Deseci zemalja koriste obogaćeni uranijum kao izvor energije, ali on se ne može koristiti u proizvodnji nuklearnog oružja bez prethodnog komplikovanog procesa pročišćavanja.
Međutim, Izrael je, uz pomoć i saradnju Sjedinjenih Država, proizveo nuklearno oružje, a da nikome nije obavestio ili dao račun za svoje postupke. Ne priznaju da posjeduju ovo oružje, oni ga imaju na stotine. Kako bi spriječili razvoj istraživanja u susjednim arapskim zemljama, napali su i uništili reaktore u Iraku i Siriji. Oni su također proglasili svoj cilj napada i uništavanja proizvodnih centara za nuklearno gorivo u Iranu.
Međunarodna politika se vrti oko te ključne teme u tom složenom i opasnom dijelu svijeta, gdje se proizvodi i isporučuje većina goriva koje pokreće svjetsku ekonomiju.
Selektivna eliminacija najeminentnijih iranskih naučnika od strane Izraela i njihovih NATO saveznika postala je praksa koja potiče mržnju i osjećaj osvete.
Izraelska vlada je otvoreno iznijela svoj cilj da napadne tvornicu koja proizvodi iranski obogaćeni uranijum, a vlada Sjedinjenih Država je uložila milijarde dolara u proizvodnju bombe za tu svrhu.
Dana 16. marta 2012, Michel Chossudovsky i Finian Cunningham objavili su članak otkrivajući da je „Vrhunski general američkog ratnog zrakoplovstva opisao najveću konvencionalnu bombu – ponovo izmišljene bunkere od 13.6 tona – kao ’fantastičnu’ za vojni napad na Iran.
„Tako elokventan komentar o ogromnom artefaktu ubice dogodio se u istoj sedmici kada je predsjednik Barack Obama, izgleda, upozorio na 'lake riječi' o ratu u Perzijskom zaljevu."
“…Herbert Carlisle, zamjenik načelnika štaba za operacije američkog ratnog zrakoplovstva […] dodao je da će vjerovatno bomba biti korištena u svakom napadu na Iran koji naredi Washington.
“MOP, također poznat kao 'Majka svih bombi', dizajniran je da buši 60 metara betona prije nego što detonira svoju masivnu bombu. Vjeruje se da je to najveće konvencionalno oružje, nenuklearno, u američkom arsenalu.”
“Pentagon planira proces širokog uništavanja iranske infrastrukture i masovnih civilnih žrtava kombinovanom upotrebom taktičkih nuklearnih bombi i monstruoznih konvencionalnih bombi s oblacima u obliku pečurke, uključujući MOAB-ove i veći GBU-57A/B ili Massive Ordnance Penetrator (MOP) koji premašuje MOAB u destruktivnom kapacitetu.
“MOP je opisan kao ‘snažna nova bomba koja cilja ravno na podzemna iranska i sjevernokorejska nuklearna postrojenja. Džinovska bomba – duža od 11 osoba rame uz rame, ili više od 6 metara od kraja do kraja.”
Molim čitaoca da me izvini za ovaj komplikovani vojnički žargon.
Kao što se može vidjeti, takve kalkulacije proizlaze iz hipoteze da se iranski borci, koji broje milione muškaraca i žena poznatih po svojoj vjerskoj revnosti i svojim borbenim tradicijama, predaju bez ispaljenog metka.
Posljednjih dana Iranci su vidjeli kako su američki vojnici koji su okupirali Afganistan za samo tri sedmice urinirali po leševima ubijenih Afganistanaca, spalili kopije Kurana i ubili više od 15 bespomoćnih građana.
Zamislimo da američke snage lansiraju monstruozne bombe na industrijske institucije, sposobne da prodru kroz 60 metara betona. Nikada takav poduhvat nije zamišljen [i sproveden].
Nije potrebna ni jedna riječ više da se shvati težina takve politike. Na taj način će naša vrsta biti neumoljivo vođena ka katastrofi.
Ako ne naučimo kako da razumijemo, nikada nećemo naučiti kako da preživimo.
Što se mene tiče, ne gajim ni najmanju sumnju da će Sjedinjene Države počiniti i povesti svijet prema najvećoj grešci u svojoj istoriji.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati