Dana 9. maja, Gina Haspel, Donald Trumpov izbor za šefa Centralne obavještajne agencije, svjedočila je na svom saslušanju u Senatu u Washingtonu, DC. Neki senatori su je ispitivali o njenom mandatu, 2002. godine, kao šef stanice CIA-e na Tajlandu. Tamo je agencija vodila jednu od "crnih lokacija" na kojoj su osumnjičeni ekstremisti Al-Qaide ispitivani koristeći procedure koje su uključivale vaterboarding. Također je upitana o njenoj ulozi u uništavanju video kaseta 2005. godine koje su dokumentovale torturu protiv nezakonito pritvorenih osumnjičenih. Njeni izbegavajući odgovori na ova pitanja, uznemirujući i nezadovoljavajući, takođe su veoma poznati.
Izraelski špijuni u Argentini su 1960. godine oteli Adolfa Ajhmana i priveli ga suđenju u Jerusalimu zbog njegovog učešća u istrebljivanju miliona evropskih Jevreja tokom nemačkog Trećeg Rajha. U svom ispitivanju u izraelskoj policiji, objavljeno kao Eichmann ispitan, DeCopo Books, NY, 1999., Eichmann je izjavio da se u godinama nakon dotičnih djela razvio njegov vlastiti pogled na njih i pred Senatom 9. maja, Haspel se izrazila slično.
Haspel je svjedočila da, iako ne može reći šta bi tačno moglo predstavljati nemoralni poredak u prošlosti, njen „moralni kompas“ joj ne bi dozvolio da se povinuje jednom danas, s obzirom na „stroži moralni standard“ za koje kaže „odlučili smo da se držimo do.” Ona ne osuđuje postupke koje su ona i njene kolege preduzele u godinama nakon 9-11, „u tom burnom vremenu” izrazito labavih moralnih standarda: „Neću sedeti ovde, uz pomoć retrospektiva, i suditi veoma dobri ljudi koji su donosili teške odluke.” Svjedočila je da podržava zakone koji zabranjuju torturu, ali insistira da takvi zakoni u to vrijeme nisu postojali i da su takva “oštra ispitivanja” bila dozvoljena prema pravnim smjernicama koje je CIA imala u to vrijeme i “da je najviši pravni autoritet u Sjedinjene Države su to odobrile, a predsjednik Sjedinjenih Država to je odobrio.”
Isto tako, Eichmann je bio ispitan zbog njegove poslušnosti kada mu je „naređeno da učini nešto očigledno nezakonito“. U odgovoru koji je nagovestio Haspelovo svedočenje u Senatu pola veka kasnije, Eichmann je rekao svojim ispitivačima: „Vi kažete nezakonito. Danas imam sasvim drugačiji pogled na stvari...Ali onda? Ne bih smatrao nijednu od tih radnji nezakonitim... Da me je neko pitao o tome do 8. maja 1945., kraja rata, rekao bih: Ovu vladu je izabrala većina njemačkog naroda... svaka civilizovana zemlja na zemlji imala je svoju diplomatsku misiju. Ko je mali čovjek poput mene da muči glavu oko toga? Dobivam naređenja od pretpostavljenog i ne gledam ni desno ni lijevo. To nije moj posao. Moj posao je da se povinujem i poštujem.”
Da ne poredim zlo holokausta sa CIA-inim izdavanjem i mučenjem (kao da se zlo može meriti kvantitetom), ali izbegavanja i zataškavanja ove dvojice voljnih tehničara državnog terora su jezivo slični. Ajhmanovi kukavički protesti da nije mogao znati da je omogućavanje mučenja i ubistva nezakonito zvuče šuplje. Međutim, tek nakon Eichmannovih zločina, zločini kao što je mučenje formalno su kodifikovani u zakon. Do 2002. godine, međutim, uz presedane Tribunala za ratne zločine u Nirnbergu, Sjedinjene Države su bile pravno vezane zajedno sa većinom nacija u svijetu Ženevskim konvencijama, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture. Čak i Terenski priručnik američke vojske, koji je Haspel citirala u svom saslušanju, označava davanje vode kao mučenje i ratni zločin.
“Svi smo vjerovali u naš rad. Svi smo bili posvećeni”, ponosno se hvalila Haspel pred Senatom, opisujući moral i esprit de corps njenih drugova iz CIA-e koji su nadgledali nezakonito zatvaranje, mučenje i ubistva u godinama nakon 9-11. Eichmann je na sličan način pohvalio radnu etiku svog tima. Inspirisan Eichmannovim suđenjem, Tomas Merton je u svojoj pesmi „Pesma koja se koristi u procesijama oko mesta sa pećima“ stavio ove reči u usta osuđenog komandanta koncentracionog logora: „U moje vreme kada smo naporno radili videli smo šta smo da li je naše samopožrtvovanje bilo savjesno i kompletan naš posao bio je besprijekoran i detaljan.”
Izraelski sud nije prihvatio odbranu Adolfa Eichmanna da je izvršavao naređenja i poštovao zakon kako ga je razumeo i da je obešen 1. juna 1962. Uskoro ćemo znati da li će američki Senat prihvatiti da Gina Haspel prisvaja Eichmannov alibi i potvrdi godine kao direktorka Centralne obavještajne agencije.
Brian Terrell je koordinator Glasova za kreativno nenasilje
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Odbrana "nisam znao bolje" je užasna. Na mnogo načina, to je naša vlada postala. Ali ovi ljudi znaju bolje i ova odbrana se ne može prihvatiti niti racionalizirati.
Veza između Eichmanna i Haspela je važna.