Zlatna zora, neonacistička stranka koja je zauzela značajno parlamentarno prisustvo u Grčkoj, dok je terorisala i tukla imigrante, radikale, gej/lezbejke/trans osobe i druge, objavila je prije nekoliko sedmica da otvara ured u Queensu. Namjera je bila da se izgradi podrška među značajnom zajednicom dijaspore u općini. Sa ovim je došlo i lansiranje www.xanyc.com [4] — stranica posvećena operacijama Zlatne zore u New Yorku. Ubrzo nakon toga, Ku Klux Klan je izdao saopštenje u kojem pozdravlja dolazak ove stranke u SAD, a sajtovi bijelaca širom zemlje puni su pohvala za internacionalizaciju grupe. Slični izvještaji o pokušajima otvaranja kancelarija u Melburnu i Montrealu takođe su se desili. Po svemu sudeći, transatlantska migracija nastalog evropskog fašizma ka istoku je i mogući nagovještaj i jeziva vinjeta koju je većina popustila sa stražnje strane. U roku od nekoliko sati nakon što je Zlatna zora objavila planove za otvaranje ureda u New Yorku, stotine su se počele organizirati kako bi to spriječile. Do sada su ove mobilizacije bile uspješne. Ovaj članak će se baviti nekim od organiziranja koje se odvijalo u New Yorku, locirati ih u nedavne političke pokrete u protekloj godini i ukazati na neke od izazova koji su se pojavili između novih političkih praksi i tradicionalnijih oblika organizacije.
Proteklih sedmica eklektičan spektar Njujorčana se okupljao u svakoj od opština, od kafića na Menhetnu i salona na Gradskom univerzitetu u Njujorku, do stanova u Bruklinu, kao i parkova i crkvenih podruma u Kvinsu. Često kao relativni stranci, ljudi se okupljaju kako bi razgovarali o strategiji i planiranju akcije. Preokret je bio brz. Podigli su se letci koji osuđuju organizaciju i upozoravaju stanovnike na njeno prisustvo. Hakeri koji su navodno povezani s Anonymousom onemogućili su web stranicu i telefone fašista. A lokalni političari održali su konferenciju za novinare osuđujući prisustvo Zlatne zore u Queensu. Kroz razgovore sa društvenim centrom koji je prvi pristao da ugosti Zlatnu zoru u Astoriji, lokalni stanovnici i saveznički organizatori su lako mogli da ubede centar da im ne dozvoli korišćenje njihovog prostora. (Državni centar je jasno stavio do znanja da ne razumiju ko je grupa otkako su ušli pod izgovorom prikupljanja sredstava za Grčku, i nisu otkrili svoju političku agendu.)
Sa manje od nedelju dana za informisanje, preko 200 ljudi okupilo se u lokalnoj crkvi u Astoriji na prvom javno nazvanom skupu protiv Zlatne zore. Ovaj prvi sastanak organizovali su neki ljudi u lokalnoj grčkoj zajednici, nedavno formiranom savezu grčke levice poznatom kao Aristeri Kinisi, Occupy Astoria-Long Island City i drugim grupama Occupy. Panel govornika pružio je izvještaje sa terena u Grčkoj, kao i najnovije informacije o statusu grupa u New Yorku. Nakon neke napete debate o tradicionalnijim šablonima organiziranja odozgo prema dolje, prisutni su počeli da se razbijaju u radne grupe kako bi procijedili detalje o lokalnim aktivnostima Zlatne zore, utvrdili tačke intervencije i predložili kontra-aktivnost. Ovo okupljanje u crkvi označilo je početak koalicije, ili mreže, različitih grupa, koje sada uključuju, između ostalih, gej/lezbejske/bi/trans grupe, pojedince u radničkom pokretu, univerzitetske profesore, vjerske vođe, studente , antifašistička grupa, Occupy individuals kao i Occupy Astoria, i naravno, anarhistički kolektivi i socijalističke grupe.
Queens je povoljan teren za takav narativ. Prema nedavnom popisu stanovništva, četrdeset i jedan posto njenog stanovništva je rođeno u inostranstvu i rangira se kao etnički i kulturno najraznovrsniji krajolik na planeti. Ironija i kontradikcija obiluju činjenicom da je imigrantski karakter opštine bez premca dom masovne grčke iseljeničke zajednice u kojoj sada djeluje brzo antiimigrantska stranka. Istovremeno, bijes zbog pojavljivanja Zlatne zore u Astoriji može se preslikati na niz afiniteta i zajednica koje se značajno razlikuju po jeziku, politici, praksi i kulturi.
Ova okupljanja nisu jednostavna i ponekad su dovela do predvidljive disonance. Grčki imigranti u šetnji organiziraju sastanke noseći kačkete i vidno se naprežu da razaznaju riječi mladog anarhiste dok govori, pomalo neobjašnjivo i tajno kroz maramu. Socijalisti insistiraju na vezivanju otpora Zlatnoj zori sa odbacivanjem globalne štednje i zahtijevaju akciju u grčkom konzulatu. Drugi se plaše da će grupi nenamjerno pružiti više profila nego što to zahtijeva. Neki na Kvins koledžu planiraju redovno letenje i predavanja o istoriji fašizma. I još mnogi drugi žele da počnu sa radom u komšiluku, leteći i razgovarajući sa ljudima kako bi im dali do znanja ko je Zlatna zora – pokušavajući da stvore atmosferu društvene osude. Vjerovatno će se većina ili sve ove stvari dogoditi.
Debata na prvom velikom sastanku o tome da li se podijeliti u grupe i organizirati horizontalnije, ili da panelisti odgovore na postavljena pitanja i završe sastanak ukazuje na neke od organizacijskih tenzija i na ono što autori ovog članka vide kao promjenu oblika organizacije u Njujorku. Finansijska kriza, i ono što mnogi vide kao krizu sa politikom predstavljanja i liberalnom demokratijom, učinila je horizontalne oblike organizacije, vezane za direktnu akciju, politiku nužnosti, a raznolika lepeza aktera učinila je ovaj pristup vrlo vlastitim. . Iako možda nema fizičkih logora i naizgled svakodnevnih marševa, površno istraživanje kontinuiranog otpora na zaplenu, štrajkova za stanarinu u zajednici, radničkih akcija u divljim mačkama, okupljanja u susjedstvu i organiziranja protiv policijske brutalnosti sugerira da se, daleko od toga da je mrtav, Occupy mijenja forme i lokacije. Umjesto hvalisanja, možda bi bilo korisnije razmišljati o oblicima prakse i idejama, te o tome kako se oni nastavljaju pojavljivati na različitim mjestima, iako iz sličnih razloga.
Na primjer, kada je nekoliko panelista insistiralo na zatvaranju sastanka, ljudi koji su učestvovali pozvali su na glasanje, i dok je velika većina glasala za organiziranje u grupe, nekoliko panelista je ipak pokušalo zgrabiti mikrofon i zatvoriti sastanak. U isto vrijeme panelisti su hvatali mikrofon, ljudi na desetine, ustali i počeli se organizirati u grupe. Bilo je malo vikanja, ali ljudi su se samoorganizirali. Ova konvergencija, ili sukob tradicionalnijeg modela panela, sa horizontalnijim oblikom, dokazuje ono za šta vjerujemo da je jedini način na koji ćemo se organizirati da pobijedimo fašizam. Ako nešto naučimo iz istorije borbe protiv fašizma, pa čak i sadašnjih borbi u Grčkoj, horizontalna i tradicionalna se moraju i dalje spajati, čak i sa sukobima u konvergencijama, ne da bi nužno činili jednu organizaciju, već barem da bi koordinirali i komunicirali, i centralizovano i decentralizovano. Nadahnuti smo da izvijestimo da se do sada to dešava.
Za više informacija o predstojećim sastancima i projektima radnih grupa idite na facebook stranicu: Zaustavi Zlatnu zoru [5]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati