Za potrebe istraživanja i debate s Pareconovim Michaelom Albertom. Cijelu debatu pogledajte ovdje.
Svijet koji zamišljamo je svijet avanture i mogućnosti, radikalno novih odnosa i potencijalnih oblika društvenog i individualnog života koje je teško zamisliti, a još manje opisati, iz perspektive sadašnjosti. Većina onoga što će se dogoditi u društveno-ekološkoj budućnosti, bilo na ekološkom, ličnom ili društvenom nivou, bit će spontano i kreativno – a to su stvari koje ne možemo ni planirati, ni predložiti ni predvidjeti. Ipak, takvo spontano i kreativno razvijanje potencijala zahtijevat će i institucionalni okvir i etičku viziju da bi postali više od pukih snova. Stoga moramo skrenuti pažnju na društvene strukture koje bi mogle učiniti slobodnu prirodu i slobodno društvo vjerojatnijim.
Socijalni ekolozi rade na društvu strukturiranom oko slobode, saradnje i ekološke i društvene raznolikosti. Naša vizija boljeg svijeta oslanja se na praktične prijedloge i utopijske nade koje su kroz historiju podizali emancipatorski pokreti odozdo. U središtu naše vizije slobodnih zajednica je direktna demokratija. Direktna demokratija znači da ljudi upravljaju svojim životima, svjesno i kolektivno, za dobrobit zajednica čiji su dio. Umjesto predaje ovlasti odlučivanja stručnjacima, profesionalcima, predstavnicima ili birokratama, socijalna ekologija predviđa da svi ljudi direktno učestvuju u samoupravljanju njihovih komunalnih poslova.
Budući da se protivimo institucionaliziranim oblicima dominacije i hijerarhije, socijalni ekolozi odbacuju državu kao takvu. Umjesto postavljanja posebnog tijela koje se izdvaja od društva i donosi odluke u njegovo ime, mi zamišljamo mrežu skupština zajednica kao osnovno tijelo za donošenje odluka i kao primarno mjesto za praktikovanje direktne demokratije. Ove skupštine uključuju sve stanovnike lokalnog područja (u gradovima na nivou susjedstva i u ruralnim područjima na nivou općine), koji se sastaju u redovnim intervalima da raspravljaju i odlučuju o pitanjima koja su pred njima: političkim i ekonomskim odlukama, zapravo svaka društvena odluka koja utiče na život zajednice u cjelini.
Narodna skupština uključuje sve koji su voljni da u njoj učestvuju i obezbjeđuje demokratski forum za sve članove zajednice da se međusobno angažuju na ravnopravnoj osnovi i aktivno oblikuju društveni život. Stalne interakcije ove vrste podstiču osjećaj zajedničke odgovornosti i međuzavisnosti, kao i nude javni prostor za rješavanje sporova i nesuglasica na racionalan i neprinudan način. Prepoznajući da ljudi imaju različite interese, težnje i uvjerenja, kvartovska skupština i njen prateći građanski etos predstavljaju priliku za pomirenje posebnih i općih ciljeva. Direktna demokratija, prema ovom mišljenju, uključuje posvećenost dobrobiti svojih susjeda.
Naglasak socijalne ekologije na okupljanja licem u lice otvorena za sve ima za cilj da ohrabri, a ne da spriječi stvaranje drugih slobodarskih i kooperativnih društvenih oblika. Ogromna raznolikost spontanih asocijacija, životnih aranžmana, radnih mjesta, porodičnih struktura i tako dalje imaju važno mjesto u našoj viziji slobodnog svijeta. Jedini oblici koji su isključeni su oni zasnovani na eksploataciji i ugnjetavanju. Umjesto njih, predlažemo a moralna ekonomija u kojoj odluke o proizvodnji i potrošnji čine dio građanskog života cijele zajednice.
U ovom scenariju, radnički savjeti igraju ključnu ulogu u svakodnevnom upravljanju proizvodnjom, dok lokalne skupštine imaju konačnu riječ u glavnim ekonomskim odlukama. Svi članovi određene zajednice učestvuju u formulisanju ekonomske politike, o kojoj se raspravlja, raspravlja i odlučuje u okviru narodne skupštine. Socijalna ekologija predviđa opsežnu fizičku decentralizaciju proizvodnje, tako da radnici u određenom preduzeću obično žive u istoj opštini u kojoj rade. Također predviđamo kontinuiranu dobrovoljnu rotaciju poslova, zadataka i odgovornosti i radikalnu redefinaciju onoga što 'posao' znači. Kroz svjesnu transformaciju rada u slobodnu društvenu aktivnost koja kombinuje fizičke i intelektualne vještine, proizvodni proces zamišljamo kao ispunjenje ličnih i zajedničkih potreba, artikuliranih u njihovom ekološkom kontekstu. Uz odbacivanje gazda, profita, nadnica i razmjenske vrijednosti, nastojimo da prevaziđemo kapitalističko svođenje ljudskih bića na instrumente proizvodnje i potrošnje. Model okupljanja socijalne ekologije ohrabruje ljude da pristupaju ekonomskim odlukama ne samo kao radnici i potrošači, već kao članovi zajednice posvećeni inkluzivnom cilju društvenog i ekološkog blagostanja.
Dok se široki okviri komunalne proizvodnje uspostavljaju na nivou skupštine, u praksi ih sprovode manji kolektivni organi koji takođe deluju na egalitarnoj, participativnoj i demokratskoj osnovi. Zadružna domaćinstva i kolektivna radna mjesta čine sastavni dio ovog procesa. Odluke koje imaju regionalni uticaj izrađuju konfederacije lokalnih skupština, tako da svi na koje odluka utiče mogu učestvovati u njenom donošenju. Konkretni zadaci mogu biti delegirani specijalizovanim odborima, ali suštinska pitanja od javnog značaja su predmet diskrecionog prava svake narodne skupštine. Direktna demokratija podstiče formiranje i osporavanje suprotstavljenih stavova i argumenata, tako da će za svaku datu odluku biti na raspolaganju nekoliko različitih opcija, a svaku od njih osmišljavaju ljudi koji će je sprovesti. Članovi Skupštine razmatraju ove različite predloge i raspravljaju o njihovim zaslugama i implikacijama; diskutuju se, revidiraju i dopunjuju po potrebi. Kada se ne postigne jasan konsenzus, može se održati glasanje ili niz glasova kako bi se utvrdilo koje opcije imaju najveću podršku.
Vizija društvene ekologije o moralnoj ekonomiji usredsređuje se na libertarijanski komunizam, u kojem su plodovi zajedničkog rada slobodno dostupni svima. Ovaj princip od svakoga prema sposobnostima i od svakoga prema potrebama upotpunjen je građanskom etikom u kojoj briga za opću dobrobit oblikuje individualne izbore. U nedostatku tržišta, privatne svojine, klasnih podjela, robne proizvodnje, eksploatacije rada i akumulacije kapitala, slobodarski komunizam može postati distributivni mehanizam društvenog bogatstva i ekonomski pandan transparentnim političkim strukturama koje su na ljudskim skalama koje predlaže socijalna ekologija. .
U takvom aranžmanu, interakcija između manjih odbora i radnih grupa i pune skupštine postaje presudno važna za održavanje demokratske i participativne prirode ovog procesa odlučivanja. Priprema koherentnih prijedloga za predstavljanje skupštini zahtijevat će i specijalizovan rad i savjesno prikupljanje informacija, kao i analizu i tumačenje. Budući da ove aktivnosti mogu suptilno uticati na konačan ishod bilo koje odluke, odgovornost za njihovo sprovođenje treba da bude rotirajući zadatak koji se povjerava privremenoj komisiji nasumično izabranoj među članovima skupštine.
Kada je skupština razmotrila, raspravljala i fino usaglasila različite predloge pred njom i usaglasila sveobuhvatni nacrt za lokalnu ekonomiju, članovi zajednice nastavljaju da usavršavaju i realizuju ovaj nacrt dok ga primenjuju na svojim radnim mestima, u rezidencijama i drugde. Ako se pojave prepreke ili nesuglasice koje se ne mogu riješiti na neposrednom nivou jednog preduzeća, institucije ili domaćinstva, oni se mogu vratiti u punu skupštinu na raspravu i rješavanje. Ako se neki aspekti dogovorene politike ne ispune iz bilo kojeg razloga, to će brzo postati očigledno članovima zajednice, koji zatim mogu promijeniti ili prilagoditi politiku u skladu s tim. Dok će se najveći dio privrednog života odvijati u okviru manjih zajednica, u direktnoj saradnji sa saradnicima, ukućanima, saradnicima i komšijama, sveobuhvatna pitanja javnog privrednog usmjerenja će se rješavati u okviru skupštine cijele zajednice. Kada bude potrebno, pitanja na nivou grada ili regiona će se rešavati na konfederalnom nivou, a konačne odluke ostaju u rukama svake lokalne skupštine.
Razlog za ovaj naglasak na suverenitetu skupštine je dvostruk. Prvo, lokalna skupština je najpristupačniji forum za praktikovanje direktne demokratije i za zaštitu od ponovnog pojavljivanja razlika u moći i novih oblika hijerarhije. Budući da skupština uključuje sve članove zajednice pod jednakim uslovima i djeluje putem direktnog učešća, a ne predstavljanja, ona nudi najbolju priliku za proširenje kolektivnog samoupravljanja na sve sfere društvenog života. Drugo, lokalna skupština omogućava ljudima da odlučuju o svojim ekonomskim i političkim poslovima na sveobuhvatan i koherentan način, kroz razgovor licem u lice sa ljudima sa kojima žive, igraju se i rade. Narodna skupština ohrabruje holistički pristup javnim stvarima, onaj koji prepoznaje bezbroj međupovezanosti između ekonomskih, društvenih i ekoloških pitanja.
Veliki dio ove vizije bit će izvodljiv samo u sprezi sa radikalnim preuređenjem tehnološke infrastrukture, nečim što socijalni ekolozi podržavaju na ekološkim i demokratskim osnovama. Predviđamo da će se većina proizvodnje odvijati lokalno, sa socijaliziranim specijaliziranim funkcijama i integriranim konceptualnim i ručnim radom. Ipak, postojaće neka važna društvena dobra koja ne mogu ili ne bi trebalo da budu potpuno decentralizovana; napredni istraživački instituti, na primjer, opsluživat će velike regije iako će im domaćin biti jedna opština. Stoga konfederacija, koja nadoknađuje parohijalizam i izolovanost, igra suštinsku ulogu u političkoj viziji socijalne ekologije.
Konfederalna mreža narodnih skupština nudi praktičan način da svi ljudi svjesno usmjere svoje živote zajedno i da slijede zajedničke ciljeve kao dio projekta društvene slobode. Objedinjavajući solidarnost i autonomiju, možemo ponovo stvoriti politiku, umjetnost komunalnog samoupravljanja, kao najviši oblik direktnog djelovanja. U takvom svijetu ekonomija kakvu danas poznajemo više neće postojati. Kada rad postane stvaralačka aktivnost, kada proizvodnja postane harmonizacija ljudskih i ekoloških potencijala, kada ekonomija postane kolektivno samoopredjeljenje i svjesno razvijanje društvenih, prirodnih i etičkih mogućnosti koje još nismo zamislili, tada ćemo postići oslobođeno društvo i ideje koje su ovdje navedene poprimiće konkretan oblik kao proživljene realnosti i direktna iskustva.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati