Prošle sedmice ukrajinske vladine snage počele su povlačenje u punom obimu sa svojih ranije okupiranih položaja u regiji Donjeck-Lugansk, dok su separatističke snage krenule u ofanzivu i opkolile nekoliko odreda ukrajinske vojske, prijeteći njihovim uništenjem. Odgovor SAD, EU i NATO-a bio je da razmotre proširenje vojnog prisustva NATO-a širom istočne Evrope i da razgovaraju o tome da se Ukrajini omogući pridruživanje NATO-u.
U isto vrijeme, kako su SAD i EU počele raspravljati o svom političko-vojnom odgovoru na dobitke separatista, također su počeli raspravljati o mogućnosti daljnjih ekonomskih sankcija Rusiji, iako je jasno da su prošle sankcije imale sve veći negativan uticaj na ekonomiju EU do sada.
U međuvremenu, ukrajinska ekonomija nastavlja da se još brže spušta u bona fide depresiju, a MMF je posljednjih dana javno priznao da će Ukrajini trebati milijarde dolara pomoći sa zapada više od 17 milijardi dolara obećanih prošlog proljeća.
Džek Rasmus je 27. avgusta, uoči najnovijih vojnih dešavanja u Ukrajini i pre govora o daljoj eskalaciji sankcija, dao intervju azerbejdžanskoj medijskoj grupi 'Vestnik Kavkaza'. Rasmus je objasnio zašto sankcije EU i SAD Rusiji nisu imale, niti će imati, toliki negativan uticaj na rusku ekonomiju i ponovio zašto bi do zime došlo do dogovora o Ukrajini. Taj radio intervju se doslovno prenosi na sljedeći način.
Vestnik Kavkaza: “Dr. Rasmus, tPredsjednik SAD i njemačka kancelarka smatraju da bi SAD i EU trebalo da razmotre mogućnost pokretanja dodatnih sankcija Rusiji zbog situacije u Ukrajini, navodi pres služba Bijele kuće. Vjerujete li da su sankcije Rusiji bile uspješne?”
Rasmus: “Ne bih rekao protiv Rusije, a ne cijele ruske ekonomije. Oni su na Zapadu bili veoma fokusirani na odabrane kompanije: državne banke, vojnu tehnologiju i tako dalje. Iako su oni, EU i SAD, najavili mogućnost fokusiranja zapadnih sankcija na odabrane industrije, to još nije stvarno implementirano. A čak i ako to urade, trebat će neko vrijeme da se utvrdi jesu li čak i sankcije u cijeloj industriji bile uspješne ili ne. Ako, naravno, dođe do dogovora o Ukrajini prije zime, za šta vjerujem da hoće, između Zapada, Zapadne Evrope i Rusije, tada će dosadašnje sankcije imati vrlo mali učinak. Ako pogledate rusko tržište akcija, sankcije Rusiji do sada nisu imale toliki uticaj. Dakle, jasno, ako je berza indikator, efekat nije bio tako veliki. I, u mjeri u kojoj su ruski BDP i valuta omekšali posljednjih mjeseci, ta slabost nije bila ništa više od slabljenja drugih ekonomija tržišta u nastajanju i slabljenja njihovih valuta i BDP-a zbog efekata drugih ekonomskih kretanja koja su se dešavala na globalnom nivou. Dakle, generalno bih rekao da sankcije do danas nisu bile toliko uspješne, jer nisu zapravo osmišljene tako da stvaraju preveliki uticaj. Dalje sankcije će imati mali efekat ako se zaključi dogovor o ukrajinskoj krizi. U međuvremenu, određeni sektori ruske ekonomije, poput nafte i energetike, gdje Exxon gura naprijed u Rusiji sa investicijama i tako dalje, nisu uopće pogođeni. Drugim riječima, ne vidim nikakav pravi negativan dugoročni uticaj sankcija na rusku ekonomiju.”
Vestnik Kavkaza: „Mogu li biti kontraefikasni? Šta SAD i Evropska unija rizikuju da se ekonomski suprotstave Rusiji na takav način?”
Rasmus: „Mislim da Zapadna Evropa ima daleko značajnije rizike od sankcija od SAD. Ekonomski odnosi SAD sa Rusijom nisu toliko značajni s obzirom na veličinu američke ekonomije, ali mislim da Evropa ima veoma veliki rizik, posebno ekonomije istočne EU, centralne Evrope, pa čak i Nemačke. Oni imaju veliki rizik, jer ono što sada vidimo, očigledno, jeste da je ekonomija u evrozoni ravna do negativna, i mislim da su možda ušli u treću recesiju za isto toliko godina. Sankcije su odigrale određenu ulogu u ovom evropskom ekonomskom padu. Ne bih rekao da je to cijeli uzrok slabljenja EU i eurozone, ali sankcije Zapada su tu odigrale određenu ulogu. Procjene su da je njemački izvoz u Rusiju opao za oko 15 do 20 posto, a to ne računajući njemački izvoz u Ukrajinu koji je također pao. I, mislim, za ovu godinu vjerovatno ćemo gledati na pad njemačkog izvoza u Rusiju za više od 30 posto. Iako njemački izvoz u Rusiju čini samo 3 posto njenog ukupnog izvoza, on i dalje ima značajan utjecaj na njemački izvoz i njemačku ekonomiju u vrijeme kada njemačka ekonomija već značajno slabi, kao i Francuska, Italija i druge ekonomije. Mislim da je negativan uticaj na Zapadnu Evropu bio i biće daleko veći nego na SAD. Uticaj sankcija je mjerljiv ne samo u smislu kvantitativnih izvozno-uvoznih stvarnih tokova, već i tokova novca, mogućnosti ulaganja i psihološkog efekta na ulaganja u istočnoj Evropi i Njemačkoj, što je teže izmjeriti, ali je ipak realno. Kriza u Ukrajini i sankcije imale su i psihološki efekat na nemački i istočnoevropski biznis, što se mora ubaciti u ovu ukupnu sliku ukupnog uticaja sankcija. Dakle, Zapadna Evropa zaista počinje da osjeća ugriz sankcija i zato će, vjerujem, doći do rješenja ukrajinske krize prije zime, kada cijene plina iz uvoza iz Rusije porastu, a utjecaj postane još teži.”
Vestnik Kavkaza: “Koje su kontramjere ili poluge koje Rusija može koristiti da izvrši pritisak na Evropsku uniju ili čak na SAD?”
Rasmus: „Sposobnost pritiska na Evropsku uniju se, naravno, ogleda u kontrasankcijama koje je Rusija uvela, a koje su i dalje uglavnom poljoprivredne i stoga ograničene. Rusija sporo širi svoje kontrasankcije, kao što Evropljani polako i sankcije Rusiji. Sjedinjene Države žele da to pojačaju, SAD žele da izvrše još veći pritisak, ali Evropljani, posebno Nemačka i Merkel, pokušavaju da hodaju po konopcu između otpora pritisku za još sankcija i priznavanja pritiska SAD i pristanka na neke sankcije, ali Evropljani su do sada vrlo pametno minimizirali sankcije. Dakle, šta Rusija može da uradi, a ono što Rusija radi je uglavnom fokusiranje na relativno male sankcije, ciljajući na zapadnoevropsko poljoprivredno područje, koje, inače, verovatno ima više uticaja na istočnoevropske zemlje nego na Nemačku i Zapadna evropa. A onda, naravno, postoji potencijalno ciljanje zapadnih banaka od strane Rusije protiv sankcija. Banke eurozone su još uvijek na neki način krhke; posebno one banke izložene Ukrajini i Rusiji, od kojih su većina austrijske, u Holandiji i Italiji. Rusija može da izvrši veći pritisak na bankarsku stranu, možda, baš kao što su sankcije Zapada uvedene selektivnim ruskim bankama. Druge ruske kontrasankcije mogle bi se pojaviti u oblastima automobila, brodogradnje, preleta aviona, zajedničkih projekata u avio-kosmici sa SAD i Zapadom. Dakle, Rusija i dalje ima neke sankcije koje može da uvede baš kao i Evropljani, ali oboje žele da zadrže vatru i vide kakav se ishod može dogovoriti u Ukrajini, što je i ekonomska katastrofa za Zapadnu Evropu. Kao što sam predvidio ranije ove godine, prošlog marta, ukrajinska ekonomija će ove godine prilično propasti, što i jeste. Za ukrajinsku ekonomiju će biti potrebno najmanje 50 milijardi [dolara] pomoći, a ne 18 milijardi koje je do sada nudio MMF. MMF neće dati više novca, a SAD neće. Teret će stoga biti na Zapadnoj Evropi da nastavi da spašava Ukrajinu, a oni to sada ne mogu priuštiti s vlastitim ekonomijama u nevolji. Dakle, mislim da će do zime doći do nagodbe (uvek sam to predviđao) oko ukrajinske krize, koja će u velikoj meri eliminisati sankcije sa obe strane, i videćete da sankcije brzo nestaju, a pritisak na rusku ekonomiju će biti još manje dugoročni, iako to sada nije toliko značajno.”
Vestnik Kavkaza: “Mislite li da sankcije mogu pozitivno uticati na rusku ekonomiju? Možda će Rusi kupovati više ruskih proizvoda, više ulagati u sopstvenu ekonomiju, razvijati bliže veze sa bivšim sovjetskim republikama? Na primjer, Azerbejdžan je već rekao da je spreman da obezbijedi neophodne poljoprivredne proizvode na ruska tržišta.”
Rasmus: „Da, mislim, to je već počelo da se dešava. Očigledno, veliki energetski sporazum s Kinom je jedan primjer. Mislim da je Rusija već počela da diverzifikuje svoju ekonomiju i svoje ekonomske odnose od zavisnosti do mere u kojoj je sada od Zapadne Evrope. I vidjet ćete više napora za uspostavljanje dublje slobodne trgovine, zajedničkog tržišta odnosa sa zemljama na jugu i istoku, kao i sa Kinom. Sankcije će primorati Rusiju da više trguje sa BRICS-om i tržištima u razvoju, pa čak i više pozajmljuje na tim tržištima. To će stimulisati rusku industriju i tehnologiju, dok Rusija preorijentiše svoj sektor odbrane iz Ukrajine; i, naravno, imamo BRICS banku koja je upravo razvijena, koja će pomoći ruskoj ekonomskoj diversifikaciji. Mislim da ćete videti više trgovine, takođe, sa juanom i drugim valutama od strane Rusije. Dakle, sve su to primjeri kako će se Rusija okrenuti i već se okreće da više razvije ekonomske odnose sa ostatkom svijeta i smanji svoju ovisnost o Evropi. Politika SAD na dugi rok je ekonomski vrlo kratkovida. SAD su, očigledno, pogoršale situaciju u Ukrajini početkom prošle godine iz političkih razloga. Mislim da će biti dugoročnih ekonomskih troškova za Evropljane, a neke i za SAD, kao rezultat te kratkovide političke strategije. Mislim da ćete vidjeti kako Rusija više diverzificira, i razvija više zajedničkog tržišta i više trgovinskih odnosa sa drugim područjima, više bankarskih odnosa, više valutnih odnosa. Dugoročno gledano, to je vjerovatno dobro za rusku ekonomiju – svaka diverzifikacija je uvijek dobra.”
(Pogledajte blog ZNET-a u SAD-u—(https://znetwork.org/author/jackrasmus/) –za prethodne Rasmusove analize i predviđanja za privredu Ukrajine: 'Ukrajinska ekonomska kriza: prošlost, sadašnjost i budućnost', Znet, 3. mart 2014; 'Ukrajinska ekonomska kriza: ko ima koristi, ko plaća?', 19. marta 2014; 'Ukrajinski sporazum s MMF-om znači depresiju nalik Grčkoj', 28. mart 2014.; i 'Putin, Ukrajina i budućnost Evrope', 14. jula 2014.)
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati