Ramala, okupirana Palestina — Moje ime je Tzaporah Ryter. Ja sam američki student iz
Hitno se zalažem za što veću pomoć izvana kako bismo spasili živote ovdje.
Stigao sam u Ramallah prošlog četvrtka. Vratio sam se u posjetu palestinskom gradu u kojem sam ranije živio i studirao. U četvrtak popodne, izraelska vojska počela je zatvarati svaki ulaz u Ramallah i pojavile su se glasine da planiraju invaziju.
Ljudi su jurili kući sa svih kontrolnih punktova, a ljudi su takođe pokušavali da pobegnu. Ljudima nije bilo dozvoljeno da izlaze, a mnogim radnicima - sa domovima i djecom u koje su se mogli vratiti - nije bilo dozvoljeno unutra, svi su pokušavali da se sklone. Oni koji su putovali počeli su očajnički tražiti alternativne načine i putovati u grupama, ali Izraelci su pucali na njih i svi su trčali i vrištali.
Žene koje su nosile svoju djecu očajnički su pokušavale pobjeći iz Ramale, noseći dojenčad i malu djecu, a njihova mala djeca trčala su po kiši kroz polja, klizeći se i padajući na stijene, pokušavajući doći do sigurnosti. Izraelski džipovi su jurili terenom, izvlačili se iz svih pravaca i pucali na žene i djecu, ali i na mene, dok smo trčali u suprotnim smjerovima. Jurili su ljude, lovili ih tako po poljima.
Kada sam stigao u Ramallah, ljudi su bili u panici i pokušavali da kupe hljeb, pirinač i mlijeko iz prodavnica na uglu, ali većina zaliha je već nestala. Kupili smo što smo mogli i ušli unutra da čekamo šta dolazi.
Kada je pala noć, izraelski tenkovi su počeli da upadaju, a takođe smo videli kako izraelske trupe dolaze pješice iz doline i okružuju našu kuću. Mogao sam ih čuti kako se dozivaju na hebrejskom. Bili su protiv naših vrata i svuda okolo. Pucali su svuda salve metaka i bilo je tenkova. Morali smo ležati na podu i ćutati. Ostali smo tamo, na podu, skoro četiri dana u mraku.
Znali smo da su naše okolnosti bolje od drugih jer stari ljudi, dojenčad ili ljudi s hitnim medicinskim potrebama nisu imali pomoći. Bilo je veoma hladno, većina porodica je bila spakovana u jednoj prostoriji. Neki ljudi nemaju lijekove za održavanje života, poput inzulina, i opasno mijenjaju svoje doze ako im je preostalo bilo kakav lijek za uzimanje. Ljudi postaju opasno bolesni od nedostatka hrane, vode i topline. Strah i teror samo pogoršavaju stvari, ali se ne mogu izbjeći.
Danju smo ih čuli kako pucaju u ljude na ulicama i mogli smo ih čuti kako vrište i vrište. Nije bilo dozvoljeno vozilo hitne pomoći. Onda su njihovi krici prestali i nastade samo tišina.
Imali smo telefon i primali smo pozive sa svih strana i govorili nam šta se dešava. Svi su u ozbiljnoj opasnosti, a izraelski vojnici su svuda ubijali ljude. Hapse ljekare i vozače hitne pomoći, uključujući strane medicinske radnike volontere.
Stalno primaju doktore i ljekare, sad još jedan poziv. I ovoga puta supruga doktora koja nam je rekla da je njen muž odvedena iz kola hitne pomoći.
Pronađene su velike grupe ljudi u sobama, ubijeni, postoje tragovi krvi gdje su postrojili ljude na koljena i ustrijelili ih, a na njima su ležale njihove lične karte. Odvode ljude iz njihovih domova, povezuju im oči, skidaju im odjeću, odvode ih ili postrojavaju i pucaju uza zid.
Ljudi telefoniraju i govore da su ovi vojnici i milicija ušli i pucali na ljude i onda je linija prekinuta.
Bojim se da je broj ovih ubistava mnogo veći od brojki koje se potvrđuju u štampi, jer su na jurišom jurišale kancelarije za ljudska prava i medijski centri i sve je ugašeno. Niko se ne može kretati bez gotovo sigurne šanse da ga upucaju snajperisti Isrealija, koji su posvuda.
Izraelci traže da svi novinari napuste Ramallah, a danas je upucan još jedan strani novinar. Ne žele više internacionalce ovdje i deportuju ljude. Čini se sasvim jasno da ne žele očevidce što samo pojačava moje strahove.
Bolnice su također opkoljene i napadnute, a izraelske trupe odvode povrijeđene ljude i ispituju ih. Danas je jedna žena, pacijentkinja, pokušala da izađe iz bolnice. Izraelci su joj pucali u vrat i ubili je.
Iz palestinskog ministarstva zdravlja poručuju da strahuju od širenja bolesti zbog broja nesahranjenih leševa.
Brojke samo rastu u izvještajima o masovnim ubistvima ovdje, a izraelske trupe nastavljaju prikupljati ljude. Ljudi mahnito zovu, nedostaje im rođak i ne znamo gdje su odvedeni, uključujući djecu.
Brojke koje sada imamo premašuju 600, a procjenjujemo između 700 i 800. Svim grupama za ljudska prava i pravnim zastupnicima uskraćuju se bilo kakve informacije o tome gdje se pritvorenici nalaze. Iz onoga što znamo potvrđeno je da su 10% dosad uzetih bila djeca mlađa od 18 godina.
Četvrtog dana sam odlučio da pokušam da se preselim. Ljudima je ponestajalo zaliha, a ja sam takođe bio toliko zabrinut za ljude i morao sam da proverim da li su dobro. Ako to ne učinim, plašio sam se da će me panika toliko zahvatiti da zaista nisam imao drugog izbora nego da pokušam da odem.
U svakom slučaju nije bilo bezbedno gde sam bio, a da bih bar otišao, još uvek bih imao razum. Bilo je zaista zastrašujuće jer ovdje ima nekih internacionalaca, koji obično putuju u grupama, a Izraelci govore na radiju da će uhapsiti ili strijeljati internacionalce. Jučer jesu pucali i bez obzira, nije kao da se snajperisti razlikuju i ima ih svuda.
Prijatelji su mi rekli da ne idem, i jako su se uplašili za mene, ali morao sam da idem. Kada sam izašao napolje, bilo je automobila koji su bili ispucani i pogođeni sa više metaka i granata nasred puta, neparkirani. Mora da je bilo ljudi u njima, ali ja ne znam gdje su njihova tijela. Nema izvještaja o njima, ali oni moraju postojati.
Došao sam do ćoška pokušavajući da odem do pekare po kruh i hranu za ljude. Neki ljudi su zvali i zvali sa samo jednom šoljom pirinča. Stigao sam do ugla, ali su iz prvog pokušaja otvorili vatru i pucali na mene, tako da sam morao da se vratim.
Nakon toga sam pokušao ponovo i trebao mi je jedan dan da to blokiram jer sam morao početi iznova i iznova. Morao sam se penjati kroz dolinu, a dok sam prolazio kuću po kuću, ljudi su me upozoravali i ukazivali koji put mi se čini najsigurnijim za ova dva minuta. U naredna dva minuta bilo bi nešto drugačije. Oni su zaista pomogli da moj put bude siguran.
Danas je peti dan i još uvijek okupljaju ovakve ljude i čujemo ih kako pucaju po cijeli dan.
Ovog popodneva Izraelci su iznenada ukinuli policijski čas, iznenada najavivši da svi imaju dva sata da izađu po hranu. Međutim, izraelski vojnici su uzimali i hranu iz mnogih prodavnica, pljačkali, a nema ni hleba ni stvari. Ljudi su išli po sve što su mogli.
Iako je izraelska vojska rekla da je ukinula zatvaranje na dva sata – za koje još uvijek nismo bili u mogućnosti da prenesemo medicinske zalihe i još uvijek nije bilo dovoljno dugo za sve što je prijeko potrebno – Izraelci su nastavili da pucaju na ljude na ulicama neselektivno na njihove način, tako da su ljudi trčali okolo pokušavajući da stignu do prodavnice ili pronađu siguran put samo da bi morali ponovo da trče kući. Bila je to dodatna okrutnost i taktika terora u ovoj sablasnoj situaciji, bolesna šala: izgladnjujte ljude, a zatim ih upucajte kada pokušaju da nađu hranu uz vašu dozvolu.
U stambenoj zgradi u naselju Bejtunija u kojoj sam nekada živeo, odveli su 60 ljudi koji su mi bili komšije, uključujući nekoliko porodica, i od sinoć ih gurnuli u jednu sobu. Izraelci su im rekli da će se koristiti kao ’Äúživi štit’Äù, jer se stambena zgrada nalazi preko puta zgrade koju su izvršili invaziju.
Jedno dijete od sinoć mora u bolnicu, a u početku su porodice mogle zvati napolje. Sada su Izraelci uzeli svoje telefone.
Postoje izvještaji da u tom naselju okupljaju muškarce između 14 i 45 godina, a ti civili, iz istih palestinskih porodica zarobljenih u toj zgradi, samo su korišteni da hodaju ispred izraelskog tenka dok je napadao Preventivnu Security Compound.
U izvještajima se također navodi da su Izraelci govorili da bi neki mogli otići, ali su ih upucali kada su pokušali otići. Zgrade tamo gore, a ljudi su zarobljeni unutra.
Stalno zovemo da pokušamo pronaći ljude, ali nije bilo struje, a telefoni većine ljudi su mrtvi. Ne znam šta se dešava mnogim ljudima. Jedino rješenje za ovo je da pokušate proći kroz smrtonosne ulice kako biste provjerili, ali je gotovo nemoguće i zastrašujuće uopće napustiti kuću.
Svako mjesto na koje dođem, bojim se otići ne samo za sebe nego i za sve ostale u ovoj užasnoj poziciji. Izraelski eskadri smrti izvlače ljude na ulice. Takođe čujem samo pucnjavu i pucnjavu, bez uzvratne vatre. To sugerira da se nemilosrdno gađaju nenaoružani civili posvuda i tako se bojim za sve. Osjećam se kao da ako napustim jedno mjesto, jedno područje ili kvart, više nikada neću vidjeti ljude žive.
Napolju ima više eksplozija i više pucnjave. Još jedna eksplozija. Još pucanja, jednostavno ne prestaje.
Ovo je masakr. Strane delegacije su pokušale da uđu, ali su vraćene nazad, Međunarodni komitet Crvenog krsta pokušava da pomogne, ali ih ignoriše. Molim vas pomozite.
Ne bojim se samo za sebe i za ljude ovdje, već ako se to ne može zaustaviti, zaista se bojim za cijelo čovječanstvo, za svijet u kojem šaljemo ljude na Mjesec, ali ne možemo zaustaviti etničko čišćenje.
Na vijestima u
Čini se da nema izvještaja o tome šta se dešava. Istina, mora prestati. Izađite na ulicu, zatražite odgovor od svojih predstavnika. Budite glasni, marširajte do glavnih gradova, odbijajte otići dok se Izraelci ne povuku. Djelujte odmah! Recite im da Izraelci ubijaju nevine ljude čiji je jedini zločin rođenje u njihovoj vlastitoj domovini, Palestincu pod vojnom okupacijom.
Zahtijevajte međunarodnu zaštitu za palestinski narod, vrištite da je to uvreda za čovječanstvo i da je vrijeme da SAD ne samo da prestanu podržavati Izrael, već i da SAD prestanu sa zloupotrebom ljudskih prava unutar svojih granica. Ovdje se radi o svim našim borbama. Za ljubav Božiju, molim vas, zaustavite ovo klanje. Molim vas pomozite.
**************
Kontakti
1. New York Times
National Desk
Katie Roberts 212 556 7356 ili Jim Roberts 212 556 7356 ili Laurie
Goodstein 212 556 1854
Također, kontaktirajte Boba Herberta 212-556 1952 (tamo kolumnistu) i izdavača Arthura Sulzbergera Jr. 212 556 3588
2.
Op-ed urednik: Fred Hiatt 202 334 7281
Spoljni poslovi:
Jim Hoagland 202 334 6899
Karen de Young 202 334 7468
Državne vijesti:
Jackson Diehl 202 334 7467
Maralee Schwartz 202 334 6082
Autorica uredništva: Amy Schwartz 202 334 5138
3. San Francisco Chronicle
Glavni urednik: Jerry Roberts 415 777 7124
Op Ed Urednik Lois Kazakoff 415 777 6054
Kolumnista: Jon Carroll 415 777 6249
Nacionalni urednik: Jim Brewer 414 777 7103
Urednik stranice Urednik: John Diaz 777 7018
4. Izvršni urednik LA Timesa: Leo Wolinsky 213 237 3243
Glavni urednik Dean Baquet 213 237 5100
Nacionalni urednik: 214 237 7091
Foreign Policy Writer: Norman Kempster 202-861 9227
Urednička stranica Urednik: Janety Clayton 213 237 7931
5. Associated Press
Glavni urednik Michael Silverman i urednica National News Ann Levin
oba su na 212 621 1500
Religiozni pisac (i simpatičan, ali treba se podsjetiti): Julia
Lieblich 212 621 1659
Vijesti Značajke: Bruce De Silva 212 621 1830
6. Knight Ridder/
Urednik: Jane Scholz 202 383 6085
7. Newhouse News Service
Državne vijesti Linda Fibich 202 383 7850
Izvještač o vrijednostima: Mark O'Keefe 202 383 7857
8.. Religion News Service Adelle Banks 202 383 7863
ELEKTRONSKI MEDIJI
1. NPR
DANIEL SCHORR 202 414 2271
VIŠI STRANI UREDNIK: LOREN JENKINS 202 414 2298
DOPISNIK IZ SPOLJNIH POSLOVA TOM GEJLTEN 202 414 2288
POLITIČKI UREDNIK KEN RUDIN 202 414 2250
RELIGON: LYNN NEARY 202 414 2196
NACIONALNI UREDNIK: DAVID SWEENEY 202 414 2212
2. SVE RAZMATRANJE
VODITELJ: ROBERT SIEGEL 414 2110
ODLUČUJE: ELLEN WEISS, 202 414 2110
3. RAZGOVOR NACIJE:
IZVRŠNI PRODUCENT: GREG ALLEN 202 414 2713
4. JUTARNJE IZDANJE
BOB EDWARDS 202 4154 2350
5. Evo nekoliko brojeva za poziv:
ABC News – 212-456-4040
CBS News – 212-975-3691
NBC News – 212-664-4971
CNN – 404-827-1511
Fox News – 212-301-3300
MSNBC – 201-583-5222
PBS – 703-998-2150
NPR – 202-414-2200
NY Times – 212-556-1234
USA Today – 703-276-3400
WS Journal – 212-416-2000
Pošta za pranje – 202-334-6000
Vrijeme – 212-522-1212
US News – 202-955-2000
AP 212-621-1600
MSNBC – 201-583-5000
CNBC – 201-585-2622
Pozovite urednike uredničke stranice i zamolite ih da kontaktiraju sljedeće osobe ILI BILO KOGA:
1. Rabin Michael Lerner. Email: [email zaštićen]. Telefon: 415-575-1200
2. Izraelski mirovni aktivista Uri Avnery. Email: [email zaštićen]
3. Rabin Arthur Waskow. Email: [email zaštićen]. Telefon: 215-844-8494
4. Cherie Brown. Email: [email zaštićen]. Telefon: 202-785-9400
5. Rabin Roly Matalon ili rabin Marcello Bronstein. Telefon: 212-787-7600
6. Profesor Tanya Reinhart. Email: [email zaštićen]
7. Profesor Poli Sci Jerome Slater. Email: [email zaštićen]
8. Rabin Lynn Gottlieb. Email: [email zaštićen]
9. Profesor Poli Sci at
10. Profesor filozofije na
11. Profesorica Rebecca Stein. Email: [email zaštićen]
12. Allan Solomonow. Email: [email zaštićen]
13. Rabin Brian Walt. Email: [email zaštićen]
14. Ella Shohat. Email: [email zaštićen]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati