U vremenu univerzalne prevare, govorenje istine postaje revolucionarni čin.
George Orwell
Vjerujem da će nenaoružana istina i bezuvjetna ljubav imati posljednju riječ u stvarnosti. Zato je pravo, privremeno poraženo, jače od trijumfa zla. Martin Luther King, JR.
Ako želite dokaz da govorenje u ono u šta ste uvjereni da je istina može koštati njegovog/njenog posla u američkom State Departmentu, onda je javno pozivanje na događaje koji su se dogodili prije 91 godinu jednako dobro kao bilo koje drugo. Čini se da je ovo posljednje zapečatilo sudbinu Johna Evansa, (uskoro bivšeg) američkog ambasadora u Jermeniji. Diplomata od karijere, Evans je preuzeo tu funkciju, svoje prvo imenovanje za ambasadora, u avgustu 2004. Nekoliko mjeseci kasnije, tokom turneje koja ga je odvela u neke od najživljih jermensko-američkih zajednica širom Sjedinjenih Država, izgovorio je sljedeće riječi na javnom skupu koji je organizirao Jermenistički program na Univerzitetu u Kaliforniji, Berkeley: „Danas ću to nazvati genocidom nad Jermenima.“ Opisao je deportaciju i masovno uništavanje Jermena iz Otomanskog carstva. Procjenjuje se da je milion i po Armenaca postalo žrtva ovog desetkanja pod pokroviteljstvom države, koje većina naučnika o holokaustu i genocidu danas priznaje kao genocid,[1] mnogi parlamenti širom svijeta, pa čak i 39 od 50 država u Americi.
Sanctioning Denial
Ljudi na najvišem nivou američke vlade bili su nezadovoljni terminom koji je koristio Evans jer turska vlada, nepokolebljivi saveznik Washingtona, do danas negira da je počinjen genocid nad Jermenima. Zvanični stav Ankare tvrdi da Jermeni nisu bili podvrgnuti procesu uništenja koji je sponzorisala država. Jermeni su, prema turskom zvaničnom gledištu, bili premešteni samo u područja udaljena od ratne zone; bilo koja smrt Jermena koja se dogodila tokom ovog 'preseljenja' bila je žrtva etničkih sukoba, ratnih uslova ili gladovanja, slično sudbini koju su mnogi muslimani koji žive u Otomanskom carstvu pretrpjeli tokom Prvog svjetskog rata. Štaviše, prema zvaničnoj istoriografiji u Turskoj, broj Armenaca koji su poginuli zbog ovih „nemilih događaja“ je preuveličan. Broj koji preferiraju turska vlada i turski istoričari koji slijede liniju Ankare je 300 hiljada, ali neki idu tako daleko da daju smiješno nisku cifru od samo 40 do 50 hiljada smrtnih slučajeva.
Uzastopne američke administracije su zabilježene da su dosljedno pokušavale umiriti Ankaru, barem od ranih 1970-ih, odbijanjem da koriste riječ g, uprkos rastućem pritisku sve većeg broja članova američkog Kongresa i međunarodnih organizacija, koji zahtijevaju odgovarajuće Priznanje stradanja Jermena tokom Prvog svetskog rata. Umesto toga, od 1994. godine postalo je tradicija da se svake godine, oko 24. aprila, uoči obeležavanja ovog genocida nad Jermenima širom sveta, objavljuje izjava predsednika SAD-a. obilježavajući 'prisilno progonstvo i masovna ubijanja čak 1.5 miliona Jermena tokom posljednjih dana Osmanskog carstva' [2], ali ne nazivajući to 'genocidom,' [3] iako, kako jeste često isticano, ove izjave ponekad predstavljaju udžbeničku definiciju genocida.
O pitanju američkog priznanja genocida nad Jermenima raspravljalo se više puta u oba doma Kongresa. Tokom jedne takve debate krajem 2000. godine, Dennis Hastert, predsjedavajući Predstavničkog doma, povukao je rezoluciju kojom se priznaje genocid nad Jermenima uoči glasanja, nakon ličnog zahtjeva predsjednika Billa Clintona. U Hastertovom saopćenju za štampu je navedeno da je, “pošto je predsjednik iznio ozbiljne zabrinutosti za nacionalnu sigurnost, zatražio da Dom ne razmatra H.Res.596, Afirmation of the United States Record on the Armenian Genocide Resolution. Pristao sam na ovaj zahtjev.” Potvrđujući da bi dvostranačka rezolucija “uživala podršku većine u Domu”, Hastert je napomenuo da bi, prema predsjedniku, “donošenje ove rezolucije moglo negativno uticati situaciju na Bliskom istoku i rizikovati živote Amerikanaca.†Bilo je to prvih nekoliko sedmica druge palestinske intifade.
Nekoliko godina kasnije, 2005., FBI prevodilac koji je postao zviždač Sibel Edmonds optužio je FBI da prikriva neprikladne finansijske poslove između Hastertovog ureda i određenih turskih krugova. Ona je optužila Hasterta da je primao tursko mito kako bi povukao gore pomenutu rezoluciju. Istraživački reporter David Rose rekao je za Democracy Now!, dnevni radio i TV informativni program koji emituje preko 400 američkih stanica, da „Dennis Hastert nije bio poznat, kao jedan od autora Clintonovog opoziva, zbog toga što se u mnogim prilikama povinovao njegovoj presudi, ali ovom prilikom, očigledno jeste... Kaže se da se u prisluškivanjima koja je prevela Sibel Edmonds pominje ovo vrlo kontroverzno pitanje glasanja u Domu. Jedna od turskih meta ovih prisluškivanja tvrdila je da bi cijena za navođenje Dennisa Hasterta da povuče rezoluciju bila 500,000 dolara.†[4]
Kažnjavanje neslaganja
Američki diplomatski predstavnici širom svijeta poslušno su slijedili vodstvo Bijele kuće i State Departmenta. Nazvavši pravim imenom ono što se dogodilo Jermenima 1915. godine, ambasador Evans se odvojio od službene politike SAD-a. Turski zvaničnici su odmah podnijeli žalbe State Departmentu i, kao rezultat toga, Evans je ubrzo bio prisiljen dati sljedeće 'pojašnjenje': 'Iako sam rekao svojoj publici da se politika Sjedinjenih Država o genocidu nad Jermenima nije promijenila, ja sam koristio termin ‘genocid’ govoreći u onome što sam okarakterisao kao svoj lični kapacitet. Ovo je bilo neprikladno.» Ovo «pojašnjenje» nije zadovoljilo tursku vladu, koja je primijetila da se fraza «Genocid nad Jermenima» i dalje pojavljuje u Evansovoj izjavi. Ambasador je sada objavio 'Razjašnjenje pojašnjenja', gdje je fraza 'Genocid nad Jermenima' zamijenjena formulacijom 'Armenska tragedija'. Ovo je očigledno ispravilo situaciju što se tiče turske vlade. Na kraju krajeva, dok genocid podrazumijeva namjeru da se uništi etnička grupa i rijetka je pojava u svjetskoj istoriji, smrt samo jedne osobe često je dovoljna da događaj postane tragedija.
Izdavanje dva pojašnjenja malo se promijenilo u odnosu na činjenicu da se ambasador Evans usudio reći istinu umjesto da se drži politike udvaranja State Departmenta prema turskim vladama. Izjave nisu bile dovoljne da ga spasu, a u narednih nekoliko mjeseci platio je visoku cijenu za svoju drskost. Prvo, na Asocijaciju američkih diplomata vršen je pritisak u junu 2005. da ukine nagradu za 'Konstruktivno neslaganje' koju je odlučila dodijeliti Evansu zbog govora o pitanju genocida nad Jermenima. Nakon toga, početkom marta ove godine počele su kružiti vijesti da će ambasador Evans biti opozvan. Iako ove glasine nisu ni potvrdili ni demantovali najviši zvaničnici State Departmenta i sam Evans, najnoviji događaji pokazuju da su istinite.
23. maja 2006. Bijela kuća je službeno objavila da će predsjednik Bush zatražiti od Kongresa da odobri njegovu nominaciju Richarda Hoaglanda za novog ambasadora u Jermeniji. Više nije bilo sumnje da su poricanje i laži ponovo pobijedili, barem kratkoročno. Ankara će očigledno biti zadovoljna. I kako će moderna turska država, izgrađena dijelom na kostima milion i po Jermena, slaviti rijetku pobjedu uz svoju upornu politiku poricanja, američki State Department istovremeno šalje snažnu i jasnu poruku onima u njeni redovi koji se usuđuju da se ne slažu: istina će vas osloboditi, ali samo od vaših odgovornosti u State Departmentu.
Khatchig Mouradian je libansko-jermenski pisac, prevodilac i novinar. Urednik je dnevnih novina Aztag, koje izlaze u Bejrutu. Može se kontaktirati na [email zaštićen]
[1] Izjava 126 naučnika o holokaustu, nosilaca akademskih katedara i direktora centara za istraživanje i proučavanje holokausta koja potvrđuju 'neospornu činjenicu genocida nad Jermenima' dostupna je na: http://www.armenian-genocide.org /Affirmation.21/current_category.3/affirmation_detail.html
Saopštenje Međunarodnog udruženja naučnika za genocid, kao i niz drugih međunarodnih organizacija, koje potvrđuju genocid nad Jermenima, dostupno je i na: http://www.armenian-genocide.org/current_category.5/affirmation_list.html
[2] Citat iz izjave predsjednika Busha od 24. aprila 2005. Za kompletnu listu predsjedničkih izjava na dan sećanja na Jermenije, pogledajte: http://www.armenian-genocide.org/current_category.4/affirmation_list.html
[3] Jedini američki predsjednik koji je priznao genocid nad Jermenima je Ronald Reagan. U proklamaciji od 22. aprila 1981. Reagan je izjavio: 'Kao genocid nad Jermenima prije njega i genocid nad Kambodžanima koji su ga pratili' i kao previše drugih takvih progona previše drugih naroda. lekcije Holokausta nikada ne smiju biti zaboravljene.“ Treba napomenuti da je Reagan prethodno bio guverner Kalifornije, koju su mnogi armenski imigranti nastanili u posljednjih nekoliko decenija. Ovo je bila njegova prva godina kao predsjednik. Međutim, u kasnijim godinama, izbjegavao je i korištenje izraza “genocid”.
[4] http://www.democracynow.org/article.pl?sid=05/08/10/1346254
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati