“Ne postoji vojno rješenje” je izreka koja se često čuje otkako je “globalni rat protiv terorizma” počeo prije skoro 18 godina.
Potrebna su nam politička rješenja za vojne sukobe u koje smo se upleli u posljednje dvije decenije, slaže se većina kreatora politike. Ali u međuvremenu, posljednje tri administracije poslale su vojsku da utrle put političkom rješenju - i zadržale ih tamo, navodno da zaštite civile od talibana u Afganistanu, ISIS-a u Siriji i al-Shababa u Somaliji, među druge militantne grupe.
Ipak, prečesto, ovi civili postaju žrtve upravo vojnih snaga koje je Washington navodno rasporedio da ih zaštiti.
Niz novih izvještaja dokumentira alarmantnu eskalaciju civilnih žrtava uzrokovanih američkim operacijama u Siriji, Afganistanu i Somaliji - a s tim i obrazac američkog poricanja razmjera problema. Rezultat je globalni rat protiv terorizma koji ustrajava u ubijanju i ranjavanju civila – uključujući djecu – u sve većem broju.
Sirija
ISIS je u januaru 2014. preuzeo grad Raqqu, u sjeverno-centralnoj Siriji, kao prijestolnicu svog takozvanog "kalifata". Obamina administracija je te jeseni pokrenula kampanju bombardovanja u Siriji, nakon čega su uslijedile kopnene trupe 2015. godine.
Kontrolu grupe nad gradom obilježili su užasni uslovi za civilno stanovništvo - uključujući brutalne kazne za kršenje ISIS-ovih vjerskih pravila, vansudska ubistva i seksualno ropstvo. Borbe širom Sirije uključivale su i ISIS i različite sile koje djeluju u zemlji: Iran, Tursku, Saudijsku Arabiju, UAE, Izrael, SAD i Rusiju, a da ne spominjemo sirijsku vladu i razne opozicione snage. Kao rezultat ovog globalnog napada, Raqqa i njeni opkoljeni stanovnici godinama su se suočavali sa stalnom smrću i uništenjem.
Ali to su kampanje bombardovanja Raqqe koje su predvodile SAD za koje su civili i njihov grad platili najveću cijenu. The Izvještaj Amnesty Internationala iz aprila 2019 naslov ga sažima: „Retorika protiv stvarnosti: Kako je 'najpreciznija vazdušna kampanja u istoriji' ostavila Raqqu kao najrazrušeniji grad u modernim vremenima."
Napad je bio nemilosrdan. "Jedan američki vojni zvaničnik hvalio se da je tokom kampanje ispalio 30,000 artiljerijskih metaka - što je ekvivalent udaru svakih šest minuta, četiri mjeseca zaredom - što je premašilo količinu artiljerije korištene u bilo kojem sukobu od rata u Vijetnamu", navodi se u izvještaju. Dodaje se da je "nevođena artiljerija" "notorno neprecizna".
Amnesty je dokumentirao 1,600 civila ubijenih u zračnim napadima na grad pod vodstvom SAD-a, ograničavajući njihov broj uglavnom na one koje su organizacija i njeni partneri uspjeli razumno provjeriti na terenu. “Sve veći broj civilnih žrtava u Raqqi nije iznenađujući,” zaključuje se u izvještaju, “s obzirom na nemilosrdnu salvu municije koja je bila neprecizna do te mjere da je bila neselektivna kada se koristila u blizini civila.”
In jedan incident, petospratnica u kojoj su se sklonile četiri porodice potpuno je sravnjena sa zemljom vazdušnim udarom. "Gotovo svi - najmanje 32 civila, uključujući 20 djece - su ubijeni", navodi se u izvještaju. I još gore: „Nedelju dana kasnije, još 27 civila — uključujući mnoge rođake onih koji su ubijeni u ranijem napadu — takođe je ubijeno kada je vazdušni napad uništio obližnju zgradu.“
Zvaničnici Pentagona koji su se rutinski hvalili svojim "preciznim" bombardovanjem grada priznaju ubistvo samo 159 civila u Raqqi - oko 10 posto onih koje je Amnesty potvrdio. Do sada su ostale odbacivali kao "nevjerodostojne", dok su odbijali da pokrenu ozbiljne istrage o stvarnom trošku.
Nema sumnje da bi ozbiljnije istrage poput Amnestyjeve u Raqqi dokumentovale daleko više žrtava na svim pozorištima globalnog rata protiv terorizma.
Avganistan
Američki rat u Afganistanu traje 18. godina, a svake godine sve više civila gine.
U prvim mjesecima 2019. Ujedinjeni narodi su utvrdili da, prvi putotkako je Misija pomoći UN-a počela dokumentirati smrt, više civila su ubile snage koje podržavaju SAD i SAD nego talibani ili ISIS. Skoro polovina tih smrtnih slučajeva izazvanih od strane SAD-a i njihovih saveznika dogodila se kao rezultat američkih zračnih napada, u kojima je ubijen značajan broj žena i djece.
Glasnogovornik američke vojske u Afganistanu intonirao je dobro poznatu tvrdnju da se američke snage “drže najviših standarda tačnosti i odgovornosti”, prije nego što je ponovio onaj poznati refren o političkom rješenju: “Najbolji način da se okonča patnja neboraca je da okončati borbe putem dogovorenog smanjenja nasilja na svim stranama.”
Prema specijalnom generalnom inspektoru za obnovu Afganistana, vlada u Kabulu koju podržavaju SAD sada kontroliše samo oko 54 posto okruga u zemlji. Osamnaest godina rata i okupacije nisu eliminisali talibane — naprotiv. SAD, Rusija i razne grupe afganistanskog civilnog društva pregovaraju s talibanima, dok afganistanska vlada koju podržavaju SAD blijedi u močvari korupcije i nesposobnosti.
Rat u Afganistanu je bio neuspjeh ne samo u političkom nego iu ljudskom smislu. Najmanje od 2017. godine, stopa smrtnosti novorođenčadi u Afganistanu – udio beba koje su umrle prije svog prvog rođendana – bila je upravo onakva kakva je bila kada su talibani imali kontrolu, prije invazije SAD: Broj jedan na svijetu.
Somalija
Uglavnom nevidljivi američki rat protiv Somalije sporadično je u toku od ranih 1990-ih. Od napada 11. septembra 2001. godine, američke operacije su uključivale specijalne snage i druge kopnene trupe koje su u lovu na Al-Kaidu, al-Šabab i druge militantne organizacije. Počevši od Obamine administracije, glavni fokus je bio zračni rat koji se uglavnom izvodi pomoću dronova.
Predsjednik Trump je 2017. popuštao ionako ne baš stroge propise koji reguliraju napade dronovima, smanjujući pravila iz Obamine ere koja su trebala štititi civile. Rezultat je bio značajan eskalacija u napadima dronova u zemlji: Broj napada u 2017. porastao je na 34, a zatim je ponovo porastao u 2018. na 47 — a ovogodišnji ukupan tempo izgleda da će premašiti čak i to.
Američka Afrička komanda prilično nevjerovatno tvrdi da je ubila samo dva civila u desetinama zračnih napada pokrenutih u posljednje dvije godine. Ali Brian Castner iz Amnesty Internationala to naziva ”poricanje stvarnosti. ” U New York Times, Castner piše da “samo u pet od tih zračnih napada, Amnesty International može poimence identificirati 14 ubijenih civila. Negirajući ove žrtve, naša vlada u suštini pokušava da gasi čitavu zemlju.”
Eskalacija američke vojne intervencije širom Afrike ostala je uglavnom ispod radara javnosti. Ali to se nastavlja – i baš kao iu poznatijim američkim ratnim pozorištima, rezultira istim dosljednim neuspjehom vojnih operacija za okončanje sigurnosnih prijetnji.
Prema vanrednom novinar Nick Turse, „Tokom ovih posljednjih godina, broj osoblja, misija, potrošenih dolara i napora za obuku specijalnih operacija, kao i baza bespilotnih letjelica i drugih ispostava na kontinentu, sve se više povećalo… Gotovo niko, međutim — ni ti senatori ni mediji — je pokrenuo precizna pitanja, ništa manje zahtijevao iskrene odgovore, o tome zašto [sigurnosne] krize na kontinentu tako savršeno odražavaju američku vojnu ekspanziju.”
Možda je to zato što – kao u Afganistanu i Siriji – ove operacije ne čine ništa protiv ekstremnog siromaštva, klimatskih promjena, korupcije i ratova (koje često pokreće Zapad) koji zajedno pružaju izvor i poticaj za ekstremističke akcije.
Ljudski danak
Iza brojeva stoji gotovo nepodnošljiv ljudski danak.
“Vidio sam kako mi sin umire, izgorio u ruševinama ispred mene”, rekao je jedna ožalošćena žena iz Raqqe. “Izgubio sam sve koji su mi bili dragi. Moje četvoro djece, muž, majka, sestra, cijela porodica. Nije li cilj bio osloboditi civile? Oni su trebali da spasu nas, da spasu našu decu.”
Ipak, poricanje razmjera — au mnogim slučajevima i samog postojanja — civilnih žrtava je odlika Washingtonskog globalnog rata protiv terorizma od njegovog nastanka. Godine 2002. General Tommy Frank, tadašnji američki komandant Centralne komande, ustvrdio je da “mi ne prebrojavamo tijela”.
Naknada od bombi, udara dronova i vatrenih okršaja samo je vrh ledenog brega. Nisu uključene stotine hiljada ubijenih u ratnim zonama širom svijeta Ekonomske sankcije koje su uvele SADglađu uzrokovanom poremećajem u sistemu ishrane i bolešću koja je rezultat bombardovanja postrojenja za tretman vode, bolnice i klinike.
I dalje je tačna stara sijedna izjava: ne postoji vojno rješenje ni za jedan od ovih sukoba. Međutim, sve dok se neuspješne vojne akcije i dalje preduzimaju, civili će i dalje umirati. A ubijaju ih upravo oni vojnici i piloti, bombarderi, savjeti za nacionalnu sigurnost, kongresni finansijeri rata, parlamenti, premijeri i predsjednici koji tvrde da ih oslobađaju.
Ovaj članak je nastao u partnerstvu sa U ovim vremenima.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati