Izvor: Globetrotter
15. avgusta talibani stigao u Kabulu. Talibansko vodstvo ušlo je u predsjedničku palatu, koju je avganistanski predsjednik Ashraf Ghani napustio kada je nekoliko sati prije toga pobjegao u izgnanstvo u inostranstvo. Granice zemlje su zatvorene, a glavni međunarodni aerodrom u Kabulu je bio tih, osim povika onih Avganistanaca koji su radili za SAD i NATO; znali su da će im životi sada biti ozbiljno ugroženi. Talibansko vodstvo je u međuvremenu pokušalo umiri javnosti “mirne tranzicije” rekavši u nekoliko izjava da neće tražiti odmazdu, već će ići na korupciju i bezakonje.
Ulazak talibana u Kabul je poraz za Sjedinjene Države
Poslednjih godina Sjedinjene Države nisu uspele da ostvare nijedan od ciljeva svojih ratova. SAD su ušle u Avganistan užasnim bombardovanjem i bezakonom kampanjom vanrednog izdavanja u oktobru 2001. sa ciljem da proteraju talibane iz zemlje; sada, 20 godina kasnije, talibani su se vratili. Godine 2003, dvije godine nakon što su SAD pokrenule rat u Afganistanu, otvorile su ilegalni rat protiv Iraka, što je na kraju rezultiralo bezuslovnim Povlačenje Sjedinjenih Država 2011. godine nakon odbijanja iračkog parlamenta da dozvoli američkim trupama vanpravnu zaštitu. Kako su se SAD povukle iz Iraka, otvorile su užasan rat protiv Libije 2011. godine, što je rezultiralo stvaranjem haosa u regionu.
Nijedan od ovih ratova – Avganistan, Irak, Libija – nije rezultirao stvaranjem proameričke vlade. Svaki od ovih ratova stvarao je bespotrebnu patnju civilnom stanovništvu. Milioni ljudi su poremetili živote, dok su stotine hiljada ljudi izgubili živote u ovim besmislenim ratovima. Kakva se sada vera u čovečanstvo može očekivati od mlade osobe u Dželalabadu ili u Sirtu? Hoće li se sada okrenuti prema unutra, u strahu da im je barbarskim ratovima koji su naneseni njima i drugim stanovnicima njihovih zemalja oduzeta bilo kakva mogućnost promjene?
Nema sumnje da Sjedinjene Države i dalje imaju najveću vojsku na svijetu i da koristeći svoju strukturu baze i svoju zračnu i pomorsku moć, SAD mogu napasti bilo koju zemlju u bilo koje vrijeme. Ali koja je svrha bombardiranja zemlje ako to nasilje nema političke ciljeve? SAD su koristile svoje napredne bespilotne letelice da ubiju talibanske vođe, ali za svakog vođu kojeg su ubili, pojavilo se još pola tuceta. Osim toga, ljudi koji su sada bili zaduženi za talibane – uključujući suosnivača talibana i šefa njihove političke komisije, mula Abdula Ganija Baradara – bili su tamo od početka; nikada ne bi bilo moguće obezglaviti cijelo vodstvo talibana. Više od 2 biliona dolara potrošeno od strane Sjedinjenih Država u ratu za koji su znale da se ne može dobiti.
Korupcija je bila trojanski konj
U ranim izjavama, Mula Baradar rekao da će njegova vlada svoju pažnju usmjeriti na endemsku korupciju u Afganistanu. U međuvremenu, Kabulom su se proširile priče o ministrima vlade Ašrafa Ganija koji pokušavaju da napuste zemlju u automobilima napunjenim novčanicama u dolarima, što je trebalo da bude novac koji je SAD dao Afganistanu za pomoć i infrastrukturu. Odliv bogatstva iz pomoći date zemlji bio je značajan. U izvještaju specijalnog generalnog inspektora vlade SAD-a za obnovu Afganistana (SIGAR) iz 2016. koji se odnosi na „lekcije naučene iz američkog iskustva s korupcijom u Afganistanu“, istražitelji pisati, “Korupcija je značajno potkopala misiju SAD u Afganistanu narušavajući legitimitet afganistanske vlade, jačajući narodnu podršku pobuni i kanališući materijalne resurse pobunjeničkim grupama.” SIGAR je stvorio „galeriju pohlepe“, koja na listi Američki izvođači koji su isisavali novac od pomoći i stavili ga u džep putem prevare. Više od 2 biliona dolara potrošeno o američkoj okupaciji Afganistana, ali nije išao ni za pružanje pomoći niti za izgradnju infrastrukture zemlje. Novac je ugojio bogataše u Sjedinjenim Državama, Pakistanu i Afganistanu.
Korupcija u samom vrhu vlasti iscrpila je moral ispod. SAD polažu nade u obuku 300,000 vojnika Afganistanske nacionalne armije (ANA), trošeći 88 milijardi $ u ovoj potrazi. 2019. godine, a cistiti „vojnika duhova“ u spisku – vojnika koji nisu postojali – doveli su do gubitka 42,000 vojnika; vjerovatno je da je taj broj mogao biti viši. Moral u ANA-i je pao u proteklih nekoliko godina, sa eskalacijom prebjega iz vojske u druge snage. Odbrana glavnih gradova provincija je takođe bila slaba, a Kabul je pao pred talibanima gotovo bez borbe.
U tu svrhu, nedavno imenovani ministar odbrane u Ghanijevoj vladi, general Bismillah Mohammadi, Komentarisao na Twitteru o vladama koje su na vlasti u Afganistanu od kraja 2001. godine, „Svezali su nam ruke iza leđa i prodali domovinu. Proklet bio bogataš [Ghani] i njegov narod.” Ovo prikazuje popularno raspoloženje u Afganistanu trenutno.
Afganistan i njegovi susjedi
Nekoliko sati nakon preuzimanja vlasti, glasnogovornik talibanske političke kancelarije, dr. M. Naeem, rekao da će sve ambasade biti zaštićene, dok je još jedan glasnogovornik talibana, Zabihullah Mudžahid, rekao da svi bivši državni službenici nisu morali da strahuju za svoje živote. Ovo su za sada ohrabrujuće poruke.
Također je uvjerljivo to što su talibani rekli da nisu neskloni vladi nacionalnog jedinstva, iako ne treba sumnjati da bi takva vlada bila pečat za vlastitu političku agendu talibana. Talibani do sada nisu artikulirali plan za Afganistan, što je zemlji potrebno barem jednu generaciju.
28. jula talibanski vođa Mula Baradar upoznao sa kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem u Tianjinu, Kina. Obrisi diskusije nisu u potpunosti otkriveni, ali ono što se zna je da su Kinezi izvukli obećanje od Talibana da neće dozvoliti napade na Kinu iz Afganistana i da neće dozvoliti napade na infrastrukturu inicijative Pojas i put (BRI) u Centralnoj Azija. Zauzvrat, Kina bi nastavila sa svojim BRI investicijama u regionu, uključujući Pakistan, koji je ključni pristalica talibana.
Nije jasno da li će talibani moći da kontrolišu ekstremističke grupe ili ne, ali ono što je sasvim jasno – u odsustvu bilo kakvog kredibilnog afganistanskog protivljenja talibanima – jeste da će regionalne sile morati da izvrše svoj uticaj na Kabul kako bi poboljšale stanje oštar program talibana i njegova istorija podrške ekstremističkim grupama. Na primjer, Šangajska organizacija za saradnju (osnovana 2001.) oživjela je 2017. svoju Kontakt grupu za Afganistan, koja je održala sastanak u Dušanbeu u julu 2021., i pozvan za vladu nacionalnog jedinstva.
Na tom sastanku, ministar vanjskih poslova Indije dr. S. Jaishankar ružan izneo plan u tri tačke, koji je postigao skoro konsenzus među nemirnim susedima:
“1. Nezavisna, neutralna, ujedinjena, mirna, demokratska i prosperitetna nacija.
“2. Prestanak nasilja i terorističkih napada na civile i predstavnike države, rješavanje sukoba političkim dijalogom i poštovanje interesa svih etničkih grupa, te
“3. Osigurati da susjedi ne budu ugroženi terorizmom, separatizmom i ekstremizmom.”
To je najviše što se može očekivati u ovom trenutku. Plan obećava mir, što je veliki napredak u odnosu na ono što su ljudi u Afganistanu doživjeli u proteklim decenijama. Ali kakav mir? Ovaj „mir“ ne uključuje prava žena i djece na svijet mogućnosti. Tokom 20 godina američke okupacije, ni taj „mir“ nije bio vidljiv. Ovaj mir nema stvarnu političku snagu iza sebe, ali postoje društveni pokreti ispod površina koja bi se mogla pojaviti da se takva definicija “mira” stavi na sto. Tu leži nada.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati