Vladimir Putin je vjerovatno najpopularniji ruski lider koji je ikada postojao, sa oko fenomenalnih 80% anketiranih tek u novembru 2015. godine u studiji koju je sproveo tim američkih istraživača. To ga čini nesumnjivo najpopularnijim svjetskim liderom danas, iako biste pomislili suprotno s obzirom na način na koji ga na Zapadu rutinski prikazuju i demoniziraju.
Paradoksalno, glavni razlog Putinove popularnosti u Rusiji je isti razlog zbog kojeg ga tako vređaju u SAD i Zapadnoj Evropi. Svodi se na jednostavnu, ali istaknutu činjenicu da kada je u pitanju liderstvo i politički nous, Vladimir Putin igra šah, dok njegove kolege u Londonu, Vašingtonu i Parizu igraju šah.
Ovo ne znači da se ruskom vođi pripisuju moralne vrline Nelsona Mandele ili humanitarni instinkti Mahatme Gandija. Ali on nije ni karikatura koju redovno i žestoko opisuju u britanskim i američkim medijima. Putin nije negativac direktno iz filma o Bondu, koji sjedi u sablasnom zamku negdje u najdubljoj Rusiji i planira i planira svjetsku dominaciju. Za takvu vrstu 'Gospodara svemira' morate se odvesti u Bijelu kuću u Washingtonu, ili možda u sjedište CIA-e u Langleyu, Virginia. Ne, ruski predsjednik je čovjek koji poznaje svog neprijatelja bolje nego oni sami sebe, i koji razumije i upija istinu o izjavi bivšeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova da „Ako živite među vukovima, morate se ponašati kao vuk“.
Ono što ne uviđaju oni zapadni ideolozi i članovi liberalnog komentarijata koji su se postrojili da ga napadnu u svojim novinskim stupcima, a da ne spominjemo vojsku autora koji su proizvodili knjige o Putinu kao Džingis-kanu poslednjih dana , duboki su ožiljci koje je na ruskoj psihi ostavila izloženost zemlje slobodi i demokratiji u zapadnom stilu nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990-ih.
Kanadska novinarka i spisateljica Naomi Klein to izlaže u forenzičkim detaljima u svom neuporedivom radu, Doktrina šoka (Pingvin, 2007). Uticaj šok-terapije slobodnog tržišta na Rusiju pod predsjedništvom Borisa Jeljcina, Klajn ovako opisuje: „U odsustvu velike gladi, kuge ili bitke, nikada toliko nije izgubilo toliko u tako kratkom vremenu. Do 1998. godine više od 80 posto ruskih farmi je bankrotiralo, a oko sedamdeset hiljada državnih fabrika je zatvoreno, stvarajući epidemiju nezaposlenosti. Godine 1989, prije šok terapije, 2 miliona ljudi u Ruskoj Federaciji živjelo je u siromaštvu, sa manje od 4 dolara dnevno. Do trenutka kada su šok-terapeuti dali svoj 'gorki lijek' sredinom devedesetih, 74 miliona Rusa je živjelo ispod granice siromaštva, prema Svjetskoj banci.”
Klein također otkriva da se do 1994. godine stopa samoubistava u Rusiji udvostručila, a nasilni zločini četiri puta povećani.
S obzirom na devastaciju koju su ruskoj ekonomiji i društvu napravili zapadni gurui slobodnog tržišta i njihovi ruski sledbenici tokom tog užasnog perioda, oporavak zemlje do tačke u kojoj je sada u stanju da se ospori i odupre unipolarnosti koju je predvodio Vašington gde je ranije postojala nekontrolisano računati kao zapanjujuće dostignuće.
Putin je došao na vlast u Rusiji zahvaljujući svojoj ulozi u nasilnom gušenju čečenskog ustanka, koji je počeo usred haosa raspada Sovjetskog Saveza. Bio je to brutalan i krvav sukob u kojem su nesumnjivo počinjena zvjerstva, kao iu svakom sukobu, sve dok ustanak nije konačno ugušen i nalog Moskve vraćen. Bivši oficir KGB-a bio je stavljen u centar pažnje kao ključni član tima Borisa Jeljcina, na koji se gledalo kao na siguran par ruku, što ga je dovelo na političku pozornicu i njegovo prvo mesto predsednika 2000. godine nakon Jeljcinove smrti.
Od tada Putin radi na obnavljanju ruske ekonomije zajedno sa njenim osećajem nacionalnog ponosa i prestiža na svetskoj sceni. Gubitak tog prestiža kao rezultat propasti sovjetske ere imao je kataklizmičan učinak na društvenu koheziju u zemlji koja se dugo ponosila svojim postignućima, posebno svojom ulogom u porazu nacista u Drugom svjetskom ratu.
Novi ruski predsjednik je zaslužan za vraćanje zemlje u prethodni status uvažene sile koju Zapad ne može i neće maltretirati. Pokušaj da se Gruzija iskoristi kao mačja šapa 2008. brzo je riješen, a nedavno je riješen i pokušaj da se isto učini s Ukrajinom. Sva ova glupost o tome da Putin ima ekspanzionističke ciljeve je pokušaj da se baci dimna zavjesa nad samu ekspanzionističku agendu Zapada u Istočnoj Evropi s ciljem bacanja cordon sanitaire oko Rusije u potrazi za agendom hladnog rata.
Trenutna uloga Rusije koja mijenja igru na Bliskom istoku, zajedno sa žestokim ekonomskim rastom Kine i rastućim utjecajem, dokaz je da se dani unipolarnosti i neosporne zapadne hegemonije bliže kraju. Ovo više od bilo kojeg drugog faktora leži u korijenu iracionalne rusofobije kojom se tako strastveno trguje na Zapadu.
Najmnogoljudnija država u Evropi nije i nikada neće biti zapadna kolonija ili polukolonija. Za ljude koji trenutno ne mogu zamisliti bilo kakav odnos s Rusijom osim kao smrtonosnog ili poraženog neprijatelja, što prije prihvate ovu realnost, to će prije biti obnovljena stabilnost na mjestima kao što su Istočna Evropa i Bliski istok.
Iako Vladimir Putin i njegova vlada nisu van svake kritike – u stvari, daleko od toga – njihova zlodjela blijede u poređenju sa rekordom zapadnih vlada u uništavanju jedne zemlje za drugom u Bliski istok, predsjedavajući globalnom ekonomijom koja nije posijala ništa osim bijede i očaja za milione, u zemlji i inostranstvu, dovodeći u procesu do normalizacije krize i haosa.
Njihova djela, kako je čovjek rekao, posramila bi sve đavole u paklu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Ovo je trebalo reći.