Divljenje Donalda Trumpa autoritarnim vladinim liderima, koji opstruiraju ili demontiraju demokratske institucije u svojoj državi, dosljedno je otkako je preuzeo dužnost. Nedavno je to bilo vidljivo 13. maja, kada je zabavljao mađarskog premijera Viktor Orban u Ovalnoj kancelariji Bele kuće. Prethodno je republikanski predsjednik George W. Bush odbio to učiniti zbog Orbanovih antidemokratskih mjera koje su dobro pokrivene SV datum Huffington Posta i Slateov Joshua Keating. Kao i drugi autoritarci, Orban je pokušao da oslabi nezavisno pravosuđe i zatvori slobodnu štampu u Mađarskoj. Uprkos ovim potezima, Trampov stav je „Viktor Orban je uradio ogroman posao na mnogo različitih načina. Veoma poštovan.” Kao da kaže, on postiže rezultate i ne sputava ga birokracija, odnosno demokratski proces.
Čini se da Trumpov stav proizlazi iz njegovog uvjerenja koje je podijelio sa Fox News-om u intervjuu kada je rekao: "kada je u pitanju vanjska politika, ja sam jedini koji se računa". To ne zvuči kao republikanac ili demokrata, već neko ko za sebe misli da je iznad procesa donošenja vladinih odluka unutar demokratske republike.
Možda je predsjednik Trump želio biti autoritaran jer je očekivao da će upravljati vladom SAD-a kao svojim ličnim poslom. Vodio je svoj biznis vrijedan milijardu dolara kao porodičnu operaciju, gdje je bio šef, svi su njemu odgovarali i niko drugi. Taj šablon je prenio u Bijelu kuću, otpuštajući svakoga ko nije prepoznao da samo on može donijeti konačnu odluku. Televizijski sastanci kabineta pružili su svakom članu javnu priliku da pohvali predsjednikovu inteligenciju i vodstvo. Nije bilo rasprave o pitanjima.
Moglo bi se zamisliti da Trumpu jednostavno nedostaje osnovno razumijevanje o tome kako demokratije funkcioniraju. Trampu ne smeta njegovo laskanje liderima koji su korumpirali otvorene i nesputane javne izbore ili cenzurisane vijesti koje se prenose u medijima. Dolazeći iz svijeta nekretnina u kojem se sklapaju veliki poslovi i sa republikanskim i sa demokratskim političarima, on daje sve naznake da smatra sklapanje poslova isključivo transakcijskim; fokusirajte se na ono što želite i šta možete dobiti, zaboravite sve ostalo. U zamjenu za hvaljenje Orbana jer ima iste teške, nehumane zakone o imigraciji koje bi Trump želio usvojiti, on dobija potvrdu koja mu je potrebna za provođenje vlastite imigracione politike, čak i ako je ona od autoritarne male zemlje.
Iz drugih izjava može se vidjeti da je Trump čak više fokusiran na nesputanu kontrolu vlade nego na pitanja poput imigracije. Na primjer, u članku New York Timesa od 2. februara 2018. Trump kaže da je egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi “fantastičan tip”, iako je El-Sisi izabran tako što je zatvorio ili prijetio svojim kandidatima koji su se takmičili krivičnim gonjenjem, ostavljajući samo nejasnu njegov vatreni pristalica kao protivnika. Možda je Tramp smatrao da mora da se zalaže za Sisi kako bi zadržao arapskog saveznika, s druge strane je izgubio priliku da ima demokratsku arapsku republiku.
Što se tiče ozbiljnije prijetnje demokratiji naše nacije, Trump je predložio da naša zemlja zajedno s Rusijom formira “jedinicu za sajber sigurnost koja će se zaštititi od hakovanja na izborima”. On je to sugerisao iako su naše obavještajne službe tada govorile da je Rusija, najvjerovatnije po Putinovom naređenju, hakovala naše izbore kako bi izbore prebacila nekome kome više odgovara. Ova optužba je kasnije potvrđena na prvoj stranici izvještaja specijalnog istražitelja Muellera gdje je napisao: „Ruska vlada se umiješala u predsjedničke izbore 2016. na širok i sistematičan način. Ruski entitet je proveo kampanju na društvenim mrežama favorizirajući predsjedničkog Donalda J. Trumpa i omalovažavao predsjedničku kandidatkinju Hillary Clinton.”
Čini se da Trumpove izjave proizlaze iz njegovog uvjerenja koje je podijelio s Fox News-om u intervjuu kada je rekao: "kada je u pitanju vanjska politika, ja sam jedini koji se računa". To ne zvuči kao republikanac ili demokrata, već neko ko za sebe misli da je kralj iznad procesa donošenja vladinih odluka unutar demokratske republike. Kao na primjer kada je čestitao kineskom predsjedniku Xi Jinpingu na njegovom nacionalnom kongresu, koji se sastaje samo sedmicu svake godine, što mu omogućava da bude predsjednik doživotno. On je na proljetnoj večeri rekao Nacionalnom republikanskom kongresnom komitetu da je zbog te promjene nazvao Xija "kraljem", a ne predsjednikom. “To mu se dopalo. Odlično se slažem s njim.”
Trumpovi nepredviđeni komentari su znak upozorenja koji je politikolog Juan J. Linz identificirao kao ponašanje političara koji su gurnuli evropske demokratije u kolaps neposredno prije Drugog svjetskog rata. One su se sastojale od tri osobine: „neuspeh da se nasilje nedvosmisleno odbaci, spremnost da se ograniče građanske slobode rivala i poricanje legitimiteta izabranih vlada“.
Profesori Univerziteta Harvard, Steven Levitsky i Daniel Ziblatt, zaključili su da je Trump izložio sva tri. U svojoj predizbornoj kampanji podsticao je nasilje među pristalicama; obećao da će krivično goniti Hillary Clinton i da je na svojim skupovima skandirao "zaključajte je"; i zaprijetio pravnim postupkom protiv neprijateljskih medija. Ono što me najviše uznemirava je kada je doveo u pitanje legitimnost izbornih rezultata naše zemlje, jer mu se oni nisu sviđali.
U noći predsjedničkih izbora 2012. Trump je tvitao nekoliko minuta nakon zatvaranja birališta na Zapadnoj obali: „Ovi izbori su potpuna laž i travestija. Mi nismo demokratija!” Učinio je to jer je pogrešno pretpostavio da je Obama pobijedio na izborima bez većine glasova. Trump jeste pobijedio na predsjedničkim izborima bez pobjede na izborima, ali tu činjenicu nije spomenuo. Umjesto toga, izmislio je nepotkrijepljenu optužbu da su za demokratsku predsjedničku kandidatkinju Hillary Clinton dali milioni nezakonitih glasova, nešto što čak ni Trumpov najvažniji medijski saveznik, Fox Network, nije ni pokušao dokazati. Trumpov mentalitet otkriva ili njegovano neznanje ili otvoreno neprijateljstvo prema našim osnovnim demokratskim institucijama.
Taj stav se pojavio rano u njegovom prvom mandatu. Nakon prvih 100 dana na vlasti, on je okrivio ustavne provjere i ravnoteže ugrađene u američko upravljanje za odugovlačenje njegovog zakonodavstva. „To je veoma grub sistem“, rekao je on. “To je arhaičan sistem... To je zaista loša stvar za državu.”
Timothy Snyder, autor O tiraniji – dvadeset lekcija dvadesetog veka, navodi jednu od lekcija koje treba naučiti i prakticirati kako bi se izbjegao kolaps demokratskog društva je odbrana institucija koje ga održavaju u životu, poput kritičnih medija i nezavisnog pravosudnog sistema. Oni provjeravaju ovlaštenja izvršne vlasti vlade. Snyder upozorava da te institucije ne štite same sebe, već se moraju braniti.
Mnogi autoritarci imaju titulu predsjednika i njihove zemlje se nazivaju demokratijama, ali to nisu otvorena i slobodna društva. Možda ćemo morati da radimo sa tim zemljama da bismo postigli dugoročne ciljeve, ali nema potrebe da se divimo ili laskamo njihovim autoritarnim vođama. To rade njihovi ulizici, a ne naš predsjednik, osim ako nije frustriran svojim poslom jer mu je demokratiju teže kontrolisati nego porodični biznis.
Nick Licata služio je u Gradskom vijeću Sijetla 18 godina do svog penzionisanja u decembru 2015. godine, proglašen za naprednog opštinskog zvaničnika godine od strane The Nationa. i osnivač je odbora Lokalnog progresa, nacionalne mreže od 800 naprednih opštinskih zvaničnika. I autor je Postati građanski aktivista.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati