Ovogodišnja dodjela Grammy nagrada učinila je nemogućim da se ignoriše koliko je današnja muzička industrija potpuno besmislena. Protekla godina je doživjela značajan pomak u popularnoj muzici, s mnoštvom umjetnika, kako starih tako i novih, koji su pronalazili inovativne načine da povežu svoj rad sa svijetom u cjelini. U cjelini, uz nekoliko značajnih izuzetaka, očigledno je da Nacionalna akademija diskografskih umjetnosti i nauka nije dobila dopis.
Noć je počela dovoljno snažno, Lil Wayne je pobijedio i dominirao u Rap kategorijama. Zapravo,
Weezy nije bio jedini MC koji je ukrao emisiju te večeri. TI-jeva saradnja sa Justinom Timberlakeom bila je impresivna izvedba. A prisustvo MIA-e i inkorporacija "Paper Planes" u izvedbu "Swagga Like Us" donelo je ovom već solidnom singlu potpuno novu, zapanjujuću dinamiku.
Gledati kako pet najvećih izvođača u Rapu apsolutno dominiraju na toj pozornici bilo je zaista nešto za vidjeti. Bilo je to kao da gledate sadašnjost i budućnost hip-hopa odjednom, i daje vam prilično dobru ideju zašto je nakon godina zlostavljanja, cijeli ovaj žanr daleko od "mrtvog". U stvari, tek počinje.
Isto se može reći i za Radiohead. Grupa koja je kreirala nacrt za indie muziku bila je ozloglašena izmičuća dodjele nagrada. Kada su se konačno pojavili na dodjeli Grammyja kako bi nastupili Rainbows, bilo je sa svom originalnošću koja se od njih očekuje. Iako ovo nije bila njihova prva nominacija, njihova verzija "15 Step" sa punim bendom bila je dodatna potvrda da rizični izbori čine dobru umjetnost.
Ali tu su inovacije i kreativnost završile. Ostatak noćnih nastupa bio je između prosječnosti iz udžbenika i otvorenog reakcionarnog. Volio bih da mogu reći da su granice gađenja ovog pisca bile u saradnji Stevija Vondera sa Jonas Brothers (zašto Stevie? Zašto?), ali istina je da je to bio samo vrh poslovičnog ledenog brega.
Izvedba Katy Perry "I Kissed a Girl" bila je baš kao i sam singl – meka pornografija maskirana u loš pop. Prosto je perverzno da Grammy dodijeli vjerodostojnost ideji da lezbijstvo zaista postoji samo kao fantazija strejt muškarca, čak i dok novi pokret hara velikim gradovima tražeći osnovna prava za LGBTQ zajednice u ovoj zemlji.
Mešavina Kid Rocka na sceni je bila još gora. Kako ovaj neandertalac još ima karijeru? Njegov singl "Amen" nije ništa više od niza klišea i stereotipa koje izgovara obespravljeni konzervativac, gdje je njegova glavna zamjerka rasizmu to što se zbog toga "osjeća krivim što je bijelac". Kid je dugo bio otvoreni republikanac, ali u današnjem kontekstu zvuči kao da će krenuti da pokrene miliciju u planinama
Zatim je bilo pitanje kome su dodijeljene nagrade. Ovo je pravi prikaz gdje leži lojalnost Grammyja. Uglavnom su igrali jako sigurno. Drugim riječima, dosadno i predvidljivo. Sa toliko fascinantne, revolucionarne muzike koja se stvara danas, lavovski deo statueta otišao je na… Coldplay? John Mayer? Robert Plant i Allison Krauss?
Gotovo jedino priznanje od Grammyja u ovim novim i nestabilnim vremenima stiglo je kada je predsjednik NARAS-a Neil Portnow izašao na scenu i otpjevao hvalospjeve novom predsjedniku Sjedinjenih Država (i dobitniku Grammyja) Baracku Obami. Portnow je ustvrdio da promjena u administraciji znači da je NARAS-ova dobrotvorna misija da izgradi muzičke i umjetničke programe u javnim školama bila onoliko dobra koliko je ostvarena. Moglo bi se zapitati šta Portnow misli o Obaminom ministru za obrazovanje, Arneu Duncanu, koji je sistematski nadgledao zatvaranje škole
i smanjivanje programa
Ovo je daleko od prvog puta da su Gremi optuženi da nisu u kontaktu. Ovogodišnja emisija učinila je da se disparitet desetostruko povećao. Bio je to maničan prikaz dvaju muzičkih sveta koji su neopozivo suprotstavljeni jedan drugom. Ponekad se činilo očiglednim da smo svjedoci brzog pomaka u muzici, s pobunjeničkom, opasnom grupom mladih početnika koji pokušavaju da preuzmu sam svijet. Međutim, tokom cijele noći nismo mogli a da se ne podsjetimo da nam je sve to donijela muzička industrija potpuno nesvjesna promjenjivog tla pod samim nogama.
Alexander Billet je muzički novinar i aktivista koji živi u
Njegov blog, Rebel Frequencies, možete pogledati na http://rebelfrequencies.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati