Iz perspektive Bushove administracije, ispada da to znači Moralesove protivnike. Dokumenti sa kojih je skinuta tajnost i intervjui na terenu u Boliviji dokazuju da Bushova administracija koristi novac američkih poreskih obveznika da potkopa Moralesovu vladu i kooptira dinamične društvene pokrete u zemlji – baš kao što je nedavno pokušala učiniti u Venecueli i tradicionalno širom Latinske Amerike.
Veliki dio tog novca ide preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). U julu 2002. godine, deklasifikovana poruka američke ambasade u Boliviji upućena Washingtonu uključivala je sljedeću poruku: „Planirani projekat reforme političkih partija USAID-a ima za cilj implementaciju postojećeg bolivijskog zakona koji bi . . . dugoročno, pomozite u izgradnji umjerenih, prodemokratskih političkih stranaka koje mogu poslužiti kao protuteža radikalnom MAS-u ili njegovim nasljednicima.” MAS se odnosi na Moralesovu stranku, koja na engleskom znači Pokret prema socijalizmu.
Morales je osvojio predsjedništvo u decembru 2005. sa 54 posto glasova, ali je pet regionalnih vlada pripalo desničarskim političarima. Nakon Moralesove pobede, USAID je, preko svoje Kancelarije za tranzicione inicijative, odlučio „da pruži podršku novonastalim regionalnim vladama“, otkrivaju dokumenti USAID-a.
Tokom 2006. četiri od ovih pet nizijskih odjela bogatih resursima su se zalagali za veću autonomiju od centralne vlade koju je predvodio Morales, često prijeteći otcjepljenjem od nacije. Američki fondovi su ih ohrabrili, a Ured za tranzicijske inicijative usmjerio je "116 grantova za 4,451,249 dolara kako bi pomoglo vladama odjeljenja da rade strateški", navodi se u dokumentima.
“USAID pomaže u procesu decentralizacije,” kaže Jose Carvallo, glasnogovornik glavne desničarske opozicione političke stranke, Demokratske i društvene moći. “Oni pomažu u poboljšanju demokratije u Boliviji kroz seminare i kurseve na kojima se raspravlja o pitanjima autonomije.”
„Američka ambasada pomaže ovoj opoziciji“, slaže se Raul Prada, koji radi za Moralesovu stranku. Prada sjedi u prepunom kafiću u La Pazu i jede sladoled. Gornja usna mu je crno-plava od batina koje je dobio od Moralesovih protivnika dok je Prada radio na novoj ustavnoj skupštini. „Sladoled je da smanji otok“, objašnjava on. Moralesova vlada je organizovala ovu ustavnu skupštinu da preraspodeli bogatstvo iz prirodnih resursa i garantuje širi pristup obrazovanju, zemlji, vodi, gasu, struji i zdravstvenoj zaštiti za siromašnu većinu u zemlji. Video sam Pradu u ranim danima Moralesove administracije. Nosio je pribadaču za zastavu autohtone wiphale i rado je žvakao listove koke u svojoj vladinoj kancelariji. Ovog puta nije bio toliko pun nade. Uzeo je još jednu kuglicu sladoleda i nastavio: “USAID je u Santa Kruzu i drugim odjelima kako bi pomogao u finansiranju i jačanju infrastrukture desničarskih guvernera.”
U avgustu 2007. Morales je na diplomatskom skupu u La Pazu rekao: „Ne mogu da razumem kako se neki ambasadori u našoj zemlji posvećuju politici, a ne diplomatiji. . . . To se ne zove saradnja. To se zove zavera.” Potpredsjednik Bolivije Alvaro Garcia Linera rekao je da američka ambasada finansira političke protivnike vlade u nastojanju da razvije "ideološki i politički otpor". Jedan primjer je finansiranje od strane USAID-a Huana Carlosa Urende, savjetnika desničarskog Građanskog odbora i autora Statuta autonomije, plana za otcjepljenje Santa Kruza od Bolivije.
“Nema apsolutno nikakve istine u bilo kojoj tvrdnji da SAD koriste svoje fondove pomoći kako bi pokušale utjecati na politički proces ili na bilo koji način potkopale vladu”, kaže zamjenik glasnogovornika State Departmenta Tom Casey. Zvaničnici USAID-a ističu da su ovu podršku dobili svi guverneri Bolivije, a ne samo oni u opoziciji. Uprkos Kesijevoj tvrdnji, ovo finansiranje je bilo kontroverzno. Vrhovni sud Bolivije je 10. oktobra odobrio dekret kojim se zabranjuje međunarodno finansiranje aktivnosti u Boliviji bez državne regulative. Jedan član zakona objašnjava da Bolivija neće prihvatiti novac sa političkim ili ideološkim vezama.
U Boliviji, gdje je veliki dio političkih mišića na ulicama s društvenim organizacijama i sindikatima, nije dovoljno da Washington radi samo na nivoima visoke političke moći. Moraju stići i do najširih slojeva. Jedan službenik USAID-a mi je e-poštom rekao da je Ured za tranzicijske inicijative „pokrenuo svoj program u Boliviji kako bi pomogao u smanjenju tenzija u područjima sklonim društvenim sukobima (posebno El Alto) i da bi pomogao zemlji u pripremi za predstojeće izborne događaje.
Da bih saznao kako se to odigralo na terenu, sastajem se sa novinarom Huliom Mamanijem iz El Alta u Regionalnom radničkom centru u njegovom gradu, koji je susjedni La Pazu.
„U El Altu je 2003. godine bilo mnogo buntovničke ideologije i organizacijske moći“, objašnjava Mamani, misleći na populističku pobunu koja je zbacila predsjednika Gonzala Sancheza de Lozadu. “Tako je USAID ojačao svoje prisustvo u El Altu i fokusirao svoje finansiranje i programe na razvoj liderstva mladih. Njihov stil vođenja nije bio zasnovan na radikalnim zahtjevima grada ili horizontalnim stilovima vođenja sindikata. Htjeli su ove nove lidere odgurnuti od gradskih sindikata na hijerarhijske pozicije u vlasti.”
Programi USAID-a demobilisali su mlade. “USAID je uvijek koristio siromaštvo ljudi,” kaže Mamani. “Čak su postavili i zastave USAID-a u područjima uz bolivijsku zastavu i wiphala.”
Nije bilo teško pronaći druge priče o tome šta je američka vlada radila da utiče na ekonomiju i politiku u Boliviji. Luis Gonzalez, student ekonomije na Univerzitetu San Simon u Cochabambi, opisuje panel na koji je bio 2006. godine, a koji je organizovala Milenijumska fondacija. Te godine, ova fondacija je dobila 155,738 dolara od Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED) preko Centra za međunarodna privatna preduzeća, neprofitne podružnice Američke privredne komore. Gonzalez, u naočalama i tamnom repu, opisao je panel koji se fokusirao na kritiku državne kontrole gasne industrije (glavni zahtjev društvenih pokreta). Panelisti su rekli da će se strana ulaganja i proizvodnja u Boliviji smanjiti ako gas ostane pod djelimičnom državnom kontrolom, kaže Gonzalez. “Oni su zagovarali privatizaciju, korporativnu kontrolu i gurali neoliberalnu politiku.”
Iste godine, NED je finansirao još 110,134 dolara grupama u Boliviji preko Centra za međunarodna privatna preduzeća kako bi, prema dokumentima NED-a, “pružio informacije o efektima predloženih ekonomskih reformi donosiocima odluka uključenim u Konstitutivnu skupštinu”. Prema dokumentima dobijenim na osnovu zahtjeva Zakona o slobodi informacija od strane krekera Jeremyja Bigwooda, NED je također finansirao programe koji su doveli trinaest mladih „lidera u nastajanju“ iz Bolivije u Washington između 2002. i 2004. kako bi ojačali svoje desničarske političke stranke. MAS i druge ljevičarske stranke nisu pozvani na ove sastanke.
Čini se da američka ambasada čak koristi Fulbrightove stipendiste u svojim nastojanjima da potkopa bolivijsku vladu. Jedan Fulbrightov stipendista iz Bolivije, koji je želio ostati anoniman, objasnio je da je tokom nedavnih orijentacijskih sastanaka u ambasadi u La Pazu, „član sigurnosnog aparata američke ambasade zatražio izvještaje ambasade sa detaljnim informacijama ako naiđemo na nekog Venecuelanca ili Kubanci na terenu.” I Venecuela i Kuba daju sredstva, doktore i stručnost za podršku svom socijalističkom savezniku Moralesu. Student dodaje da je zahtjev ambasade “u suprotnosti sa smjernicama Fulbrightovog programa, koji nam zabranjuju da se miješamo u politiku ili činimo bilo šta što bi uvrijedilo zemlju domaćina”.
Nakon što sam saznao za negativan rad koji američka vlada obavlja u Boliviji, bio sam znatiželjan da vidim jedan od pozitivnih projekata koji su zvaničnici USAID-a tako često hvalili. Trebalo im je više od dvije sedmice da mi se jave – dosta vremena, pomislio sam, da odaberu savršeni primjer njihovog “apolitičnog” i razvojnog rada organiziranog “da bi koristili onima kojima je to najpotrebnije”.
Povezali su me sa Vilmom Rošom, šeficom fabrike odeće u El Altu pod nazivom Club de Madres Nueva Esperanza (Klub majki nove nade). Konsultant USAID-a radio je u fabrici 2005-2006, nudeći savete o pitanjima upravljanja i omogućavajući izvoz poslovne odeće na američko tržište. U gradu dobro organiziranih radikala radničke klase, Rocha je jedan od rijetkih desničara. Ona je žestoki kritičar Moralesove administracije i sindikata El Alta i komšijskih saveta.
Deset zaposlenica plete za stolom u uglu ogromne ružičaste fabričke prostorije pune desetina praznih mašina za šivenje. „Tri mjeseca jedva da smo imali posla“, objašnjava jedna od žena dok Rocha čeka podalje. “Kada dobijemo plate, plata je užasna.” Pitam za ime, ali ona kaže da mi ne može dati. “Ako šefica sazna da smo kritični, pobijedit će nas.”
Benjamin Dangl je autor knjige “Cijena vatre: ratovi resursa i društveni pokreti u Boliviji”. Dobio je nagradu za cenzuru projekta 2007. za izvještavanje o američkim vojnim operacijama u Paragvaju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati