Sibylle Kaczorek i Jody Betzien, iz Australije Socialist Alliance, intervjuisan Yiannis Bournous u Atini. Yiannis je vodeći aktivist u Koaliciji radikalne ljevice (Syriza), grčkoj lijevoj stranci koja brzo raste.
Syriza se približila pobjedi na izborima u junu 2012. na osnovu odbijanja brutalne štednje koja se primjenjuje na narod Grčke. Umjesto toga, formirana je koalicija triju stranaka (grčka tradicionalna konzervativna stranka Nova demokratija, njen socijaldemokratski rival PASOK i desničarski odvojak od Sirize, Demokratska ljevica), posvećena većim mjerama štednje.
Yiannis je također član centralnog političkog komiteta Synaspismosa, jedne od Syrizinih pridruženih grupa, i član izvršnog odbora stranke Evropske ljevice. On je govorio o situaciji u Grčkoj i perspektivi Sirize.
* * *
Sredinom oktobra, lider Sirize Aleksis Cipras dao je radio intervju i tada je rekao da će se "trostranački konzorcijum koji se urušava, urušiti i tada će budućnošću zemlje upravljati zdrave snage". Koliko je bliže raspad koalicije?
Pa, prije svega, u Grčkoj doživljavamo dug period u kojem nikada ne možete napraviti sigurna predviđanja s određenim vremenskim okvirima. Ovom izjavom lider Sirize je izrazio razmišljanja koja dobijamo od društva. Da čak i ljudi koji su u junu odlučili da podrže promemorandum, snage za spasavanje, sada jasno shvaćaju, korak po korak, da su predizborna obećanja Nove demokratije i druge dvije stranke u vladi , ova obećanja propadaju.
Koaliciona vlada glasala je za takozvani Treći memorandum o razumijevanju za Grčku. Uveli su novi set super mjera štednje, čime je minimalna plaća u privatnom sektoru ispod 500 eura mjesečno. Oni uništavaju svaku sposobnost postojećeg sistema socijalne države i socijalnih usluga u Grčkoj da pokrije osnovne potrebe građana.
Zato smo vidjeli kako se društvene mobilizacije u nastajanju nakon septembra zahuktavaju prvim generalnim štrajkovima. Postoji snažna spremnost sve većeg dijela društva da sruši ovu politiku super štednje.
Zato je Syriza zvanično izjavila da se borimo za ostavku ove vlade. To radimo na dva nivoa. Prvi je parlamentarni nivo, mi smo sada stranka velike opozicije i to znači da s jedne strane činimo sve da blokiramo reakcionarne super mjere štednje i istovremeno promoviramo alternative.
Zato je, na primjer, Syriza već predložila novi set zakona koji se tiču prezaduženih domaćinstava i kako prezadužena domaćinstva rasteretiti velikog tereta kredita koje imaju prema privatnim bankama. Isto činimo i sa prezaduženim malim i srednjim preduzećima, koja su tradicionalno okosnica grčke ekonomije. Oni se urušavaju od prvog programa štednje prije dvije godine.
Ali, s druge strane, pokušavamo i da podignemo temperaturu na društvenom nivou, na polju društvenih borbi. Od prvog trenutka kada se Siriza pojavila kao mogući kandidat za vladu, jasno smo rekli da čak i ako pobijedimo na izborima i uspijemo uspostaviti ono što mi zovemo vladu ljevice, antimemorandumsku vladu, takvu vladu čak i sa visokim glasanja, neće moći postići dublje promjene u grčkoj ekonomiji bez snažne podrške naroda.
To znači da ne nastojimo da reprodukujemo klijentalističko stanje političkog sistema koje smo vidjeli u proteklih 35 godina od pada diktature, već da želimo novi odnos prema društvu. Ovo je veliki znak pitanja za nas.
O kome se govori o zdravim silama?
Vjerujem da su sa dva uzastopna izbora u maju i junu sve političke snage dobile novu političku poruku.
Programi super štednje koje su PASOK i Nova demokratija nametnuli kroz tri poslednja kabineta pogoršali su društvene uslove za mnoge društvene kategorije, društvene klase. A to je dovelo do istorijskog raskida veze između dve stranke kasnog dvopartizma, Nove demokratije i PASOK-a; sa nižom i srednjom klasom grčkog društva koje je konstruisalo ono što mi zovemo swing vote.
Društvene snage koje su pomogle ovim dvjema strankama da steknu apsolutnu većinu u posljednjih 30 godina, samo razmjenjujući mjesta između vlasti i velike opozicije.
Dakle, u ovom trenutku govorimo o potpuno drugačijoj političkoj sceni.
Grčki socijaldemokratski model se urušava. U slučaju PASOK-a, oni su sada u anketama pali na 5 ili 6%. A Nova demokratija, uprkos tome što su pobedili na izborima, pobedili su na izborima sa najnižim izbornim rezultatom u istoriji. To znači oslobađanje društvenih snaga.
Dakle, ono što mislimo sa našim projektom za alternativnu vladu je nova veza sa ovim oslobođenim, emancipovanim društvenim snagama. Bez obzira na to kako su glasali u prošlosti.
U mnogim prilikama, predstavnici Syrize su tvrdili da će napuštanje eurozone uništiti grčku ekonomiju. Kako odgovarate na kritike nekih od ljevica koji tvrde da je izlazak iz eura radikalniji stav?
Osnovni slogan Sirize je "nema više žrtava za evro". Ono što je jasno pokazano sa najnovijim dešavanjima na evropskom nivou, jeste da nikada nije postojala pretnja od izlaska Grčke — ono što oni nazivaju „izlaz iz Grčke“.
Ovo je korišćeno kao argument za ucenjivanje grčkog biračkog tela s jedne strane, as druge kao argument da se ubede poreski obveznici ostalih evropskih zemalja da doprinosi kroz tzv. mehanizam podrške, koji su zapravo doprinosi za spasavanje lopova privatnih banaka, koriste se kako se ne bi razbila eurozona.
Istovremeno, poručili su grčkom narodu preko mejnstrim medija da izlazak iz GR neće biti problem za Nemačku ili ostatak evrozone, već će samo izazvati uništenje za grčko društvo i ekonomiju. Ovo je bila ogromna klevetnička kampanja i naš odgovor je bio da će lijeva vlada učiniti sve kako bi zaštitila društvene interese.
Kada pokušavate da odgovorite na pogrešno pitanje, koliko god se činilo da je tačan odgovor, on će ipak odgovoriti na pogrešno pitanje. Dakle, nema govora o demontaži evrozone, a takvog pitanja nikada nije ni bilo. Možda su postojali neki neoliberalni fundamentalistički kršćanski demokrati iz Bavarske ili iz Finske ili Nizozemske koji su podržavali ovu ideju, ali to je od početka bilo marginalno i nije bilo takve stvarne prijetnje.
Ali suština pitanja i takozvana lijeva kritika našeg stava protiv izlaska iz GR ili raspada eurozone. Takozvana lijeva kritika, koja podržava povratak [bivšoj grčkoj valuti] drahmi je potpuno kejnzijanski pristup.
Ukratko ću objasniti zašto. Teorija iza takozvane lijeve pozicije za izlazak iz eura je da ćemo izaći iz eura, vratiti se na nacionalnu valutu i onda možemo napraviti neku uzastopnu devalvaciju nacionalne valute. Prvo, ovo bi dovelo do još većeg uništenja plata i penzija.
Onda [teorija kaže], možemo biti konkurentniji u izvozu i tada će veliki izvoznici koji će profitirati od izvoza, magično će preraspodijeliti ovo bogatstvo.
Ovo je 100% čisti kejnzijanizam, nema veze sa radikalnim stavom o pitanju postojanja i funkcije evrozone i ekonomija, i zapravo odgovara na pogrešno pitanje. On igra igru protivnika stavljajući valutu kao glavno pitanje.
Ono što želimo promijeniti nije valuta, već društveni odnosi i odnos snaga koji ova valuta predstavlja.
Zato pozivamo ne samo na nacionalnu borbu. Znamo da je nacionalni nivo temelj klasne borbe. Ali, s druge strane, priznajemo da čak i ako pobijedimo u Grčkoj i uspostavimo lijevu vladu, ako ne vidimo ni postepene promjene u odnosu snaga i odnosa snaga, barem na evropskom nivou, onda lijeva grčka vlada će ostati kao "Selo Gaulois" [tj.: izolirano].
Biće to istorijski raskid, jer će odjednom doći do vlasti koja će pružiti otpor neoliberalnom autoritarnom projektu. Ali s druge strane, mi smo pozivali na formiranje evropskog fronta otpora. Zato su za nas mobilizacije širom Evrope 14. novembra bile veoma ključne. Po mom mišljenju, to je bio istorijski iskorak za društvene pokrete u Evropi.
Vjerujem da je pokret trgova [pokret okupira] stvorio plodno tlo za razvoj nove vrste internacionalizma u društvenim borbama. Čak se i reformistički sindikati sada mobilišu u ovom pravcu. To je za nas veoma važno jer bez koordinisanog i masovnog evropskog otpora možete postići neke početne stvari, ali ne možete nastaviti sa dubljim promjenama.
Syriza je također bila kritizirana s ljevice jer je pozvala na ponovno pregovaranje o dugu Grčke umjesto da odbija da ga plati. Možete li objasniti poziciju Syrize?
Pitanje duga, smatramo, u principu je političko, a ne tehničko pitanje. Dug je korišćen kao izgovor za sve programe štednje. Grčka je godinama imala problema s dugom zajedno sa mnogim drugim evropskim državama. Čak i Njemačka ima javni dug koji premašuje kriterije pakta stabilnosti.
Tako da smatramo da na politički problem morate dati politički odgovor. Ono što smo govorili od početka krize je da ovo nije samo grčko pitanje. Ovo je evropska strukturna kriza načina na koji su konstruisana EU i evrozona.
Dakle, mi smo insistirali da ne može postojati nacionalno rješenje za evropski problem. Zato je ono što smo predložili, zajedno sa ostalim snagama Evropske ljevice, evropski sporazum o krizi javnog duga koji bi obuhvatio sve prezadužene evropske države. Slijedio bi model koji je dogovoren za Njemačku 1953. nakon Drugog svjetskog rata.
Ovo uključuje dvije stvari; jedan je ukidanje velikog dijela duga. Predlagali smo reviziju da vidimo kakav dug imamo. Koji dio toga dolazi od korupcije ili špekulativnih kamatnih stopa u prošlosti ili sličnih stvari.
Ali u isto vrijeme, morate zaštititi neke manje investitore, poput domaćinstava koja su svoju doživotnu ušteđevinu potrošila na kupovinu državnih obveznica ili fondova socijalnog osiguranja koji posjeduju državne obveznice. Oni nisu bili zaštićeni u takozvanom šišanju grčkog duga prošle godine.
Prvi vlasnici obveznica koji su uništeni bili su vlasnici obveznica malih domaćinstava, grčki fondovi socijalnog osiguranja. Grčki univerziteti koji su umalo bankrotirali zbog “frizure”. Zato kažemo da je naš program i naša strategija klasno orijentisani. Morate zaštititi one koji nisu stvorili krizu i kazniti one koji jesu.
Istovremeno, pozivamo na optimizaciju uslova otplate ostatka duga, opet u skladu sa sporazumom za Njemačku iz 1953. godine. To znači preduslov rasta. Godine u kojima se naša zemlja pojavljuje sa pozitivnom stopom rasta možemo otplatiti. One kada smo u dubokoj recesiji, kao što je sada šesta godina recesije, ne možemo da vratimo.
Ne morate biti ekonomista da biste to shvatili. Ako ste u recesiji, a u isto vrijeme morate otplaćivati kamate i kapital na kredite i istovremeno pronaći novac za javne investicije kako biste podstakli otvaranje novih radnih mjesta; ovo je nemoguće. Dakle, moramo napraviti izbor. Ako želite da se Evropa spasi kao cjelina, morate donositi odluke. Naš izbor je da branimo i promoviramo one politike koje bi mogle izvući Evropu iz recesije; otvaranje novih radnih mjesta, javne investicije, društvena kontrola strateških kompanija (bankarski sektor, energetika, transport itd.) i istovremeno obezbjeđivanje osnovnih socijalnih usluga itd.
Ali to, naravno, nije dovoljno, jer priznajemo da je kriza strukturalna. Kažemo da su evropski ugovori o kojima je izglasano doveli EU do tačke na kojoj smo sada. Potrebna vam je radikalna promena ugovora i potrebna vam je suštinska promena statuta Evropske centralne banke, kako bi ona postala zajmodavac u krajnjoj instanci, koji će prezaduženim državama nuditi direktne kredite, uz veoma nisku kamatu, kao što to čini danas kod privatnih banaka.
Stranka evropske ljevice dala je zvaničan prijedlog za stvaranje Evropske javne banke za društveni i ekološki razvoj. Ova banka bi direktno finansirala sa nultim ili vrlo niskim kamatama samo javna ulaganja usmjerena na ekološki održivi razvoj i projekte otvaranja novih radnih mjesta.
Cipras je citiran kako je rekao: "Šteznja nije propala zato što nije sprovedena, već upravo zato što je štednja sprovedena". Šta je Syrizina alternativa štednji?
Znate, to je prvi put u našoj istoriji da nas samo društvo primorava da imamo vrlo konkretne alternative za „sljedeće jutro“. Ovo je promjena u ulozi lijeve stranke u Grčkoj.
Ovo pitanje je ključno. Hitno je pronaći sredstva ako uspostavimo lijevu vladu. To znači, na primjer, da bi jedan prijedlog bio da se uvede vanredni porez, trenutni porez na krupni kapital, velike kompanije i bogate.
Istovremeno nam je potrebna veoma brza i efikasna strategija za promjenu poreskog sistema u Grčkoj, poreskog sistema koji je zapravo protiv grčkog ustava. Ustav kaže da oporezivanje u Grčkoj treba da bude progresivno; svaki građanin mora dati doprinos u skladu sa svojim mogućnostima.
Uprkos tome, u periodu u kojem je Grčka u šestoj godini recesije, godišnje oporezivanje dobiti velikih kompanija smanjio je bivši premijer PASOK-a Jorgos Papandreu. Ovo se dogodilo istovremeno sa smanjenjem plata i uslova radnika.
Čitao sam zvaničnu analizu koja kaže da je u posljednje dvije godine recesije profitabilnost 500 najvećih grčkih kompanija porasla za 19%. Ovo pokazuje nešto što se mora odmah promijeniti.
Dakle, osnovni cilj je natjerati bogate, a ne siromašne da plate, jer niža i srednja klasa ne mogu ništa drugo doprinijeti. Izgubili su svoje kuće, posao. U Atini možete pronaći 25 beskućnika. Broj samoubistava zbog lične devastacije je bio do neba. Ovo je vrlo jasno pokazalo da moramo nastaviti sa radikalno drugačijom politikom o tome kako doći do državnih prihoda.
Potreban nam je sporazum o oporezovanju imovine crkve, koja je najveći vlasnik nekretnina u Grčkoj. Potreban nam je sporazum o oporezivanju najvećih vlasnika brodova. Posjeduju drugu najveću komercijalnu flotu na svijetu i službeno su utajivači poreza zbog 70-75 različitih poreskih olakšica koje uživaju zbog odluka prethodnih vlada.
Ako ne nastavite s klasno orijentiranim rješenjima, nikada ne možete izaći iz tragičnog stanja grčke ekonomije danas, jer ne možete pronaći nikakve prihode.
Fašistička stranka Zlatna zora trenutno bira oko 13%. Ovo se poredi sa usponom fašizma u Nemačkoj 1930-ih. Kako Syriza reaguje na ovu situaciju?
Uspon Zlatne zore je kompleksan fenomen. To se ne može objasniti jednostavno konstatacijom da je 500,000 grčkih glasača postalo fašisti u jednoj noći.
Zlatna zora je projektovana kao antisistemsko radikalno rješenje. Zato je, na primjer, mnogo mladih glasalo za njih. Plodno tlo za procvat neofašističkih ideja prvo je stvorila vlada PASOK-a i korištenje rasističke i ksenofobične retorike u glavnom političkom diskursu.
Ljudi su se navikli na ksenofobične koncepte kroz “socijalističku” vladu. Bilo bi vrlo lako, kada biste spojili opštu krizu političkog predstavljanja, i odbacivanje onoga što ljudi vide kao cijeli politički sistem, okrenuti se ovakvim rješenjima.
Zlatna zora je složena mreža, oni su “nacionalsocijalisti” u nekim aspektima ekonomije. Pozivaju na nacionalizaciju banaka. Ali je u isto vrijeme vrlo kontradiktorno. Oni su u službenim saopćenjima u Saboru tražili od Vlade da ne uvodi nove poreze na vlasnike brodova jer tvrde da su i oni "patriote koji mogu pomoći našoj domovini".
Znamo da su radili i uvećavali svoj uticaj kroz teretane, fudbalski klub "ultras" [organizujte navijače], među obezbeđenje u noćnim klubovima i odrede vojnih specijalnih snaga. Oni su također uključeni u kriminalne aktivnosti u tom smislu, ne samo svojim ubilačkim napadima.
Dakle, radi se o složenoj mreži s kojom se nije lako suočiti i razbiti. Takođe su izuzetno neprijateljski raspoloženi prema radničkoj borbi. Na primjer, prošle godine smo imali veoma veliki štrajk čeličana u Halyvourgiji.
Zlatna zora je bila protiv štrajka, ali su u jednom trenutku promijenili poziciju u Atini i odnijeli nešto hrane štrajkačima, ali su u isto vrijeme zvanično bili protiv štrajka iu jednoj fabrici pozvali su štrajkače da se vrate na posao.
Zlatna zora je proizvod kapitalističke krize, ali se istovremeno predstavlja kao antisistemska sila, iako to zapravo nije.
Šta smo radili? Složen problem zahtijeva višedimenzionalnu strategiju. Nije tako jednostavno kao što bi, na primjer, neki anarhisti mogli pomisliti da samo stvore suparničke odrede i da imaju nacističke patrole i antinacističke patrole koje se međusobno slamaju svake noći.
Ono što pokušavamo da uradimo je da stvorimo široke antifašističke komitete u, na primer, školama u saradnji sa sindikatima nastavnika ili u naseljima, posebno u Atini gde je problem veći. A u kvartovima u saradnji sa građanima svakog kvarta koji su umjetnici, intelektualci pokušavamo da radimo kroz kulturna dešavanja, pokušavamo da njegujemo drugu vrstu kulture.
Ali znate još jedna važna stvar su mreže solidarnosti koje stvaramo u susjedstvu. Oni nisu samo presudni za opstanak ljudi, kojima te mreže pomažu, već i za uvođenje u novu vrstu društvenog organizovanja zasnovanog na solidarnosti. Jer nacisti računaju na strah, na izolaciju ljudi, na strah od kriminala, na strah od gladi i slično.
Ono što mi pokušavamo promovirati je kolektivni način suočavanja sa društvenim problemima, a to znači da radite zajedno sa svojim susjedom migrantom. Ovo nije filantropija, ovo nije vertikalni odnos, nije igra moći između onoga koji ima i nudi i onoga koji nema ništa u zavisnosti od druge osobe iznad.
Ovo je horizontalna vrsta odnosa. U našim mrežama solidarnosti, osim ponude besplatne hrane i odjeće, odnos se zasniva na pojmu razmjene bez posredovanja novca.
Razmjena robe ali i razmjena usluga. Ako je vaš susjed migrant radio u građevinskoj industriji, a sada je nezaposlen, može doći i farbati vašu kuću, a vi mu u isto vrijeme date rezervoar maslinovog ulja ili ponudite besplatno podučavanje njegovoj djeci.
Ovo su takođe razmišljanja koja se odnose na više strateških pitanja. Jer, ako govorite o viziji socijalizma sa slobodom i demokratijom, morate kroz tako otvaranje malih prozora promovirati model društva koji želite.
Ne želimo da zauzmemo mesto državnih službi. Ovo jasno poručujemo ljudima koji učestvuju u mrežama solidarnosti, mi ne zamjenjujemo javnu bolnicu stvaranjem lokalnog dobrovoljnog zdravstvenog centra. Pomažemo jedni drugima da zajednički opstanu, ali istovremeno potičemo ljude da kolektivno traže zadovoljenje svojih osnovnih potreba.
Ovo je također oružje protiv fašizma, jer je to kolektivni odgovor, antirasistički, kulturni odgovor na koncept koji Zlatna zora koristi da bi se ojačala.
Bilo je optužbi da fašisti imaju veze sa policijom, možete li to prokomentarisati?
Imamo dokaze, to nisu samo optužbe. Bilo je više incidenata, ne samo tolerancije interventne policije prema fašistima u sukobima sa antifašistima, već i na demonstracijama. Bilo je više dokaza da je policija na motorima imala crteže na poleđini svojih kaciga sa drevnim grčkim simbolima koje su koristili nacisti, ili rojalističkim simbolima itd.
U policijskim upravama smo ponavljali incidente rasističkog nasilja. Došlo je do međunarodnog izlaganja ovih incidenata kroz Amnesty International. U jednom slučaju, kada su se antifašistički demonstranti sukobili sa članovima Zlatne zore, 15 antifašista je uhapšeno i mučeno. The Guardian objavio članak o tome i upotrebi tasera i drugih oblika taktika ponižavanja.
Odgovor ministra za zaštitu građana, kako ga zovu, bio je da javno kaže da će tužiti The Guardian za dezinformacije.
Drugi incident je bio u dva područja Grčke, poslanici Zlatne zore učestvovali su u napadima na prodavce migranata na buvljacima i uništili im tezge i izbacili ih. Postoje dokazi da su u jednom od dva napada, u gradu Messologi, policajci obučeni kao civili bili prisutni u odredu pripadnika Zlatne zore.
Bilo je naloga za upite, ali smo navikli na završetak ovakvih upita.
Takođe, sprovedeno je istraživanje nakon izbora koje je pokazalo da je na pojedinim biračkim mestima u Atini u blizini centralnih policijskih uprava postojala procena da je oko 50% policajaca koji rade u Atini glasalo za Zlatnu zoru.
To je potkrijepljeno teorijom o "dvije krajnosti" koju opasno koriste sve stranke u vlasti - nažalost, čak i Demokratska ljevica. To je ta teorijska shema dviju krajnosti, s jedne strane Zlatna zora i s druge strane Syriza i svi koji demonstriraju i pružaju otpor.
Vlada ne samo da koristi ovu retoriku, već je jasno zauzela stav između dvije krajnosti. Izjave ministra za zaštitu građana bile su zaista provokativne.
A druga opasnost je ona koju često reprodukuju levi ljudi. Na primjer, generalni sekretar Komunističke partije Grčke (KKE), nakon izbora u junu, izjavio je u jednom intervjuu da se ne treba plašiti Zlatne zore, jer će sada kada su u parlamentu nositi svoja odijela i kravate. i oni će se prilagoditi sistemu.
Ovo je tragična greška. Jer istorija je vrlo gorko dokazala da kada institucije dođu u dodir sa fašizmom onda će se institucije prilagoditi fašizmu, a ne obrnuto.
Ovaj argument odbacujemo još od predizbornog perioda. Rekli smo čak i ako se ne slažete sa Syrizom, čak i ako mislite da smo potpuno protiv vaših interesa, nemojte glasati za Zlatnu zoru. To su jasno prenijeli naši kandidati i naš lider. Mi smo bili jedina stranka koja je istakla ovaj stav.
Prema nedavnom istraživanju javnog mnijenja, Syriza je u vodećoj stranci. Kada Syriza očekuje nove izbore — hoće li biti prijevremenih izbora?
Na neki način se vraćamo na prvo pitanje. Mi nismo proročište. Ozbiljno, za nas sve zavisi od društvene dostupnosti i organizacije pokreta otpora. Ako imate ljude koji su aktivno prisutni i vrše pritisak na vladu, onda možemo imati brz politički razvoj. U nedostatku ove mobilizacije nećemo imati brz razvoj i vidjet ćemo da ovi momci duže ostanu na vlasti.
Rekao sam vam da smo zvanično rekli da je naš politički cilj trenutno da istjeramo ovu vladu, ali do toga može doći samo društvenim pritiskom. Kad god dođe, mi ćemo biti tu da izjavimo da smo spremni preuzeti našu istorijsku odgovornost.
Oko maja iduće godine imat ćete službeni osnivački kongres Syrize kao nove jedinstvene, višetendentne stranke. Da li se to Siriza sprema za izbore?
Od izbora u junu, članstvo Sirize je u stalnom stanju predizbornog perioda. Za nas to znači biti dio pokreta otpora, a ne samo organiziranje izbornih kampanja. Društveni pritisci su izbacili dvije vlade i nametnuli izbore.
To je ono što sada pokušavamo da pojačamo. Nakon što smo se zahvalili 27% biračkog tijela što su Sirizi dodijelili tako ogromnu odgovornost, dan nakon izbora u junu, jasno smo rekli da je u organizacionom smislu Siriza partija od 4%. Moramo se razvijati i evoluirati na takav način da možemo izgraditi otvorenu, inkluzivnu, demokratsku, radikalnu stranku ljevice. Ne samo da prigrlimo 27% koji su već glasali za nas, već i da povećamo ovaj apel.
To se odnosi na ranije spomenute nove društvene saveze koji se podržavaju u posljednjem periodu. Za nas je vrlo velika opklada, pitanje hoćemo li moći ili nećemo transformirati Sirizu u koherentnijeg političkog subjekta.
Proživljavamo istorijski period u kojem je model partija "ideološkog jedinstva" propao. To je još jasnije nakon posljednjih izbora u Grčkoj, kada monolitni dogmatizam i sektaštvo Komunističke partije dovode do njene političke i izborne marginalizacije.
Vjerujemo u političko jedinstvo i jedinstvo društvenih potreba. To je ono što pokušavamo da izgradimo.
Prvi znaci u ovom pripremnom periodu su dobri. Syriza je skoro utrostručila svoje članstvo od izbora, sada prelazimo 30,000 i idemo prema 40,000 članova. Ovo nije mnogo, ali je veoma važno. To je najveće članstvo koje je jedna lijeva stranka, lijevo od socijaldemokratije, imala u Grčkoj u posljednjih 20 godina.
Kvalitativna analiza novih članova koji se pridružuju Sirizi jasno pokazuje da postoji sve veća društvena dostupnost da se stupi u kontakt s idejama pluralne i radikalne ljevice. To je osnovni cilj za naredni period. Obraćamo se ljudima svih političkih porijekla. Smatramo da je ovo istorijski period u kojem možemo upoznati ljude iz cijelog političkog spektra na bazi zaštite osnovnih društvenih potreba. Naravno, ne uključujući ekstremnu desnicu.
Korak po korak, daje nam optimizam i snagu da nastavimo ovaj objedinjujući, tranzicijski proces transformacije Syrize u narednom periodu do osnivačkog kongresa.
Slične pozitivne predznake imamo i na izborima različitih sektorskih sindikata, napredovale su snage lista jedinstva ljevice koje pokušavamo da napravimo. To je za nas veoma važno, jer nam je jedan veliki cilj da ubedimo ljude da se tradicionalni sindikalni model poslednje decenije – koji je uključivao korupciju, birokratiju i konzervativizam – mora promeniti.
Jedini način za promjenu je jačanje snaga koje imaju alternativni plan za ono što sindikalizam danas znači. Kako, na primjer, može uključiti nesigurnu radnu snagu, koja je danas ogromna u Grčkoj, ali nije uključena u sindikate?
Znaci su pozitivni i vjerujemo da ćemo u cijelom ovom prijelaznom periodu do ponovnog osnivanja kongresa krajem maja ili početkom juna uspjeti pojačati ovaj uticaj.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati