Oakland, Kalifornija – Prije godinu dana, usred najogorčenije borbe sindikalnog organiziranja, uprava klaonice svinjetine Smithfield Foods u Tar Heelu u Sjevernoj Karolini poslala je pismo 300 radnika. Kompanija je, tvrdi Smithfield, bila obaviještena od strane Uprave za socijalno osiguranje da se brojevi radnika ne poklapaju sa bazom podataka SSA. Izradite nove brojeve, poručili su iz kompanije, koji bi mogli proći "provjeru bez podudaranja" ili bi bili otpušteni u roku od dvije sedmice.
Fabrika u Smithfieldu, najveća te vrste na svijetu, zapošljava 5,000 ljudi, od kojih su polovina imigranti. Niko sa sigurnošću ne može reći koliko je nedostajalo imigracionih dokumenata, ali kao iu većini mesnih kombinata, mnogima je nesumnjivo nedostajalo. Uprkos svom statusu, tokom prethodne godine ti radnici su dva puta izašli da se pridruže marševima za prava imigranata. Čak su zatvorili i proizvodne linije zbog visoke stope nezgoda. Strah koji je stvorila provera bez utakmice bio je jednostavan način da se taj aktivizam skrati.
Poslodavci su u posljednje dvije decenije prijetili, a često i provodili, sličnim otkazima na radnom mjestu nakon radnog mjesta. U Woodfin Suites-u u Emeryvilleu u Kaliforniji, hotel je zaprijetio otpuštanjem nakon što su radnici počeli zahtijevati poštivanje gradskog zakona o životnoj plati. U lancu praonica Cintas, rukovodioci pogona otpustili su stotine zaposlenih prošle godine u provjerama bez utakmice tokom nacionalne organizacione akcije UNITE HERE. Lista se nastavlja i nastavlja.
Sada Bushova administracija kaže da će znatno povećane provjere postati životna činjenica na svakom radnom mjestu u SAD-u. Ministar za unutrašnju sigurnost Michael Chertoff je 10. augusta rekao novinarima da će SSA uskoro poslati pisma svim značajnijim poslodavcima, navodeći sve radnike čiji se brojevi ne poklapaju. Nakon devedesetodnevnog grejs perioda, uprava će od poslodavaca tražiti da otpuste one čiji je broj i dalje u pitanju.
Obim Chertoffove naredbe je zapanjujući. Oko 12 miliona ljudi koji žive u SAD nemaju legalan imigracioni status. Većina njih radi. Da bi se zaposlili, poslodavcu moraju pokazati broj socijalnog osiguranja. Neki koriste izmišljene brojeve, dok drugi posuđuju postojeće brojeve koji pripadaju nekom drugom. Ovo ne nanosi štetu drugima – ako ništa drugo, subvencionira fond socijalnog osiguranja, jer radnici bez dokumenata ne mogu tražiti beneficije, iako plaćaju odbitke kao i svi ostali.
Ipak, ako se Chertoffova uredba implementira kako je najavljeno, čak osam ili devet miliona ljudi će ostati bez posla na kraju ove godine.
Sretan božić. Otpušteni ste.
Uticaj će biti katastrofalan. Većina porodica bez dokumenata živi blizu margine kakva jeste, od plate do plate. Odjednom ne bi imali sredstava da kupe hranu, plate stanarinu, oblače svoju djecu ili ih šalju u školu. Ljudska patnja bi bila ogromna. Zajednice radničke klase koje su se već proširile na pružanje usluga trenutno nezaposlenim radnicima ne bi imale sredstava da zadovolje ovu dodatnu potrebu. Imigranti bez dokumenata nemaju pravo na socijalnu pomoć, bonove za hranu, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i skoro sve druge javne beneficije.
Desetine hiljada radnih mjesta bi utihnule, jer bi one industrije koje najviše zavise od imigrantske radne snage praktično prestale funkcionisati. Uzgoj usjeva i žetva bi odmah prestali. Kao i pakovanje mesa i većina prerade hrane. Hoteli i restorani bi odbijali kupce.
Izgradnja bi zastala, jer bi radnici i drugi slabije plaćeni radnici nestali. Zaustavljanje izgradnje bi na ulice izbacilo i kvalifikovane građane. U domovima za oporavak, odsustvo neregistrovanih negovatelja bi izazvalo krizu za bolesne, invalidne i starije osobe svih rasa i nacionalnosti.
Mnoge od ovih industrija uvelike doprinose Bushu i Republikanskoj stranci, uključujući kandidate koji su pozvali na ovu vrstu drakonske imigracije. Prihvaćena mudrost u Washingtonu kaže da administracija povlađuje kako bi pridobila podršku antiimigrantskih ekstremista u Republikanskoj stranci. Iako je ovo možda istina, teško da objašnjava zašto se čini da je administracija toliko namjerna da ugrize korporativnu ruku koja je hrani.
Na konferenciji za novinare 10. avgusta, i Chertoff i ministar trgovine Carlos Gutierrez dali su objašnjenje. Poslodavci zabrinuti zbog gubitka svojih radnika, rekao je Gutierrez, mogli bi iskoristiti postojeće programe gastarbajtera, koji omogućavaju korporacijama da zapošljavaju radnike izvan SAD-a i dovode ih u zemlju uz vize vezane za zapošljavanje. Administracija će, obećao je, poslodavcima olakšati korištenje programa.
Posljednjih godina, kompanije su se nemilosrdno zalagale za ublažavanje ograničenja za zapošljavanje gastarbajtera i smanjenje ionako slabih zahtjeva za stanovanje, plaće i zaštitu rada. Kako vapaji poslodavaca za radnicima postaju sve glasniji, nije teško predvidjeti da će od Kongresa na kraju biti zatraženo da odobri nove programe rada na ugovor. Međutim, davanje pravnog statusa ljudima bez dokumenata je isključeno sa ovog dnevnog reda.
Chertoffovi propisi o provedbi i Gutierrezovo proširenje gastarbajtera, jednostavno implementirani izvršnom naredbom, odredbe zakona o imigraciji Kongres neće usvojiti prije dva mjeseca. Taj zakon je također povezao velike programe gastarbajtera s provjerama bez utakmice i racijama. Ovo su središnji dijelovi administrativnog programa reforme imigracije, a prvobitno su ih predložile neke od najvećih korporacija i industrijskih grupa u zemlji.
"Nemamo radnike koji su potrebni našoj ekonomiji da nastavi da raste svake godine", rekao je Gutierrez na nedavnoj konferenciji za novinare. “Demografija jednostavno nije na našoj strani. Na kraju, Kongres će morati donijeti sveobuhvatnu reformu imigracije.” Chertoff je objavio istu poruku prošle godine, nakon ogromnih imigracionih racija u fabrikama za pakovanje mesa Swift. Kongres je morao shvatiti, rekao je, da Bush želi "program koji bi omogućio preduzećima kojima su potrebni strani radnici, jer inače ne mogu zadovoljiti svoje potrebe za radnom snagom, da te radnike dobiju u reguliranom programu."
Otpuštanje miliona radnika kako bi se stekli utjecaj u Kongresu je brutalna taktika, ali kampanja pritiska administracije u vidu racija i provjera nepodudarnosti raste u posljednje dvije godine. Često se njegove radnje izvršenja na terenu sprovode u saradnji sa poslodavcima.
Kada su otpuštanja bez utakmice počela u Smithfieldu prošlog novembra, stotine klaoničarskih radnika napustile su i ostale tri dana. U dostignuću bez presedana, natjerali su kompaniju da poništi naredbu za otpuštanje. Ali nakon što su radnici vraćeni na posao, agenti domovinske sigurnosti došli su u Tar Heel u januaru. Uhapsili su 21 osobu u fabrici i deportovali ih. Strah koji je izazvao slomio je pozadinu strategije sindikalnog organiziranja unutar pogona.
U Woodfin Suites-u u Emeryvilleu, nakon što je kompanija počela da prijeti prekidima bez utakmice, gradsko vijeće je otišlo na sud da spriječi otpuštanje. Zatim je kongresmen Brian Bilbray (R-San Diego), predsjedavajući imigracionog poslaničkog kluba Predstavničkog doma, pozvao Homeland Security u ime predsjednika kompanije Samuela Hardagea. Bilbray je zatražio od Biroa za imigraciju i carinu da pokrene istragu o imigracionom statusu radnika koji su nastojali provesti gradsku uredbu o dnevnim plaćama. Svi su na kraju otpušteni.
Otpuštanja zbog nepodudarnosti su zloupotreba baze podataka socijalnog osiguranja. SSA nije stvorena da kažnjava radnike, već da im koristi isplatom invalidnina kada se ozlijede i obezbjeđivanjem penzija kada su prestari za rad. Ali tokom dvadeset godina, uzastopne administracije su pokušavale da koriste socijalno osiguranje kao sredstvo za sprovođenje imigracije. Poslodavci su koristili te napore kao izgovor da otpuste zaposlene kada organizuju sindikate, traže bolje plate i pokušavaju da uvedu standarde rada, ili jednostavno da zamene bolje plaćene radnike onima sa nižim platama.
U prošlosti je Uprava socijalnog osiguranja ponekad bila neugodna zbog ove izdaje svoje misije. Protest zajednice 1990-ih uvjerio je SSA da uključi paragraf u nepodudarna pisma upozoravajući poslodavce da ih ne tumače kao dokaz nedostatka legalnog imigracionog statusa. 1999. godine, usred velike imigracione operacije Vanguard, SSA je čak uskratila Službi za imigraciju i naturalizaciju pristup svojoj bazi podataka, nakon što je 3,000 ljudi protjerano sa svojih radnih mjesta u fabrikama za pakovanje mesa u Nebraski. Od tada je, međutim, Agenciju dovela u red Bushova administracija, i sada je više nego spremna da krene za nedokumentovanim ljudima.
Budući da bi otpuštanje nekoliko miliona ljudi odjednom bilo ekonomski pogubno za korporativne pristalice administracije, stvarna provedba će, kao i uvijek, biti selektivna. Na konferenciji za novinare u avgustu, Chertoff je priznao da ICE nije mogao pratiti svaki neuspjeh otpuštanja radnika naveden u neusklađenim pismima, već će umjesto toga organizovati visoko publikovane racije kako bi uplašio poslodavce u red. Naredba ima za cilj da ohrabri poslodavce da djeluju samostalno, kao što je Smithfield učinio. U opravdavanju svojih otpuštanja bez podudaranja, kompanija je rekla da jednostavno unaprijed implementira Bushov prijedlog o neusklađenosti.
Vrijeme je za nekoliko provjera stvarnosti o tome šta će ova šema provedbe postići, a šta neće.
* Provjera stvarnosti 1: Radnici koji izgube posao neće napustiti zemlju. Imigrantske zajednice su duboko utkane u društveno tkivo ove zemlje, ne samo u gradovima poput New Yorka i Los Angelesa, već iu malim gradovima poput Bridgetona, New Jerseya i Kennett Squarea u Pensilvaniji. Da bi došli ovamo, migranti često uzimaju kredite za kuće u svojim zemljama porijekla. Gubitak posla ovdje može značiti gubitak tog doma. Članovi porodice koji tamo žive, u zavisnosti od doznaka iz država, gladovali bi. A za mnoge koji su emigrirali jer su i sami bili gladni, povratak jednostavno nije opcija.
* Provera realnosti 2: Kada Buš i mnogi članovi Kongresa zalažu za nove sporazume o slobodnoj trgovini i implementaciju NAFTA i CAFTA, oni stvaraju same uslove siromaštva koji teraju ljude na sever. Sa 200 miliona ljudi u svijetu koji žive izvan zemalja u kojima su rođeni, tok migracija nije zaustavljiv. Mjere protiv imigranata kao što su racije i provjere bez podudaranja stvaraju ljudsku bijedu, ali ne zaustavljaju kretanje ljudi.
* Provjera stvarnosti 3: Otpuštanje miliona migranata bez dokumenata neće otvoriti radna mjesta niti povećati plate za druge radnike. Kada je 1999. godine operacija Vanguard izbacila hiljade radnika imigranata iz fabrika za pakovanje mesa u Nebraski, nije uslijedio val zapošljavanja koji je uslijedio u afroameričkim četvrtima Omahe. De facto linija boja koja drži crne i čikano radnike van mnogih američkih radnih mjesta umjesto toga odražava uvjerenje poslodavaca da će zahtijevati visoke plaće i da će pokušati organizirati sindikate. U Smithfieldu, gdje su se crnački radnici organizirali, otpuštanja i deportacije bez podudaranja stvorili su takav strah da je aktivizam unutar pogona praktično prestao.
* Provjera stvarnosti 4: Poslodavci se žale na propis o nepodudarnosti, a mnogi su iskreno zabrinuti zbog njegovog utjecaja na poslovanje i radnike. Ali neki poslodavci će imati koristi. Povećani strah i ranjivost čini rad imigranata jeftinijim, čineći rizičnijim protestiranje zbog loših uslova ili traženje veće plate.
Ovakva stvarnost inspiriše rastući talas protesta u sindikatima i imigrantskim zajednicama. Sedmicu nakon Chertoffove objave, United Food and Commercial Workers, sindikat industrije pakiranja mesa, održao je konferenciju u Omahi kako bi razotkrio zloupotrebu prava u prošlogodišnjim racijama u tvornicama Swift. Na sastanku se također razgovaralo o planovima za suprotstavljanje novoj uredbi, za koju se predviđa da će dovesti do više otpuštanja i deportacija.
“Moramo učiniti sve što možemo da zaustavimo ove agresivne radnje prinude”, rekao je Mark Lauritzen, direktor odjela za pakiranje UFCW-a. “Prošlog decembra [u racijama Swifta] radnici su postali kriminalci samo odlaskom na posao. Administracija koristi ICE kao politički čekić da ih tuče.”
U Kaliforniji, Meksičko-američko političko udruženje i Hermandad Mexicana Latinoamericana organizirali su sjedenje u uredima članova Kongresa, tražeći od njih da preduzmu mjere za zaštitu imigrantskih zajednica. Aktivisti su bili ogorčeni kada je predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi pozdravila najavu neusklađenosti rekavši: "Osiguranje naše granice ostaje glavni prioritet za Kongres New Direction".
"Demokrate bi trebale zapamtiti da ljudi bez dokumenata žive u latino i azijskim porodicama i zajednicama koje uključuju i milione građana", upozorio je predsjednik MAPA-e Nativo Lopez. “Biće im potrebni naši glasovi sljedeće godine da izaberu novu administraciju. Ako nas sada ne brane, ne daju nam razloga da izađemo na izbore za godinu dana.”
I Lopez i Ernesto Medrano, organizator za Teamsters Local 952 u okrugu Orange, usprotivili su se prijedlogu zakona Senata zbog njegovih provedbenih odredbi i kritizirali demokrate što ga podržavaju. “Ne vidimo nikakvo vodstvo od naših izabranih zvaničnika,” ogorčeno je rekao Medrano. „Zašto ne govore u naše ime? Moramo ovo iznijeti na ulice.”
David Bacon je kalifornijski fotoreporter koji dokumentira rad, migracije i globalizaciju. Njegova knjiga Zajednice bez granica upravo je objavio Cornell University/ILR Press.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati