TNajnovija anketa USA Today/Gallup-a pokazuje da 55% Amerikanaca misli da su stvari u Iraku “izvan kontrole”, a slična većina se zalaže za povlačenje svih američkih trupa iz zemlje bilo odmah ili u roku od godinu dana. Ovo objašnjava zašto je omiljeni slogan Džordža Buša – „ostani na kursu“ – bačen u kantu za smeće političke retorike. Sada se predsjednik i njegovi kreatori imidža nadaju da će njihov novi slogan broj jedan - 'pobjeda u Iraku' - spriječiti ono što stručnjaci predviđaju kao izbore koji će vjerovatno prenijeti kontrolu nad barem jednim domom Kongresa na demokrate.
Ovo nije prvi put da je "pobjeda" postala Bushova krilatica tog trenutka. Sheldon Rampton i ja smo ispitali PR koji stoji iza njegove upotrebe izraza u našoj nedavnoj knjizi, Najbolji rat ikada: laži, proklete laži i nered u Iraku. Evo izvoda:
Bila je to nedjelja prije Dana zahvalnosti 2005., a predsjednik George W. Bush pokrenuo je temu 'pobjede' kada je održao govor kadetima na Pomorskoj akademiji Sjedinjenih Država. Podijum je stajao okružen plakatima na kojima je ispisanim zlatnim slovima ispisana fraza “Plan za pobjedu” na plavoj pozadini i službeni pečat akademije. Iza njega su se na velikom transparentu ponovo ponavljale riječi “Plan za pobjedu”. Reč „pobeda“ je ponovljena petnaest puta u samom govoru, a takođe je bila istaknuta u pratećem dokumentu Saveta za nacionalnu bezbednost koji je Bela kuća objavila novinarima, pod naslovom Nacionalna strategija za pobjedu u Iraku.
Bušov govor kadetima bio je prvi u nizu od pet govora usmjerenih na suprotstavljanje optužbama da rat teče loše, održan u vrijeme kada je njegova popularnost u anketama prvi put pala na oko 40 posto. Svaki govor je predstavljen pažljivo odabranoj simpatičnoj publici, a predsjednik nakon toga nije postavljao pitanja.
“Pobjeda” je, naravno, nešto što svaka nacija proklamuje kao cilj kada krene u rat (iako se, neizbježno, rat završava porazom ili međusobnom propašću za većinu nacija koje se u njemu upuštaju). Bušov razgovor o pobjedi 2005., međutim, zapravo je označio svojevrsno povlačenje za predsjednika koji je dvije i po godine ranije proglasio "misija obavljena". U govoru na brodu USS Abraham Lincoln u maju 2003., Bush je rekao publici koja je klicala trupama da bi Sjedinjene Države mogle proslaviti "kraj" "velikih borbenih operacija u Iraku". Nasuprot tome, njegovi pobjednički govori krajem 2005. imali su za cilj da ojačaju javno mnijenje suočeni s neospornom činjenicom da se kraj borbi nigdje ne nazire.
Tema “pobjede” izabrana je, zapravo, po savjetu Petera D. Feavera, politikologa sa Univerziteta Duke koji se pridružio Vijeću za nacionalnu sigurnost kao specijalni savjetnik. Feaverovo istraživanje na Dukeu fokusiralo se na problem koji je nazvao "averzija prema žrtvama" ili "fobija od žrtava" - njegovi izrazi za negativne stavove koje Amerikanci razvijaju kada vide svoje vojnike ubijene u ratu. On je analizirao istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da je podrška javnosti ratu opala. Uobičajena mudrost je sugerirala da su rastući broj poginulih i ekonomski troškovi rata razlozi za promjenu javnog mnijenja, ali Feaver je vjerovao da je to samo dio priče. Prema New York Timesu, regrutovala ga je Bijela kuća “nakon što su on i njegove kolege Duke predstavnicima administracije predstavili svoju analizu anketa o ratu u Iraku 2003. i 2004. godine. Zaključili su da bi Amerikanci podržali rat sa sve većim žrtvama na jednom uslov: da vjeruju da će na kraju uspjeti.”
Bushovo nemilosrdno ponavljanje riječi "pobjeda" je stoga bilo dio retoričke strategije osmišljene da izvuče daljnje žrtve iz zemlje koja je sve više žutila. Ali osim same riječi, Bush nije ponudio definiciju šta znači "pobjeda", a kamoli vremenski raspored za njeno postizanje. Naprotiv, administracija je izričito odbila ideju o takvom rasporedu. “Nećemo postavljati siguran datum kada će svaka faza uspjeha biti postignuta”, navodi se u Nacionalnoj strategiji za pobjedu u Iraku, “jer tajming uspjeha zavisi od ispunjavanja određenih uslova, a ne od proizvoljnih rasporeda.” Dokument je bio razbacan frazama kao što su "neuspeh nije opcija" i "naša strategija za pobedu je jasna", ali jedini vremenski okviri predloženi za postizanje američkih ciljeva bili su praktično besmislene fraze: "kratkoročno", "srednjoročno", i „dugoročnije“.
Danas je javno nezadovoljstvo ratom u Iraku jače nego ikad, što ga čini dominantnim pitanjem na izborima na sredini mandata. Dok se predsjednik poziva na pobjedu, demokratama i dalje nedostaje jedinstveni program ili slogan osim "mi nismo republikanci", a njihov naizgled nedostatak vizije je njihova glavna odgovornost u očima glasača.
Možda je to razlog zašto se predsjednik Bush i Karl Rove pokušavaju ponašati kao da su puni samopouzdanja čak i kada se njihova politika u Iraku urušava oko njih, a istraživanja javnog mnijenja predviđaju uspon demokrata. Riječ "pobjeda" nije plan akcije i ni na koji način ne definira kako bi mogla izgledati završna utakmica za Irak, ali je barem čini Zvuk kao da Bijela kuća ima cilj i način da do toga dođe.
John Stauber je izvršni direktor Centar za medije i demokratiju u Madisonu, Wisconsin i autor, sa Sheldonom Ramptonom, of Oružje masovne obmane i Najbolji rat ikada. Može se dobiti na: [email zaštićen]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati