NEZAVISNI STRUČNJAK ZA PROMOCIJU DEMOKRATSKOG I PRAVIČNOG MEĐUNARODNOG poretka, ALFRED-MAURICE DE ZAYAS
MISIJA U VENEZELU I EKVADOR 26. NOVEMBRA – 9. DECEMBRA 2017.
Kao prvi nezavisni ekspert za promociju demokratskog i pravednog međunarodnog poretka, imao sam priliku da definišem mandat i metodologiju. Napravio sam šest izvještaja za Vijeće za ljudska prava i šest izvještaja za Generalnu skupštinu, koji pokrivaju pitanja međunarodnog poretka, uključujući porezne oaze, rješavanje sporova između investitora i države, bilateralne investicione sporazume, sporazume o slobodnoj trgovini, projekte Svjetske banke, Međunarodni monetarni fond. Fond i njegovi kreditni uslovi, razoružanje za razvoj, samoopredjeljenje naroda i reforma Vijeća sigurnosti. Cilj i svrha mog mandata je utvrđen rezolucijom 18/6 Vijeća za ljudska prava, a parametri moje posjete opisani su u saopštenju za medije od 27. novembra 2017.[1].
Funkcija izvjestilaca i nezavisnih eksperata je da postavljaju pitanja, slušaju sve zainteresovane strane, ocjenjuju dokumente i daju konstruktivne preporuke državama. Došli smo da pomognemo stanovništvu da bolje ostvare svoja ljudska prava. Da bismo to učinili, pokušavamo uvjeriti vlade da je u njihovom interesu da sarađuju sa Ujedinjenim narodima i nudimo im naše savjetodavne usluge i tehničku pomoć. Naša funkcija se ne može svesti na osudu vlada.
Neki posmatrači i aktivisti civilnog društva pogrešno smatraju izvjestitelje specijalnim izaslanicima ili opunomoćenicima. Lično, meni je povjeren ograničen mandat i ne treba me smatrati superizvjestiteljem ili povjerenikom. Ne mogu uzurpirati funkcije izvjestitelja o slobodi izražavanja, o pravu na mirno okupljanje i udruživanje, o nezavisnosti sudija i advokata, o hrani, zdravlju ili o proizvoljnom pritvoru. Dakle, nisam mogao ispuniti očekivanja nekih sektora civilnog društva, iako sam uvjeravao svoje sagovornike da ću njihovu zabrinutost prenijeti relevantnim izvjestiocima. Također sam nastojao da neke od njihovih zabrinutosti uključim u narativ mojih preliminarnih preporuka državama. Gdje je relevantno, njihov doprinos ću prikazati u konačnom izvještaju koji će biti dostavljen Vijeću 2018.
Ja shvatam misije u zemlji kao misije dobre volje. Saslušao sam stotine zainteresovanih strana i od njih dobio mnoštvo informacija koje još moram proučiti i sabrati pre nego što dam konačnu formu izveštajima. Jedna stvar bi vam trebala biti jasna, moj pristup nije „imenovanje i sramota“, već slušanje i nuđenje konstruktivnih sugestija kako reformisati zakone, propise i prakse koje rezultiraju kršenjem ljudskih prava.
Nastojao sam da dam novi pogled na stvarnost Venecuele i Ekvadora, svjestan problema siromaštva, korupcije, oskudice određenih prehrambenih artikala i lijekova, neosiguranja slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka u ekstraktivnom polju, inflacije, neefikasne distribucije , nedjelovanje vlade, represija protiv neslaganja. Postoji mnogo dijagnoza problema i mnogo uzroka. Moja namjera je da preporučim održiva rješenja, u granicama mog mandata, a moj pristup je uvijek bio orijentiran na rezultate.
Ova posjeta je uključivala veoma veliki broj susreta sa ministrima obje zemlje, ambasadorima, diplomatama, crkvenim poglavarima, akademicima, ekonomistima, profesorima, studentima, organizacijama civilnog društva, pojedinačnim žrtvama, koji su pričali srceparajuće priče, sa rođacima pritvorenih osoba. , koji je dostavio peticije za prenošenje relevantnim akterima. Potrudio sam se da izbalansiram svoje sastanke između različitih grupa i bio ne samo pasivan u primanju informacija, već i proaktivan u potrazi za istinom i traženju ciljanih informacija.
Misija se fokusirala na ispitivanje zajedničkih napora za promicanje društvenog napretka i boljeg životnog standarda u skladu s odredbama Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i dnevnim redovima svjetskih društvenih foruma. od Porto Alegrea.
Vrijedi ponoviti da je Svjetski samit u septembru 2005. godine potvrdio da je „demokratija univerzalna vrijednost zasnovana na slobodno izraženoj volji ljudi da odrede svoje političke, ekonomske, društvene i kulturne sisteme i njihovom punom učešću u svim aspektima svog života“. Ishodni dokument samita također naglašava da su “demokratija, razvoj i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda međuzavisni i međusobno se jačaju” i ističe da “iako demokracije dijele zajedničke karakteristike, ne postoji jedinstven model demokratije”. Shodno tome, venecuelanski i ekvadorski modeli zaslužuju pažnju.
Uticaji društvenih modela koji preovlađuju u obje zemlje, kao iu Boliviji, Nikaragvi i Kubi, na međunarodni poredak otkrivaju mogućnosti veće regionalne integracije i saradnje sa međunarodnim organizacijama, posebno sa sistemom Ujedinjenih naroda, koji mogu ponuditi savjetodavne usluge i tehničku pomoć. državama da osiguraju da se društveni napredak ne postigne nauštrb građanskih sloboda. Pogledao sam napredak u oblasti eliminacije nepismenosti, besplatnog obrazovanja od osnovnih škola do univerziteta, programa za smanjenje ekstremnog siromaštva, stambenog zbrinjavanja beskućnika i ugroženih, postupnog ukidanja privilegija i diskriminacije, proširenja medicinske zaštite za sve, uključujući veoma mladi i stari.
Među preprekama za uživanje ljudskih prava raspitivao sam se o negativnim ekonomskim mjerama koje je usvojilo nekoliko država s ciljem da direktno i indirektno utiču na dobro funkcionisanje ciljane države ili da ograniče njen regulatorni prostor. Ujedinjeni narodi osuđuju unilateralne mjere prinude decenijama, posebno od značajne studije Potkomisije za promociju i zaštitu ljudskih prava iz 2000. godine. Špekulacije valutama bile su jedno od preferiranih sredstava za destabilizaciju ciljanih ekonomija, pa tako i aktivnosti organizacija za kreditni rejting, koje, iako nemaju demokratski legitimitet, ozbiljno utiču na finansijsku sposobnost država da izdaju obveznice i dobiju finansiranje. Bekstvo nacionalnih sredstava u poreske oaze negativno je uticalo na sposobnost država da ispune svoje finansijske obaveze, a međunarodna saradnja je neophodna kako bi se osigurala repatrijacija sredstava koja su nezakonito iznesena iz dotičnih zemalja. Također se čini da su međunarodne kriminalne grupe odgovorne za krađu javnih resursa, prehrambenih artikala i lijekova, koji su se našli u susjednim zemljama, što utiče na uživanje ljudskih prava stanovništva kojima su ti resursi prvobitno bili namijenjeni. Ured UN-a za drogu i kriminal može pomoći državama u rješavanju nekih od ovih problema. U Venecueli postoji dodatni problem sabotaže javne imovine, paljevine javnih zgrada, bolnica i drugih institucija, uništavanja električnih i telefonskih vodova itd., ponekad povezan sa izbornim kampanjama. Zabrinut sam zbog izvještaja koje sam dobio o ovim aktima sabotaže, koji bi se čak mogli smatrati pod rubrikom „terorizam“.
Moram izraziti zahvalnost vladama Venecuele i Ekvadora, koje su uložile sve napore da odgovore na moja pitanja i obezbijedile dokumentaciju i statističke podatke, uključujući i preko power-point prezentacija, koje trenutno procjenjujem i uporedim sa drugim izvorima informacija.
Organizacije civilnog društva su dale i veoma korisnu dokumentaciju, a ja sam se sastao sa nevladinim organizacijama, starosedeocima, pojedincima i porodicama pritvorenih i osoba čiji su rođaci umrli u vezi sa nestašicom lekova.
Nažalost, čini se da je pokrenuta kampanja protiv moje misije nedeljama pre mog dolaska u Karakas, a neki su čak nazvali misiju „lažnom istragom“. Slično, na društvenim mrežama je doveden u pitanje kredibilitet moje osobe i bio sam izložen napadima ad hominem, uključujući uvrede i sve vrste optužbi, čak i prije nego što sam razgovarao s jednim novinarom ili održao konferenciju za novinare. To odražava visok nivo polarizacije i odbijanja da se prihvati da je nezavisni stručnjak nezavisan i da dolazi da sluša i procjenjuje, a ne da stane i osuđuje.
Postoji zabrinjavajuća medijska kampanja da se posmatrači natjeraju na unaprijed stvoreno gledište, na primjer da u Venecueli postoji „humanitarna kriza“. Treba se čuvati hiperbola i preuveličavanja, imajući na umu da je „humanitarna kriza“ terminus technicus i mogao bi se zloupotrebiti kao izgovor za vojnu intervenciju i promjenu režima.
Naravno, trebalo bi da postoji slobodan protok hrane i lijekova u Venecuelu kako bi se ublažila trenutna nestašica hrane i lijekova. Ali takva pomoć bi trebala biti istinski humanitarna i ne bi trebala imati skrivene političke svrhe. Međunarodni komitet Crvenog krsta, Caritas i druge organizacije sigurno bi mogli pomoći u koordinaciji uvoza i distribucije pomoći.
Situacija u Venecueli ne dostiže prag humanitarne krize, iako u nekim sektorima vlada nestašica, pothranjenost, nesigurnost, tjeskoba. Kada sam bio u Venecueli video sam i mere koje je vlada preduzela za rešavanje ovih problema i dao sam preporuke kako da poboljšam te mere. Beskorisno je jednostavno ponavljati da postoji neprihvatljiv nivo patnje u nekim sektorima. Ono što je ključno je da se daju konstruktivni prijedlozi. Da bi se formulirali takvi prijedlozi, važno je proučiti mnoge uzroke problema. Važno je znati uticaj sabotaže, gomilanja, aktivnosti na crnom tržištu, izazvane inflacije i krijumčarenja hrane i lijekova.
Zemlje ne smiju biti izolovane i bojkotirane. Ono što je ključno jeste demonstrirati nivo međunarodne solidarnosti kroz mjere inkluzije i zajednički napor kroz međunarodne organizacije kao što su UNDP, UNICEF, FAO, UNAIDS, itd. da pomognu. Izričito sam zatražio od Venecuele da zatraži savjetodavne usluge i tehničku pomoć od Ujedinjenih naroda, i čini se da je ovaj poziv poslušan[2]. Također sam preporučio da se pozove još sedam izvjestilaca.
Misije UN-a ne gledaju samo na negativne aspekte. Izvjestitelji također mogu pohvaliti dobre inicijative i prepoznati naučene lekcije. U slučaju Venecuele, mislim da se venecuelanski program izgradnje jeftinih stanova pokazao kao dobra stvar i da je spasio milione ljudi od siromaštva i beskućništva. U Ekvadoru se divim Nacionalni plan razvoja 2017-2021 i inicijative za usvajanje Ugovora Ujedinjenih nacija o društvenoj odgovornosti transnacionalnih korporacija, te stvaranje Poreskog tijela Ujedinjenih nacija koje bi koordiniralo poreznu politiku s ciljem postepenog ukidanja porezne konkurencije, poreskih oaza i utaje poreza. Inicijativa za porez na finansijske transakcije zaslužuje univerzalnu podršku.
Također prepoznajem da obje zemlje ulažu značajne napore da ostvare 17 ciljeva održivog razvoja prije roka do 2030. godine, i obje zemlje posvećuju značajan procenat nacionalnih budžeta socijalnim uslugama.
Najvažnije je osigurati održavanje društvenog mira. Promovirati dijalog među svim sektorima stanovništva, doći do privatnog sektora i saslušati njihove prijedloge. I u Venecueli i u Ekvadoru postoji velika težnja za mirom i pravdom, što Ekvadorci nazivaju dobar život. Ovo se odrazilo u Deklaraciji Interparlamentarne unije iz Quitoa iz 2014. godine, koju želim u potpunosti podržati, kao što podržavam i CELAC rezoluciju iz 2014. kojom se Latinska Amerika i Karibi proglašavaju „zonom mira“. Ovo su dobre prakse koje treba slijediti. Pax optima rerum[3].
[1] http://www.ohchr.org/en/NewsEvents/Pages/DisplayNews.aspx?NewsID=22457&LangID=E
[2] http://www.redpres.com/t26946-venezuela-ampliara-cooperacion-con-la-onu-para-fortalecer-abastecimiento-de-medicamentos#sthash.DYaKh5wI.dpbs
[3] Mir je najviše dobro. Moto Vestfalskog mira, 1648.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati