Izbori 2013. i 2015. ostaće upamćeni kao prekretnica za argentinsku antikapitalističku ljevicu. Na parlamentarnim izborima održanim 2013. godine postao je relevantna izborna snaga po prvi put od 1980-ih. Glasački listić Frente de Izquierda y de los Trabajadores (Ljevica i Radnički front, ili FIT) – koalicije tri trockističke stranke – izabralo je 5.32 posto birača. U nekim provincijama taj procenat je dostigao zapanjujuće nivoe: 18.88 posto u Salti, 14.3 posto u Mendozi, 9.39 posto u Neuquénu, da spomenemo samo tri. FIT je postao četvrta izborna snaga u zemlji, a tri njihova poslanika su ušla u Kongres (jedan i jedini trockista koji je tamo ikada sjedio izabran je još 1989. godine). I nije se radilo samo o većim procentima. Antikapitalistička ljevica preživjela je posljednje dvije decenije u nekoliko sićušnih organizacija, izborno beznačajnih i sa malo ili nimalo kontakta s radničkom klasom. I njihovi glasovi i njihovi redovi bili su pretežno srednja klasa i rijetko su imali političke pobjede osim u srednjim školama i univerzitetima. 2013. je i u tome označila vidljivu promjenu. Po prvi put trockisti su uspjeli privući podršku među glasačima niže klase – sigurno mali dio njih, ali ipak primjetan.
Nisu zadovoljni što to priznaju, ali im je uspjeh djelimično omogućio zakon koji je Vlada donijela 2009. godine, kojem su se oštro opirali. Izborni sistem je te godine izmijenjen na način koji je primorao sve stranke da kandiduju kandidate na otvorenim predizborima. Pravo da se takmiče na pravim izborima imali bi samo oni sa najmanje 1.5 odsto glasova; stranke koje dobiju manje bi na kraju izgubile svoj pravni status. Upravo je taj zakon prisilio Partido Obrero (PO) i Partido de los Trabajadores por el Socialismo (PTS) – glavne trockističke stranke, od kojih nijedna obično nije dostigla 1 posto na izborima – da zaborave svoje prilično neshvatljive doktrinarne sporove i međusobne svađe i ujedinite se da biste preživjeli. Pridružila im se i treća organizacija – Izquierda Socialista – i 2011. je nastao FIT. Imati front sa izbornim potencijalom izazvao je entuzijazam među ljevičarima i koalicija je spektakularno porasla u naredne dvije godine.
Učinak FIT-a ove godine je također bio izvanredan. Ipak, rezultati sugeriraju da će put kontinuiranog rasta koji su njihovi lideri zamislili 2013. godine biti teže osvojiti. Na općim izborima održanim prije nekoliko dana – koji su, za razliku od prethodnih, bili i zakonodavni i predsjednički – FIT je izgubio preko 400,000 glasova i dobio 3.27 posto od ukupnog broja. Prirodno je da će za antikapitalističku snagu biti teže dobiti predsjedničke glasove. Pa ipak, u trci za poslanike i njihovi kandidati su doživjeli ozbiljne gubitke. U Salti su izgubili preko 76,000 glasova i dramatično pali sa 18.88 posto na 6.64 posto; u Mendozi su gubici bili preko 20,000 glasova i FIT je pao na 11.77 posto, dok su u Neuquenu izgubili preko 5,000, pavši na 8.31 posto.
Takav učinak sugerira da se ljevica suočava s vlastitim ograničenjima. FIT je predvidio scenario u kojem će Kirchneristička partija, koja je sada na vlasti, izgubiti podršku na ovim izborima. Kako se vlada percipira kao progresivna, pro-radnička snaga, trockisti su mislili da će ti razočarani birači migrirati na lijevo. Kirhneristi su ovoga puta imali vrlo loše izbore – Daniel Scioli, njihov predsjednički kandidat, pobijedio je u prvom krugu sa samo 36 posto i ima realne šanse da ga porazi biznismen Mauricio Macri na glasanju koje će se održati za tri sedmice. Ipak, prognoza FIT-a se nije ostvarila. Umjesto toga, najviše nezadovoljnih birača su pridobile desničarske opcije. U stvari, dio pristalica koje je FIT izgubio vjerovatno je migrirao na polje Kirchnerista i u stranke koje nisu ljevice. U Salti, na primjer, FIT glasovi za poslanike su porasli u odnosu na predizbore, ali se dogodilo suprotno sa njihovim predsjedničkim kandidatima.
Protekle dvije godine također će biti prekretnica za takozvanu „nezavisnu ljevicu“, političke grupacije povezane s društvenim pokretima koji su se pojavili kao dio krize 2001. ili neposredno prije. Labavo “autonomističke” orijentacije – barem na početku – i duboko kritične prema tradicionalnoj ljevici, ove grupe do sada nisu učestvovale u izbornoj politici. Nakon godina intenzivnih debata, između 2013. i nedavnih opštih izbora većina njih odlučila je da se upusti u to polje. Nakon dobrog nastupa FIT-a 2013. godine, dio ovih grupa odlučio je da se kritički pridruži trockističkom frontu. Bio je to slučaj Pueblo en Marcha, nove organizacije koju je stvorilo nekoliko manjih grupa, od kojih je najpoznatija bila Frente Popular Darío Santillán. Oni su 2015. godine zatražili da budu primljeni u FIT, ali je PTS stavio veto na njih zbog ideološke čistoće. Ipak, kako su njihovi partneri iz PO dodijelili Pueblu en Marcha neka svoja mjesta na listama kandidata u gradu Buenos Airesu, došlo je do neformalnog spajanja na lokalnom nivou. Druge grupe odlučile su da se kandiduju sa sopstvenim strankama na pokrajinskom ili opštinskom nivou. S obzirom da su imena ovakvih novih stranaka i njihovih kandidata bila malo poznata javnosti, njihov učinak nije bio loš. Najuspješniji je bio Frente para la Ciudad Futura (ili FCF), koji su osnovali Movimiento Giros i drugi društveni pokreti u Rosariju (trećem po veličini gradu u Argentini), da su oni bili izbor 15.76 posto lokalnog stanovništva na ovogodišnjim izborima . Zaista zapanjujuće dostignuće. U Buenos Airesu i u nekoliko drugih gradova grupa organizacija uglavnom studentskog pokreta osnovala je Patria Grande. Ove godine nisu prošli test na predizborima u Buenos Airesu (dobili su 1.4 posto glasova), ali jesu u drugim gradovima. Na općim izborima njih je izabralo 3.74 posto u La Plati i 2.37 posto u Lujanu. U provinciji Jujuy organizacija Tupaj Katari i Movimiento Popular La Dignidad osnovali su novu Partido de la Dignidad del Pueblo (ili PDP), koju vodi legendarni sindikalni vođa Carlos “el perro” Santillán. Ove godine za to je glasalo 1.84 posto stanovništva pokrajine. Ovom mapiranju alternativnih antikapitalističkih grupa treba dodati nastup Luisa Zamore u Buenos Airesu, sa njegovom strankom. Zamora se ove godine kandidovala za zamjenika, sa 3.42 posto. Kako nijedna od ovih stranaka nije bila prisutna u cijeloj zemlji, nisu mogle predstavljati kandidate za predsjedničke izbore. U tom scenariju, za razliku od Zamore i FCF-a, Patria Grande i PDP su odlučili pozvati birače da podrže FIT na nacionalnom nivou. Sumirajući, iako još uvijek manjinski izbor, nekoliko antikapitalističkih opcija pokazuje da mogu biti izborno konkurentne. Budući rast ovisit će o njihovoj sposobnosti da izgrade međusobne koalicije i da dosegnu širu publiku.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati