Moj prijatelj je razgovarao o Abu Ghraibu sa svojim ocem Egipćaninom, koji je prvobitno podržavao rat. Pozivajući se na fotografiju američke vojnike s povodcem oko ispruženog Iračana, upitao je svog tatu: „Koja je poruka te fotografije? To je da je Iračanin pas.”
Njegov otac je odgovorio: „Ne. Poruka je da je on MOJ pas.”
Mučenja u Abu Ghraibu razotkrila su svijetu potpuni moralni bankrot Bushovog rata. Daleko od toga da se vodi u ime iračke demokratije, to je rat za prevlast SAD-a u kojem rasistička dehumanizacija i brutalizacija Arapa i muslimana imaju apsolutno središnju ulogu.
Od 11. septembra Bijela kuća je svoj “rat protiv terorizma” uokvirivala u tanko prikrivenim rasnim i vjerskim terminima: kao krstaški rat “civiliziranih” protiv “neciviliziranih”. Ova neugodna propagandna kampanja temelji se na više od decenijskom nastojanju vlade i medija da demoniziraju Arape i muslimane kao "krvoločne teroriste".
Ovaj prikaz podsjeća na prikaz Indijanaca kao divljaka koji su skalpirali dobre bijele naseljenike koji su samo htjeli rasvijetliti njihovo mračno postojanje – i, uzgred, uništiti njihov način života i okupirati njihovu zemlju. Seksualno poniženje Iračana podsjeća na svakodnevno silovanje crnih robova. A nasmijana lica počinitelja Abu Ghraiba i trofejne fotografije koje su snimili podsjećaju nas na slike bijelaca koji su se okupili da uživaju u linču crnaca na jugu.
Kako bi opravdala svoj izborni rat, Bijela kuća je dodala ovim rasističkim slikama mit da je glavni arapski terorista Sadam Husein i da je bio spreman da nas napadne oružjem za masovno uništenje. Do danas je rasno neznanje tako uobičajeno u našoj zemlji omogućilo mnogim Amerikancima da se zadrže na Bushovoj basni da je Irak bio umiješan u napade 11. septembra. Izvrnuta logika je da je Arap Palestinac da je Musliman terorista Iračanin. Koja je razlika? Svi oni moraju biti uništeni prije nego što unište nas!
SANITIZIRANJE RATA
U isto vrijeme Washington je uložio izuzetne napore da prikrije užase rata. Bojeći se da njegova rasna propaganda možda neće biti dovoljna da uvjeri nježnu javnost da pošalje svoje sinove i kćeri da ubijaju ili budu ubijeni za veću slavu vojske i Velike nafte, nastojala je prikriti sve smrti i predstaviti rat u Iraku kao neka vrsta izviđača za dobrobit civilizacije. “Rat protiv terorizma” u Iraku postao je verzija 21. stoljeća tereta bijelog čovjeka.
Washington je otkupio sva prava na satelitske fotografije i na drugi način osigurao da nikakvi užasni prizori bojnog polja nikada ne uznemire javnost manje od budnih očiju. Na sličan način je okončana praksa brojanja mrtvih. Umjesto toga, predsjednik nas je neprestano uvjeravao da je njegovo “high-tech oružje” pogodilo samo “zaista loše momke”.
Kampanja Bijele kuće za saniranje rata bila je toliko uspješna da je činjenica da je više od 10,000 iračkih civila ubijeno u ovoj "plemenitoj misiji" praktično državna tajna. Čak je zabranio i fotografisanje kovčega mrtvih američkih vojnika. Predsjednik je izbjegavao prisustvovati njihovim sahranama kako se javnost ne bi podsjetila da rat zapravo uključuje užasnu smrt ljudskih bića.
Međutim, nije dovoljno položiti odgovornost za mučenja u Abu Ghraibu i ubilački rat u Iraku na pragu Bijele kuće, njenih desničarskih ideologa ili njenih korporativnih prijatelja. Moramo se pozabaviti i rasističkom lakovjernošću iz vlastitih interesa koja američku javnost čini podložnom ratnom huškanju. Veliki dio te javnosti pokazao je da će dopustiti da je vezanost za SUV način života i lažni patriotizam navede da podrži vođe koji uništavaju živote i kradu resurse ljudi koji se mogu odbaciti kao rasno inferiorni – kod kuće i u inostranstvu.
POTREBNO MORALNO BUĐENJE
Zaista, nasumično zatvaranje više od 15,000 Iračana podsjeća nas da je više crnaca u SAD-u zatvoreno nego što je završilo fakultet. Mučenje se praktikovalo u američkim zatvorima mnogo prije Abu Ghraiba.
Masovno hvatanje Arapa i muslimana u SAD od 11. septembra teče paralelno sa interniranjem Amerikanaca Japana kao "neprijateljskih vanzemaljaca" tokom Drugog svjetskog rata. A sebično američko osuđivanje „stranih terorista“ u Iraku odražava aroganciju „samo na engleskom“ Englezima koji pozivaju na suzbijanje „ilegalnih imigranata“ dok su okupirali zemlju ukradenu od Meksika u ranijem američkom „oslobodilačkom ratu“.
Abu Ghraib je razbio mit da je Bushov rat bio moralni, visokotehnološki rat u kojem su stradali samo teroristi. Konačno je brutalni tretman Arapa i muslimana kao podljudi iznio na tako oštro svjetlo da je čak i pospana američka javnost skrenula pažnju.
Ali osuda Abu Ghraiba ne može biti kraj. Umjesto toga, to mora biti početak dubokog moralnog buđenja u ovoj zemlji koje će nas dovesti ne samo da okončamo ovaj rat, već i da otvorimo svoje umove i srca da ispravimo mnogostruke rasističke laži i nepravde koje nastavljaju deformirati svakodnevnicu američkog života od njene vanjske politike do izbora do svojih učionica do zatvorskih ćelija.
Kao što je veliki afroamerički pjesnik Langston Hughes jednom izjavio: „Amerika za mene nikada nije bila Amerika. Ali mora biti!”
_______________________
*Bob Wing je glavni urednik War Timesa/Tiempo de Guerras i kopredsjedavajući United for Peace and Justice (http://www.unitedforpeace.org), nacionalna antiratna koalicija od više od 800 organizacija. U specijalnom izdanju War Timesa dalje će se raspravljati o rasnim i rodnim pitanjima koja su ugrađena u rat u Iraku.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati