Izvor: International Viewpoint
Ono što se dogodilo u Grčkoj u protekle dvije godine vrijedno je pažnje: nikada prije u istoriji zemlje pitanje ženskih prava nije imalo toliko pažnje u štampi, nije bilo predmet tako strastvene javne debate i zauzimalo čelo političkoj sceni.
Sve je počelo kada je Mitsotakisova vlada pokušala da se pridruži najreakcionarnijim i najmračnijim neoliberalnim snagama na planeti, pokrenuvši frontalni napad na ženska ljudska prava. Na sreću, to nije uzelo u obzir oživljavanje feminističkog pokreta, koji je prihvatio izazov – i tako je krenulo!
Slučaj "nerođenog djeteta"
Ohrabreni pobjedom desničarske partije “Nova demokratija” na parlamentarnim izborima 2019. godine, Sveti sinod Grčke pravoslavne crkve osmislio je, prve nedjelje nakon Božića, dan posvećen “nerođenom djetetu”. Rekli su da je ova odluka donesena kako bi se zaštitio život djeteta prije rođenja i riješio demografski problem grčkog naroda!
36 godina nakon legalizacije abortusa u Grčkoj – zahvaljujući vrlo progresivnom zakonu, donesenom 1986. godine nakon gotovo deset godina uporne borbe feminističkog pokreta – Grčka pravoslavna crkva je tako dala signal za frontalni napad na ovu teško stečenu u pravu.
Nekoliko dana prije Nove 2020. godine i na dan posvećen “nerođenom djetetu”, naslovna stranica jednog sportskog magazina (!) izazvala je cunami ogorčenja na društvenim mrežama. Na koricama je bila prikazana velika ruka, koja na dlanu drži smešno mali fetus, dok je ispod nje masnim slovima ispisana rečenica: „PUSTI ME ŽIVIM“.
Uprkos reakcijama društvenih mreža, ministar razvoja – ozloglašeni rasista i bivši neofašista Adonis Georgiadis – požurio je da čestita časopisu, rekavši da Grčka ima duplo više abortusa (300,000 godišnje, prema njegovim preteranim tvrdnjama) nego rođenje bi dovelo do toga da zemlji nedostaje skoro milion djece i predstavljalo bi problem za opstanak nacije.
Nekoliko dana kasnije, u atinskom metrou pojavili su se džinovski posteri sa istom porukom i istim fetusom. A autorstvo ove kampanje protiv pobačaja tvrdila je duga lista fundamentalističkih pravoslavnih hrišćanskih udruženja...
Ali retrogradna i mračna pravoslavna crkva nije djelovala sama; uživao je podršku mnogih ministara i visokih vladinih zvaničnika. Nakon još jednog javnog negodovanja, Ministarstvo saobraćaja je brzo naredilo uklanjanje plakata. Ali ovi napadi na prava na abortus bili su samo uvod u ono što će uslijediti.
Pod uticajem režima poput Orbanovog u Mađarskoj, Mitsotakisova vlada je napravila prvi korak da sebi da pronatalistički profil i odlučila da preimenuje „Generalni sekretarijat za rodnu ravnopravnost” – instituciju koja je takođe nastala iz drugog talasa feminističkog pokreta – u „sekretar General za demografsku i porodičnu politiku i rodnu ravnopravnost”.
Povratak očevog zakona
Ali uslijedili bi drugi napadi. Vlada Nove demokratije je to jasno pokazala usvajanjem zakona o zajedničkoj roditeljskoj vlasti u maju 2021. kojim su reformisani ključni članovi Građanskog zakonika u pogledu porodičnog prava.
Bio je to zaista ključan trenutak za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja. Ovaj prijedlog zakona je nastao nakon što ga je dugo tražio vrlo šovinistički i agresivni lobi neoliberalnih, nasilnih i vulgarnih očeva. Potonji su udružili snage sa ND vladom na osnovu zajedničkih interesa i oko pro-porodičnog diskursa.
Tako je vlada revidirala ono što je bila suština porodičnog prava i što je i danas veoma progresivno, što je postignuto 1983. godine. Ovaj zakon je bio prava antipatrijarhalna revolucija jer je pravo oca – rodonačelnika – (očinsku moć) zamenio roditeljskim autoritet.
Sada, nakon razvoda braka, za razliku od zakona iz 1983. godine, novi zakon uvodi obavezno zajedničko roditeljsko starateljstvo, pa je dijete prinuđeno da 1/3 svog vremena provodi sa roditeljem s kojim obično ne živi, čak i ako ne želim to učiniti. Čak i kada je otac nasilan, djetetove želje se ne uzimaju u obzir. Da biste uklonili komunikaciju nasilnog roditelja, potrebna vam je konačna presuda. To može potrajati godinama ili se nikada ne desiti, jer je izlazak na sud u Grčkoj težak – košta i mnogo stresa, a žene iz jednoroditeljskih porodica su ranjive, siromašne i siromašne, nalaze se u situaciji nevjerovatne nevolje, naglašene čak i više politikom štednje nametnutim u ime duga i pandemije. Sve to znači da otac zlostavljač može maltretirati, silovati i raspolagati djetetom kako hoće, ali i koristiti zakon da ucjenjuje, optužuje, možda čak i kriminalizira majke koje samo žele zaštititi svoju djecu i koje rizikuju njihovu sigurnost i svoje živote.
Grčki pravnici oštro su kritikovali nacrt zakona zbog njegove pravne slabosti i kršenja ljudskih prava i Istanbulske konvencije koje je sa sobom nosio. Odbacile su ga i sve ženske organizacije i feministički pokret, koji su se suočili s kampanjom mržnje koju je vodio raspušteni i mizogini očevi lobi, podržan od gotovo svih velikih medija u zemlji.
Kada je zakon izglasan većinom – protiv većine opozicionih stranaka u grčkom parlamentu – fanatici očeva lobija slavili su na društvenim mrežama i fizički prijetili sucima i tužiocima u zemlji kako bi ih natjerali da primjenjuju zakon u korist očeva: na primjer, grupa “Jednaka roditeljska prava”” napisala je: “usmjeravamo tešku artiljeriju protiv PRAVOSUĐA, punimo, počinjemo i čekamo! Neka naši članovi koji obelodanjuju šta se dešava u našoj grupi, obaveste Sindikat sudija i tužilaca da su nam sada na vidiku.”
Ukratko, ove maskulinističke grupe postale su izuzetno opasne: njihov antifeminizam, njihova kultura muževnosti, rekonstrukcija hegemonističke muškosti predstavljaju ideološka vrata do najekstremnije desnice i prije ili kasnije će se sve više kretati ka nasilnoj akciji na društvenim i društvenim mrežama. ne samo na porodičnom nivou.
Erupcija Grčke #Ja također i buđenje svesti
Slika je sumorna, ali sredinom januara 2021., u jeku pandemije, više od tri godine nakon pojave #Ja također pokreta u Sjedinjenim Državama, grčki #Ja također izbio na čelo društvene i političke scene zemlje.
Grk #Ja također je pokrenuta otkrićima Sofije Bekatorou (43), dvostruke osvajačice olimpijske medalje u jedrenju (zlatna i bronzana), koja je javno tvrdila da ju je u dobi od 21 godine silovao visoki zvaničnik Grčke jedriličarske federacije. Obraćajući se svim ženama koje su bile seksualno zlostavljane, poslala je poruku: “Prekinite tišinu, govorite!”
I ove godine se pojavila grčka #Ja također pomogla je sazrijevanju feminističke svijesti suočenoj s najokrutnijim oblikom rodnog nasilja, femicidom. Ubistvo Eleni Topaloudi u novembru 2018. godine na Rodosu – 21-godišnje studentkinje, silovane, mučene od strane dvojice mladića, bačene u more dok je još živa – pomoglo je da se termin “femicid” uvede u svakodnevni jezik.
Ali i ove godine – posebno ovog leta – širom zemlje, od Atine do Soluna, od Krita do ostrva Kiklada, bilo je uzastopnih ubistava žena od strane njihovih partnera. Međutim, ovoga puta, razlika s nedavnom prošlošću je otvorila oči: mediji su o tome govorili prilično naširoko, jezici su se razvezali, političke stranke su napuštale uobičajenu šutnju, a iznad svega, žene su izlazile na ulice, feministkinje u vode, da viknu svoj bijes i pozovu na solidarnost!
Obnova feminističkog pokreta
Evo još jednog primjera oživljavanja feminizma: prošlog juna, reklamni spot je tražio od žena... da se razmnožavaju, posebno onih koje su "ostarile" i koje su bile previše zaokupljene svojim karijerama i time zanemarile interes za svoju plodnost. Bila je to reklama za “1. Panhelensku konferenciju o plodnosti” koju su podržali crkva, kompanije za asistiranu reprodukciju, “Generalni sekretar za populaciju i porodičnu politiku i ravnopravnost polova”, javni servis (ERT) i predsjednik Republike Grčke. sama. Ali, nakon novog negodovanja javnosti, predsjednica Katerina Sakellaropoulou bila je primorana da povuče svoju podršku Konferenciji i gotovo svi zvanični učesnici su učinili isto... Konferencija je otkazana. Bio je to totalni fijasko!
Na kraju je Micotakisova vlada uspjela usvojiti svoj zakon o zajedničkom roditeljskom autoritetu – usko – ali čak su i provladini mediji priznali da je to bila Pirova pobjeda. Feministički otpor je posijao nevolje čak i unutar Vijeća ministara i izazvao nesuglasice čak i u poslaničkoj grupi Nove demokratije. To je bio prvi put od svog formiranja 2019. godine da je desničarska vlada prošla kroz krizu i, po opštem priznanju, odgovornost za ovu apsolutnu novinu leži na feminističkom pokretu.
Zaključak nije težak: 2021. je u Grčkoj rođena obnova feminističkog pokreta, mladog, radikalnog, ali i unitarnog, koji već zauzima čelo narodnih borbi protiv Svete alijanse neoliberalne reakcije i nacionalističkog i ortodoksnog mračnjaštva. Događaj je značajan, gotovo historijski, u konzervativnom i dezorijentiranom grčkom društvu, koje uvijek traži ljevicu dostojnu svog imena.
Ono što slijedi obećava da će biti uzbudljivo…
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati