Došli smo u organizacionu ćorsokak u pokretu progresivnih društvenih promjena, baš kada se također suočavamo s krajnjim prijetnjama našoj vrsti. Noam Chomsky (2019) je imenovao dvije najneposrednije prijetnje: (a) tekuća klimatska katastrofa i (b) najgora prijetnja nuklearnog rata ikada. Najmanje desetak vrsta prijetnji nazire se odmah iza ove dvije (Pamlin i Armstrong, 2015.) Kao i mnogi od vas, proveo sam posljednjih 40 godina radeći na društvenim promjenama s punim radnim vremenom, uključujući i suočavanje s klimatskim promjenama i sprječavanje nuklearnog rata .. Ono što je drugačije u mojoj priči je da su me borbe u Vijetnamu dovele da prestanem da predajem na fakultetu i postanem stalni aktivista—i da me suočavanje sa posledicama borbe navelo da ovih istih četrdeset godina provedem u dva inovativna vršnjaka -zajednice podrške (PS): zajedničko savjetovanje i anonimni oporavak. Iako su obje ove zajednice bile predmet intenzivne i opravdane kritike, obje također slijede neuobičajene, pozitivne organizacione prakse. Te prakse sugeriraju izlaz iz organizacijske slijepe ulice na vrijeme kako bi se izbjeglo uništenje.
Mladi ljudi u boji nazvali su ovu organizacionu slijepu ulicu kao "NVO-industrijski kompleks” (“NGOIC”) (Incitirajte! Obojene žene protiv nasilja, 2017.) Slijedeći model korporacija u kapitalizmu, NVO-i zapošljavaju visoko plaćeno, profesionalno osoblje na stalnoj osnovi u karijeri, koristeći sredstva prikupljena od bogatih ljudi i njihovih fondacija i organiziraju svoj rad u hijerarhiji, koju obično vodi „izvršni direktor“ (ili ponekad, moderno, dva „kodirektora.) Neizbežno, interesi i vrednosti finansijera guraju NVO da donesu konzervativne izbore u politici i taktici. Zaista, po zakonu u SAD-u, organizacioni oblik koji se najčešće koristi da bi se bogatima omogućilo olakšice od poreza, 501 (c) (3), zabranjeno je učestvovanje u izborima, lobiranje na lokalnom nivou iznad malog iznosa (5% od prvih 100,000 dolara prihoda), mnogo manje građanske neposlušnosti. Ostavljajući po strani prijetnju prekida finansiranja, ljudi koji teže i obučavaju se za takve karijere u NVO-ima također podržavaju konzervativnu politiku i strateške izbore iz ličnih razloga. Njihova porodica i kolege u medijima, vladi, religiji i drugim sektorima preporučuju i nagrađuju takve konzervativne izbore. Proročanski, njemački sociolog Robert Michels identificirao je gotovo potpuno istu nevladinu organizaciju prije više od sto godina u svojoj kritici tada moćnih socijalističkih partija u Evropi (Michels, 1962.). Nedavno je profesorica s Harvarda Theda Skocpol okrivila nju za neuspjeh našeg masovnog ekološke organizacije da se izbore sa klimatskom krizom 2009. Za ovu organizacionu slijepu ulicu znamo više od jednog stoljeća, a ipak se i dalje okrećemo u nju, iznova i iznova.
Zaista, “progresivna” NVO u SAD-u kolektivno troši najmanje sto milijardi dolara svake godine u ovoj organizacijskoj slijepoj ulici i zapošljava nekoliko stotina hiljada visokoobrazovanih, posvećenih, energičnih radnika. Ipak, sve ove krize nastavljaju da se pogoršavaju.
Zajednice namjerne vršnjačke podrške (PS) sugeriraju bolji smjer. Nakon toga, Anonymous svijet je angažirao milione članova u desetinama organizacija i pruža dominantan način oporavka od većine ovisnosti. Co-counseling ima 100,000 članova, uključujući mnoge aktiviste širom svijeta sa nekoliko ogranaka. Ovaj bolji smjer podržava pristup većine nenasilnih kampanja s direktnim djelovanjem (Cornell, 2011) i sugestije Alberta i Hahnela (1999) u „ekonomiji participacije“. (1)
Evo malog primjera iz mog vlastitog iskustva o tome kako bi moglo izgledati izgraditi i voditi pokret društvenih promjena na manje karijerističkoj, hijerarhijskoj i više horizontalnoj osnovi vršnjačke podrške. 2005. godine, dvadeset pet mladih američkih veterana, koji su se upravo vratili iz užasa rata u Iraku i Afganistanu, proveli su vikend u rezidencijalnoj radionici vršnjačke podrške, plakali jedni drugima u zagrljaju i smislili kako stvoriti pokret za pomoć jedni druge iscjeljuju i mijenjaju svijet koji im je uzrokovao bol (MacEachron i Gustavsen, 2012.) Nakon prve večeri i sljedećeg dana razmjenjivanja vršnjačke podrške, drugu večer su proveli u egalitarnom rješavanju problema i planiranju akcije. Prvo su razmišljali o glavnim problemima s kojima se suočava njihova generacija veterana. Zatim su se razbili u grupe koje su sami stvorili kako bi dijelili informacije, na egalitarnoj osnovi, o tome kako se nositi s tim pitanjima: PTSP, zakon o GI, VA, sam rat. Konačno, kasnije uveče i sledećeg jutra, te grupe su se ponovo okupile i pratile horizontalni proces kako bi svoje ideje pretvorile u akciju. Tokom tog vikenda, pored svog ličnog ozdravljenja, pomogli su u pokretanju organizacija koje će pomoći u vođenju svoje generacije, od kojih najmanje dve još uvek funkcionišu skoro dve decenije kasnije. Koristeći horizontalne alate zajedničkog savjetovanja, vodili smo 85 ovih rezidencijalnih vikend radionica od 2005. do 11. za 1,500 američkih veterana koji su se vratili. Pomogli smo da se preoblikuje način na koji VA tretira PTSP (ono što ovi mlađi veterani nazivaju “moralna povreda rata”) i kako se mladi veterani politički organiziraju. Iako vikend radionice nisu organizacija, ove radionice vršnjačke podrške zasnovane na alatima ko-savjetovanja pokazuju kako se ljudi mogu efikasnije organizirati na horizontalnoj osnovi.
Evo nekih važnih organizacionih praksi na kojima su se ove dvije PS zajednice udružile i koje bi mogle biti vrijedne razmatranja.
- E-MAIL NEĆE TO UČINITI. Obje ove zajednice traže od učesnika da provedu dosta vremena u potrazi za promjenom ljudskog ponašanja, 1-3 sata dnevno na određene aktivnosti. Kako bi promjena bilo čega tako fundamentalnog i sveobuhvatnog kao što je naš društveni sistem zahtijevala manje napora? Naša radna mjesta, karijere, porodična struktura, obrazovanje, slaže se većina realnih posmatrača, sve se mora promijeniti. Nasuprot tome, većina nevladinih organizacija za „društvene promjene“ oslanja se prvenstveno na klik-aktivizam, nalet e-pošte svojim članovima u kojima se traži novac ili potpisi na peticiji, ili u najvećem broju slučajeva prisustvovanje lokalnom sastanku jednom mjesečno.
- PRESTANITE DRŽATI NAŠE STRELJAČKE VODOVE U KRUG. Ova dosjetljivost zakucava našu sklonost ljevice (pravedno rečeno, u svim ljudskim aktivnostima) da jedni na druge glumimo svoje individualne loše navike – omalovažavanje, opresivne primjedbe i akcije, sumnje, ogovaranje, klike. Često mislim da mi na ljevici također reagujemo na našu neefikasnost (ili beznađe) u pogledu promjene šireg društvenog sistema. Nasuprot tome, svijet Anonimnih sistematski radi na ličnim lošim navikama kao alternativi nametanju istih našim kolegama/sestrama aktivistima. Co-savjetovalište insistira da se njegovi članovi pozabave svim ugnjetavanjima koje prenosi naše društvo: rasizmom, seksizmom, klasizmom, itd. Opet, za promjenu bilo koje od ovih navika u bilo kojoj zajednici obično su potrebni sati svake sedmice u čitanju, razmišljanju i dijeljenju. Međutim, rezultati su vrijedni toga u obje zajednice. Na primjer, u oba, njihove redovne aktivnosti uključuju duge, produktivne sastanke, namjerno pozitivne, obično bez omalovažavanja. Imaju mnogo manje streljačkih voda.
- NE POSTOJI PREČICA ZA INTIMU. Dvije PS zajednice podižu relacijsko organiziranje jedan na jedan na dublji nivo (usp. Gans, 2009.) Anonimni svijet počiva na barem jednom intenzivnom mentorskom odnosu između „sponzora“ i „sponzora“ ili više orijentisanih na vršnjake „ drugari za odgovornost.” Ove veze jedan na jedan često uključuju duboko emocionalno dijeljenje, ranjivost i davanje savjeta. Isto tako, zajedničko savjetovanje se zasniva na takvom dijeljenju. Važno je da se većina ličnih interakcija u obje PS zajednice oslanja na tempirane, neprekidne smjene slušanja i podstiču izražavanje dubokih osjećaja. Poređenja radi, NVO obično propisuje jedan sastanak svakog mjeseca za članove/pristalice bilo koje organizacije u bilo kojoj geografskoj oblasti. Samo mali dio članova uopće prisustvuje ovim sastancima na kojima obično dominira nekoliko lidera i koji uključuju malo emocionalnog sadržaja. Takve interakcije ne pružaju adekvatnu društvenu podršku za naš stresni rad na društvenim promjenama. Nisu privukli i zadržali milione novih članova i saveznika koji su nam potrebni.
- GROUP HUGS. Rijetko kada NVO traži od aktivista da se pridruži stalnoj maloj grupi kako bi dobili emocionalnu podršku, podijelili informacije i djelovali zajedno (Engler i Engler, 2016). Poređenja radi, drugi tim – uzmimo, na primjer, skoro svaku desničarsku, evanđeosku mega-crkvu – uvelike se oslanja na mrežu malih, stalnih grupa (Worthnow, 1994.) Isto tako čine obje zajednice PS. Zajedničko savjetovanje je dodatno poboljšalo upotrebu grupa. Kada su fokusirane na socijalnu podršku, grupe za susavjetovanje se oslanjaju na tempirane okrete. Kada se grupa sastaje kako bi podijelila informacije o nekoj temi, učesnici ne koriste mjerače vremena i umjesto toga slijede jednostavna pravila: „Niko ne govori dvaput prije nego svi govore jednom.” “Niko ne govori četiri puta dok svi ne progovore dva puta.” Kada se grupe sastanu da preduzmu akciju, naizmjenično odgovaraju na četiri pitanja: Prvo, "šta ste nedavno uradili na ovu temu?" Sekunda, "šta još treba da znamo o ovoj temi?” treće, "šta ćeš uraditi?" konačno, "šta bi vam moglo stati na putu da uradite ono što ste upravo rekli da ćete učiniti?” Poput evanđeoskih crkava, ove dvije zajednice PS naglašavaju male grupe. Osim toga, oni variraju dizajn grupnih sastanaka ovisno o njihovoj svrsi.
- KAKO SE GRUPE ODNOSE? U modelu NVO-a, lokalne grupe aktivista uopšte nemaju mnogo veze jedni s drugima. Komunikacija teče hijerarhijski, a ne horizontalno između lokalnih grupa. Plaćeno osoblje vodi nacionalne programe. Aktivisti u lokalnim grupama ili poglavljima uglavnom biraju između prijedloga ili direktiva nacionalnih organizacija. Nasuprot tome, anonimni model povezuje grupe kroz „međugrupe“, analogno „vijeću za glasnogovornike“ u modelu direktne akcije koji se koristi za akcije građanske neposlušnosti. Svaki tekući, mali, anonimni „sastanak“ bira privremenog „direktnog“ predstavnika koji će prisustvovati mjesečnim sastancima međugrupa kako bi se donijele odluke koje se tiču svih grupa. Sastanak'Njihovi predstavnici ne donose lične odluke u Intergrupi, oni predstavljaju razmišljanje svog sastanka. Ako se pojavi nova tema, vraćaju se u svoju grupu da dobiju smjernice. Međugrupne odluke donose se konsenzusom, a većina glasova se koristi kao rezerva.
- HORIZONTALNE ORGANIZACIJE – Suprotno hijerarhijskom, individualističkom korporativnom modelu NVO-a, osnovna istraživanja organizacijske psihologije podržavaju horizontalni pristup usmjeren na grupu (Driscoll, 1980.) Ono sugerira da se lideri rotiraju; osoblje obavlja zadatke izbalansirano kako bi bilo jednako privlačno; grupe odlučuju konsenzusom. Anonimna zajednica dodaje: plaća osoblje ("specijalni radnici”) da podržavaju, ali ne i vode (npr. računovodstvo, bilteni, e-poruke); samo volonteri vode; vijeća glasnogovornika povezuju grupe.
Šta je još potrebno?
Horizontalne organizacije mogu smanjiti konzervativnu privlačnost NVO. Međutim, moje iskustvo sa ove dvije PS zajednice ukazuje na potrebu za daljom zaštitom. Tradicionalne Anonimne organizacije su odbile da modifikuju svoju politiku i literaturu kako bi se prilagodile rastućem broju nas koji se identifikujemo kao ateisti i agnostici. Službena anonimna literatura i neformalna kultura naglašavaju i jačaju vjeru u interventnu, personalističku silu: boga ili “višu silu” (uvijek napisan velikim i obično maskuliniziranim). Da bismo se nosili s ovim izazovom, mi, sekularni ljudi, izgradili smo vlastite neformalne pod-zajednice, kao što je SecularOvereaters.org (kojoj sam pomogao da se pronađe), unutar i uz formalne organizacije. Uključuje članove formalne organizacije i druge koji odluče da se ne pridruže. Nasuprot tome, formalna struktura za zajedničko savjetovanje gušila je pokušaje da se ispravi obrazac ozbiljnog nedoličnog ponašanja od strane njenog osnivača i dugogodišnjeg vođe. Osim toga, obje ove PS zajednice su započele i ostale pretežno bijele i srednje klase sa svim rasizmom i klasizmom koji impliciraju. Dakle, horizontalna struktura nije lijek za rješavanje svih problema koje postavlja NVO.
Vizija
Osnovane, kako mi kažemo, od strane „grupe pijanaca” 1934. (zapravo od pijanica koje je regrutovala ista hrišćanska sekta), Anonimne zajednice su se sada diverzifikovale i pomogle milionima širom sveta da se izbore sa nizom problema mnogih nas je ranije smatralo opasnim po život. Širom svijeta ljudi se okupljaju svaki dan, lično i sve više online, u zakazane grupe kako bi podržali jedni druge. Često se smjenjuju u određenom vremenu, bez prekida, dijele duboka osjećanja. Razmjenjuju informacije i savjete. I to rade u skoro savršeno horizontalnoj organizaciji: finansijski potpuno samostalni (fondacija im ne može dati više od 10,000 dolara), bez plaćenih vođa; rotirajuće vodstvo; donošenje odluka konsenzusom; i upravlja se kroz skup ugniježđenih vijeća glasnogovornika.
To se može učiniti.
reference:
Albert, Michael i Robin Hahnel. Pogled naprijed: Participatorna ekonomija za dvadeset prvi vijek. Cambridge: South End. 1991.
Chomsky, Noam. Internacionalizam ili izumiranje (univerzalizirajući otpor.)
Oxfordshire, UK: Routledge, 2019.
Cornell, Andrew. Protiviti se i predložiti: pouke iz pokreta za novo društvo. Oakland: AK, 2011.
Driscoll, James W. "Mitovi o ljudima na poslu: kritika ljudskih resursa upravljanja, radni dokument 1153-80.” Cambridge, MA: MIT Sloan School of Management, 1980.
Engler, Mark i Engler, Paul. Ovo je ustanak: kako nenasilni otpor oblikuje dvadeset i prvi vijek. Njujork: Nation Books, 2016.
Gans, Marshall. "Ispričajte svoju javnu priču: ja, mi, sada.” Univerzitet Harvard, škola Kennedy, 2009.
Incitirajte! Obojene žene protiv nasilja. Revolucija se neće finansirati, mimo neprofitnog industrijskog kompleksa. Durham, NC: Univerzitet Duke, 2017.
Michels, Robert. Političke stranke: sociološka studija oligarhijskih tendencija moderne demokratije. NY: Free Press, 1962
Pamlin, Dennis & Armstrong, Stuart. "12 Rizici koji prijete ljudskoj civilizaciji: Slučaj za novu kategoriju rizika.” Fondacija za globalne izazove. 2015.
Skocpol, Theda. Smanjena demokratija: od članstva do upravljanja u američkom građanskom životu. Norman: Univerzitet Oklahoma, 2003.
Vrijedi, Roberte. Dijeljenje putovanja: grupe za podršku i američka potraga za zajednicom. New York: Free Press, 1994.
Fusnota 1: Ovaj članak se fokusira na organizacione prakse ovih zajednica za vršnjačku podršku. Osnovna aktivnost je lični rast. Anonimne organizacije naglašavaju rigorozan proces samoispitivanja i ličnog usavršavanja ("koraci.”) i Ko-savjetovanje se fokusira na lični rast kroz intenzivnu obradu osjećaja. I'smatrao sam da su oboje lično korisni.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Uživao sam u ovom članku, jer izlaže probleme i rješenja za bolje stvari. Još 1990-ih, VA je imao program pod nazivom „Veterinar do veterinara“, koji je prvobitno idealizirao veteran koji se jednog dana probudio, živeći u pećini u divljoj zemlji, i shvatio da postoji bolji način života. Ukratko, on ga je doneo u VA i osnovan je sa grupnim okruženjem koje je nadgledao član osoblja VA čiji je posao bio da se pobrine da svaki sastanak ide duž određene niti ocrtane knjigama koje je sistem koristio za organizaciju napora, tako da ne bi postao samo „besplatan za sve“. Ali članovi osoblja su u previše slučajeva počeli da se ponašaju kao profesori koledža u učionici, jednostavno fokusirajući se na podučavanje stvari koje smo trebali pratiti da bi postali bolji, i grupno okruženje, gde smo zapravo pomagali jedni drugima da shvate da smo svi imali slične posledice. naša različita iskustva i učiti iz međusobne spoznaje kako se nositi sa svojim osjećajima i krenuti naprijed u životu, poprilično je ubijena, a onda je program završen kada je zaista počeo da pomaže mnogima od nas da dramatično promijenimo svoje živote. Samo bih volio da nam se to ponovo vrati, jer mi je to sigurno pomoglo da se bolje nosim sa stvarima koje izazivaju moju anksioznost i bijes zbog mojih problema s PTSP-om…Još uvijek imam problema sa stvarima koje me pokreću, ali sam naučio da se jednostavno ponašam osećanja nakratko, osetim ljutnju i bilo šta nakratko, a zatim odlučite: „U redu, sada je vreme da nastavim sa svojim danom“… i to mi mnogo pomaže da mogu da pređem sa okidača koji god da je bio i uradim svoje dan OK.