Kada je predsjednik Barack Obama počeo bombardirati Siriju 2014., uživao je dvostranačku podršku u Washingtonu, D.C. Amerikanci bili zgroženi zločinima Islamske države, koja je masakrirala Jazide i zauzela dijelove teritorija u Siriji i Iraku.
U to vrijeme ja upozorio da je, daleko od toga da je humanitarna intervencija, ova akcija prijetila da izazove još jedan bliskoistočni rat: „Još jednom, Sjedinjene Države vode otvoreni rat bez brige za dugoročnu dobrobit ljudi u region.”
I sasvim sigurno, s Islamskom državom na konopcima, Trumpova administracija ima objavio da će oko 2,000 američkih vojnika trajno ostati u kurdskoj regiji na sjeveru Sirije. Navodno će se trupe boriti protiv ostataka Islamske države i boriti se protiv iranskog utjecaja. U stvarnosti, Sjedinjene Države nastoje ukloniti predsjednika Bašara al Asada, ili ako to ne uspije, rasparčati Siriju na zone pod kontrolom vanjskih sila.
7. februara američki avioni i artiljerija napadnut pro-Asadove snage u Khushamu, naftom bogatom području u sjeveroistočnoj Siriji izvan kurdske regije. Sirijske demokratske snage (SDF) saveznice SAD-a zauzele su to područje od Islamske države, a trupe saveznika Assada pokušavale su je zauzeti. Nepotrebno je reći da borbe nisu imale nikakve veze sa Jezidima ili ostacima Islamske države.
Zatim je 9. februara Izrael tvrdio da je iranski dron ušao u njegov vazdušni prostor, što je Iran negirao. Istog dana Assadova artiljerija oboren izraelski mlazni lovac, prvi takav gubitak od 1982. U znak odmazde Izrael je bombardovao desetak lokacija u Siriji. Sjedinjene Države su u savezu sa Izraelom protiv Asada, Rusije i Irana.
Ovakvi sukobi su samo najnoviji pokazatelj proširene uloge vanjskih sila. Dakle, američka okupacija neće biti laka. Turska pokrenut napad na američke snage SDF-a prošlog mjeseca, obećavajući da "uguši ovu vojsku terora prije nego što se rodi".
Kako su se Sjedinjene Države zapetljale u još jednu bliskoistočnu močvaru?
U septembru 2014. Sjedinjene Države nisu imale saveznike na terenu kada su počele bombardirati Islamsku državu u Siriji. CIA i Pentagon potrošili su više od milijardu dolara pokušavajući da stvore pro-Američku. pobunjeničke grupe koje će se boriti protiv Assada. Obje agencije su podbacile kao što su tobožnji gerilci prihvatili američko oružje i odmah ih predali terorističkim grupama koje se bore u Siriji.
Ali postojala je jedna pobunjenička grupa, Partija demokratske unije sa sjedištem u Kurdima, koja se efektivno borila protiv Islamske države. Problem je, iz perspektive Sjedinjenih Država, bio to što je grupa bila povezana s ljevičarskom kurdskom grupom sa sjedištem u Turskoj. Turski lideri osuđuju grupu kao terorističku – optužba koja zgodno prikriva represiju turske vlade nad kurdskom manjinom.
Turska je izvršila invaziju na sjever Sirije 2016. godine i zauzela dio kurdske regije kako bi spriječila SDF da stvori susjednu teritoriju duž turske granice. Turska, kao i svaka strana sila napad Sirija, proglasila je njihov upad privremenim. Ali postavila je vojne baze i vodila električne žice iz Turske u sirijske gradove pod svojom kontrolom.
Zatim je 20. januara ove godine Turska pokrenula invaziju na Afrin, izolovanu oblast na krajnjem sjeverozapadu Rojave, kurdski naziv za njihovu regiju u Siriji. Tursko bombardovanje grada već je ubilo 150 civila, a ranilo 300, rekao je Sinam Mohamad, predstavnik Sirijskog demokratskog vijeća u Sjedinjenim Državama. Vijeće je političko krilo SDF-a.
Mohamad kaže da je krajnji cilj Turske istjerati Kurde iz Afrina kako bi se stvorila tampon zona pod njenom stalnom kontrolom. Ona optužuje tursku vojsku za etničko čišćenje. „Oni žele da proteraju Kurde“, kaže ona.
Turska vojska je stvorila sirijsku arapsku miliciju, prisvojivši naziv Slobodna sirijska armija. Grupa je optužena za ratne zločine za sakaćenje tijelo kurdske borkinje i snimanje. Mohamad takve akcije upoređuje sa zločinima terorističkih grupa.
"Koja je razlika između njih i Islamske države?" pita ona.
Ali Sjedinjene Države nemaju planove da spreče Turke da zauzmu Afrin, dovodeći živote stotina hiljada civila u opasnost.
Čini se da Pentagon povlači crtu u gradu Manbidž u Rojavi, nekih trideset sedam milja istočno od Afrina. Sjedinjene Države su poslale visoke oficire vojske u Manbij, koji su se vozili u vozilima na kojima su istaknute američke zastave, u pratnji a New York Times novinara da se uvjeri da je poruka primljena u Ankari.
U ovom trenutku, čini se da će američka vojska održati savez sa kurdskim snagama, dok će Turska nastaviti svoje vojno protivljenje, ali u granicama.
Po mom mišljenju, sirijski Kurdi igraju vrlo opasnu igru u savezu sa Sjedinjenim Državama. Možda misle da će to zaštititi Kurde, ali ništa u istoriji ne ukazuje na to da će to biti pouzdan partner. I narod Rojave će patiti.
Postoji stara izreka koja se obično koristi na Bliskom istoku: „Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Mi Amerikanci imamo još jednu staru izreku: "Nije nužno tako."
Sindicirana kolumna Reese Erlich "Strani dopisnik" pojavljuje se svake dvije sedmice. Revidirano i ažurirano izdanje njegove knjige Iranska agenda: prava priča o američkoj politici i bliskoistočnoj krizi biće objavljen u septembru. Prati ga dalje cvrkut.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati