Gledajući vizuelne slike iz zatvora koje vode SAD u Iraku, gledaoci vijesti sada se nalaze usred potresnog iskustva koje otprilike liči na proces koji je opisao Donald Ramsfeld: „Fotografije su te koje daju živopisnu spoznaju onoga što se zapravo dogodilo . Riječi to ne rade. … Vidite fotografije, i dobijete osjećaj, i ne možete a da ne budete ogorčeni.”
Ipak, za razliku od većine nas, ministar odbrane ima interes da tvrdi da groteskne slike iz stvarnog života nemaju nikakve veze sa politikom SAD. U Iraku, Ramsfeld je ponovo potvrdio: "Uvjeren sam da radimo upravo ono što bi trebalo da radimo." Pod ovim okolnostima, bilo bi zapanjujuće da je rekao nešto drugačije. Ali nadamo se da je većina Amerikanaca spremnija razmotriti implikacije činjenice da je američka vlada upravljala komorama užasa koje su direktno u suprotnosti s američkom slikom o sebi kao pravednoj vojnoj sili.
U narednim sedmicama bit ćemo ohrabreni da se okrenemo informacijama koje se pojavljuju o zatvoru i tehnikama ispitivanja koje su prevladale pod američkom vlašću u Iraku. Zločinstva će se sniziti, izgovori će biti okrivljeni.
Ključne note preventivnog poricanja već su se čule. "S obzirom na značajan doprinos gospodina Ramsfelda našoj sigurnosti, ovaj incident će biti samo fusnota", napisao je bivši predsjednik Predstavničkog doma Newt Gingrich u članku za Wall Street Journal koji se pojavio istog dana kada je svjedočenje šefa Pentagona u Kongresu. Gingrich je dodao da "treba ljuto odbaciti svakoga ko bi okaljao preko 200,000 hrabrih pristojnih muškaraca i žena koji su riskirali - i svakodnevno riskiraju - svoje živote za slobodan Irak i sigurnu Ameriku."
Četiri dana kasnije, 11. maja, na saslušanju Senatskog komiteta za oružane snage, republikanski senator Džejms Inhof je bio u kontranapadu: „Dok gledam ovaj bes — čini se da ga svi imaju u vezi sa tretmanom ovih zatvorenika — moram da kažem… Vjerovatno nisam jedini za ovim stolom koji je više ogorčen zbog gnjeva nego što smo mi zbog tretmana. … Također sam ogorčen na štampu i političare i političke agende kojima se ovo služi. … Također sam ogorčen što imamo toliko humanitarnih dobrotvora koji sada puze po ovim zatvorima tražeći kršenja ljudskih prava dok se naše trupe, naši heroji, bore i umiru.”
Ali ne bi trebalo dozvoliti da pseudopatriotske dimne zavjese ometaju našu viziju ili nas spriječe da osporimo politiku koja je poslala te trupe u Irak i zadrži ih tamo.
Dok se pritisak jača na sekretara Ramsfelda i predsjednika Busha, on će se povećati i za medije. Glavne američke novinske organizacije sve će više biti na udaru kako naredni krugovi vizuelne dokumentacije budu izlazili iz američkih zatvorskih objekata u Iraku. Messengeri će biti optuženi za uživanje u užasnim grafičkim dokazima. Kada loše vijesti postanu dovoljno loše, značajna politička energija će ući u podsticanje antimedijske reakcije.
Biće u iskušenju da okrenemo glavu ili da okrivimo medije koji su postavili užasne slike na naše stolove za doručak i na TV vesti. Ali Džordž Orvel je bio u pravu kada je prokomentarisao: „Ako sloboda uopšte išta znači, to znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele da čuju“. A sloboda znači i pravo da se ljudima pokaže ono što ne bi radije vidjeli.
Mnogi kritičari Bušove administracije već su upali u prikaz ovog pitanja kao pre svega užasnog neuspeha u odnosima s javnošću. Na Kapitolu, čak i dok je držala predavanja ministru odbrane, senatorka Susan Collins iz Mainea ovako je opisala svoju najveću zabrinutost: „Najgore od svega, naša nacija – nacija koja je, do stepena bez presedana u ljudskoj istoriji, žrtvovala svoju krv i blago za osiguranje slobode i ljudskih prava širom svijeta – sada moramo pokušati uvjeriti svijet da užasne slike na njihovim TV ekranima i naslovnim stranicama nisu prava Amerika, da ono što oni vide nije ono što smo mi.”
Mnogi političari i stručnjaci kažu da je najgori aspekt ove krize to što ona predstavlja kolosalan PR problem za Sjedinjene Države. Takva vrsta govora nam mnogo govori. Ovako ekstremno fokusiranje na sebe predstavlja promociju nacionalne megalomanije iznad istinske pristojnosti.
Istovremeno, za sada smo svjedoci općeg porasta neke zdrave introspekcije u američkim medijima. Ali ako podlegnemo definiranju najvećeg problema kao činjenice da izgledamo loše, može se činiti da rješenje uključuje prigušivanje svjetla ili zatvaranje očiju.
_________________________________
Norman Solomon je koautor, sa stranom dopisnicom Reese Erlich, knjige “Target Iraq: What the News Media Didn’t Rell You.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati