U srijedu se nekoliko stotina aktivista naguralo u sudnicu Drugog kruga, prostoriju za prelijevanje s neispravnim audio signalom i nedostatkom stolica, i Foley Square ispred zgrade suda Thurgood Marshall SAD na Menhetnu gdje su se mnogi skupljali na hladnoći. O sudbini nacije, shvatili smo, mogla bi odlučiti trojica sudija koji će odlučivati o našoj tužbi protiv predsjednika Baracka Obame zbog potpisivanja zakona Član 1021(b)(2) Zakona o nacionalnoj odbrani (NDAA).
Odjeljak dozvoljava vojsci da pritvori bilo koga, uključujući državljane SAD-a, koji “značajno podržavaju” – nedefinirani pravni termin – al-Qaidu, talibane ili “pridružene snage”, opet termin koji je zakonski nedefiniran. Zatvorenici mogu biti zatvoreni od strane vojske na neodređeno vrijeme i uskraćeni im zakonski postupci do “kraja neprijateljstava”. U doba trajnog rata ovo je vjerovatno cijeli život. Svako pritvoren prema NDAA može biti poslat, prema Odjeljku (c)(4), u bilo koju „stranu zemlju ili entitet“. Ovo je, u suštini, izvanredno izvođenje državljana SAD. On ovlašćuje vladu da šalje zatvorenike u zatvore nekih od najrepresivnijih režima na svijetu.
Odjeljak 1021(b)(2) proglašen je nevažećim u septembru nakon našeg prvog suđenja, u Južnom okružnom sudu New Yorka. Obamina administracija se žalila na presudu južnog okružnog suda. Žalba je saslušana u srijedu u Drugom okružnom sudu, a predsjedavaju sudije Raymond J. Lohier, Lewis A. Kaplan i Amalya L. Kearse. Sudije možda neće donijeti odluku do proljeća kada Vrhovni sud presudi u predmetu Clapper v. Amnesty International USA, još jednom slučaju u kojem sam ja tužitelj. Slučaj Vrhovnog suda osporava vladinu upotrebu elektronskog nadzora. Ako budemo uspješni u slučaju Clapper, to će ojačati položaj svih tužitelja u predmetu Hedges protiv Obame. Vrhovni sud će, ako presudi protiv vlade, potvrditi da mi kao tužitelji imamo razuman strah od pritvora.
Ako izgubimo u predmetu Hedges protiv Obame – a čini se izvjesnim da će bez obzira na ishod žalbe ovaj slučaj stići do Vrhovnog suda – izborna politika i naša prava kao građana bit će prazni kao ona u Neronovom Rimu. Ako izgubimo, moć vojske da privodi građane, liši ih dužnog postupka i drži ih na neodređeno vrijeme u vojnim zatvorima postat će zastrašujuća stvarnost. Demokrata ili republikanac. Occupy aktivista ili libertarijanac. Socijalistički ili čajanka. Nije bitno. Ovo nije partizanska borba. Jednom kada država preuzme ovu nekontroliranu moć, neizbježno će stvoriti tajni, bezakoni svijet neselektivnog nasilja, terora i gulaga. Živeo sam pod nekoliko vojnih diktatura tokom dve decenije koliko sam bio strani dopisnik. Znam zver.
"Ulozi su veoma visoki", rekao je advokat Carl Mayer, koji je zajedno sa advokatom Bruceom Afranom izveo naš slučaj na suđenje, obraćajući se Culture Project publiku na Menhetnu u srijedu nakon saslušanja. „Naš slučaj se svodi na: hoćemo li imati sistem civilnog pravosuđa u Sjedinjenim Državama ili vojni pravosudni sistem? Sistem građanskog pravosuđa je nešto što je ugrađeno u Ustav. To je uvijek bilo veoma važno u borbi protiv tiranije i izgradnji demokratskog društva. Ono što NDAA pokušava nametnuti je sistem vojnog pravosuđa koji omogućava vojsci da vrši policiju na ulicama Amerike da pritvara američke građane, da zatvara stanovnike Sjedinjenih Država u vojnim zatvorima. Vjerovatno najstrašniji aspekt NDAA je to što dozvoljava pritvor do 'kraja neprijateljstava'. ” [Da biste vidjeli video zapise Mayera, Afrana, Hedgesa i drugih koji sudjeluju u panel diskusiji Culture Project, kliknite ovdje.]
Pet hiljada godina ljudske civilizacije ostavilo je iza sebe bezbroj ruševina koje nas podsjećaju da se velike strukture i složena društva koja gradimo, a koje glupo poštujemo kao besmrtna, raspadaju u prah. Sada je bitan spust. Ako se korporativnoj državi predaju alati, kao prema članu 1021(b)(2) NDAA, da koristi smrtonosnu silu i vojnu moć da kriminalizira neslaganje, onda će naš pad biti represija, krv i patnja. Niko, a ne samo naši korporativni gospodari, ne vjeruje da će se naši materijalni uslovi poboljšati s nadolazećim kolapsom globalizacije, stalnim propadanjem globalne ekonomije, opadanjem prirodnih resursa i nadolazećim katastrofama klimatskih promjena.
Ali globalni korporatisti – koji su stvorili novu vrstu totalitarizma – zahtijevaju, tokom našeg propadanja, potpunu moć da izvučemo posljednje ostatke profita iz degradiranog ekosistema i obespravljenog građanstva. Nadolazeća distopija vidljiva je na nebu uništenih postindustrijskih gradova kao što je Flint, Mich., gdje dronovi kruže poput mehaničkih lešinara. A u eri u kojoj izvršna vlast može sastaviti tajne liste ubijanja koje uključuju američke građane, bilo bi naivno vjerovati da će ovi domaći dronovi ostati nenaoružani.
Robert M. Loeb, glavni državni advokat u postupku od srijede, uzeo je vrlo drugačiji potez od onog koji vlada u Južnom okružnom sudu u New Yorku pred sudijom Katherine B. Forrest. Forrest je više puta pitao vladine advokate da li mogu garantovati da drugi tužitelji i ja nećemo biti podvrgnuti pritvoru prema članu 1021(b)(2). Državni advokati u prvom suđenju nisu dali takav imunitet. Vlada je takođe tvrdila u prvom suđenju da je prema Zakonu o odobrenju za upotrebu vojne sile (AUMF) iz 2001. godine već imala ovlasti da privodi američke državljane. Odjeljak 1021(b)(2), rekli su advokati, nije predstavljao značajnu promjenu vladine moći. Sudija Forrest je u septembru odbacio vladine argumente i proglasio član 1021(b)(2) nevažećim.
Vlada je, međutim, u srijedu tvrdila da smo kao “nezavisni novinari” izuzeti od zakona i da nemamo razloga za zabrinutost. Loeb je izjavio da bi novinari, ako bi novinari koristili novinarstvo kao paravan da pomognu neprijatelju, bili zarobljeni i tretirani kao neprijateljski borci. Ali on je uvjeravao sud da će me novi zakon ne doticati sve dok “g. Hedges nije počeo da vozi crne kombije za ljude koji nam se ne sviđaju.”
Loeb nije objasnio sudu ko definiše "nezavisnog novinara". Intervjuisao sam članove al-Qaide, kao i 16 drugih pojedinaca ili članova grupa na terorističkoj listi State Departmenta. Kada iznosim ove stavove, duboko neprijateljske prema Sjedinjenim Državama, da li me vlada smatra „nezavisnim“? Da li bi me bezbjednosna i nadzorna država mogla vidjeti, jer osporavam zvanični narativ, kao saradnika neprijatelja? I iako ne vozim crne kombije za ljude koje Loeb ne voli, provodio sam dane, dio vremena u vozilima, s naoružanim jedinicama koje su neprijateljski nastrojene prema Sjedinjenim Državama. Među njima su Hamas u Gazi i Kurdistanska radnička partija (PKK) na jugoistoku Turske.
Često sam putovao sa naoružanim članovima Fronta nacionalnog oslobođenja Farabundo Marti u El Salvadoru i sandinističkom vojskom u Nikaragvi tokom pet godina koje sam proveo u Centralnoj Americi. Visoki zvaničnici u Reganovoj administraciji redovno su mnoge od nas u štampi prozivali kao petokolumniste i saradnike teroristima. Ovi zvaničnici nas nisu smatrali „nezavisnim“. Na nas su gledali kao na propagandiste neprijatelja. Član 1021(b)(2) pretvara ovu lingvističku osudu u pravnu osudu.
Alexa O'Brien, još jedan tužitelj i suosnivač Američki dan bijesa, saznao je nakon što je WikiLeaks objavio 5 miliona e-mailova od Stratfora, privatne sigurnosne firme koja radi za američko Ministarstvo za unutrašnju sigurnost, marince i Odbrambenu obavještajnu agenciju, da operativci Stratfora pokušavaju povezati nju i njenu organizaciju s islamskim radikalima, uključujući al-Qaidu, i simpatične web stranice kao i džihadističku ideologiju. Kada bi se uspostavila ta veza, ona i oni u njenoj organizaciji ne bi bili imuni na pritvor.
Afran je na diskusiji Culture Project rekao da je jednom dao donaciju na večeri za prikupljanje sredstava za Ancient Order of Hibernians, irsko katoličku organizaciju. Nekoliko mjeseci kasnije, na svoje iznenađenje, primio je zahvalnicu od Sinn Féin. “Nisam očekivao da ću davati novac grupi koja održava paravojnu terorističku organizaciju, kako neki ljudi kažu”, rekao je Afran. “Ovo je opasnost. Lako se možete naći u okruženju koje vlada smatra vrijednim zatvaranja. Zbog toga ljudi prestaju da govore.”
Vlada je pokušala na sudu prošle sedmice da ocrni Sami Al-Hadž, novinara informativne mreže Al-Jazeera kojeg je pokupila američka vojska i zatvorena skoro sedam godina u Guantanamu. Ovo je za mene bio jedan od najjezivijih trenutaka na saslušanju.
“Samo to što sebe nazivate novinarom ne čini vas novinarom, kao što je Al-Hadž,” rekao je Loeb sudu. “Koristio je novinarstvo kao paravan. Bio je član Al-Qaide i davao je rakete Stinger Al-Qaidi.”
Al-Hajj, uprkos Loebovim tvrdnjama, nikada nije optužen ni za kakve zločine. A kleveta od strane Loeba samo je naglasila potencijal za zloupotrebu ove odredbe NDAA ako se ona ne poništi.
Drugi centralni argument vlade bio je još sumnjiviji. Loeb je tvrdio da pododjeljak 1021(e) NDAA oslobađa građane od pritvora. Odjeljak 1021(e) kaže: „Ništa u ovom odjeljku neće se tumačiti da utiče na postojeće zakone ili vlasti u vezi sa pritvorom državljana Sjedinjenih Država, stranaca Sjedinjenih Država sa zakonitim prebivalištem ili bilo koje druge osobe koja je zarobljena ili uhapšena u Sjedinjenim Državama Države.”
Afran se suprotstavio Loebu rekavši da pododjeljak 1021(e) ilustruje da NDAA pretpostavlja da će američki državljani biti pritvoreni od strane vojske, poništavajući dva vijeka domaćeg zakona koji vojsci zabranjuje obavljanje domaće policije. A vojni pritvor građana, napomenuo je Afran, Ustavom nije dozvoljen.
Afran je citirao glavnog sponzora zakona NDAA, senatora Lindseya Grahama, RS.C., koji je rekao na govornici Senata: „U slučaju kada je neko zabrinut da će ga pokupiti lažljiva izvršna vlast zato što je krenuo na pogrešno politički skup, ne moraju dugo da brinu, jer naši savezni sudovi imaju pravo i obavezu da se postaraju da vlada dokaže njihov argument da ste član al-Qaide i da niste [samo] otišli u politički skup.”
Afran je rekao sudu da je Grahamova izjava implicitno priznala da bi američki državljani mogli biti pritvoreni od strane vojske prema 1021(b)(2). "Nema razloga da sponzor da takvu izjavu ako ne shvati da statut izaziva taj jezivi strah", rekao je Afran sudijama.
Nakon saslušanja, Afran je objasnio: "Ako je senator koji je sponzorirao i upravljao nacrtom vjerovao da će se ljudi bojati zakona, onda tužitelji očigledno imaju razumno objektivnu osnovu da se plaše statuta."
Govoreći pred sudom, Afran je rekao za 1021(e): „Kaže da se primjenjuje na ljude u Sjedinjenim Državama. Pretpostavlja se da će biti privedeni po nekom zakonu. Jedini zakon za koji znamo je ovaj zakon. Koji su drugi zakoni, prije ovog, dozvoljavali vojsci da zatvara ljude u ovoj zemlji?”
Ovo je pitanje sudija Lohier, na Afranov nagovor, postavio Loebu tokom rasprave. Loeb se složio da je NDAA jedini zakon za koji je znao koji dozvoljava vojsci da privodi i drži američke državljane.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati