Da li vam se ikada činilo čudnim da je osnova na kojoj se zasniva standardizovano testiranje samo-kontradikcija? Standardizirano testiranje utjelovljuje pretpostavku da je samo učenje koje se može izmjeriti bolje od učenja koje se ne može izmjeriti. Problem je u tome, može li se sama ta pretpostavka izmjeriti? Ne, ne može. Može li se to uopće dokazati? Ne, takođe ne može jer je to vrednosni sud, koji se ne može dokazati, niti se može obrnuti.
To je kao da tvrdite da je "klasična muzika bolja od popularne muzike" ili obrnuto da je "popularna muzika bolja od klasične muzike". Nijedna tvrdnja se ne može izmjeriti niti dokazati jer su obje tvrdnje jednostavno stvar ukusa. Šta se tu ima raspravljati? Sve zavisi od osobe koju pitate. Ili čokolada ima bolji ukus od vanilije jer, pa, ima samo zato što je toliko očigledna da joj nije potrebno dokazivanje, što je takođe zabluda „samoočigledne istine“. Ne možete dokazati vrijednosni sud jer ćete na obje strane imati one koji znati da su u pravu, kada je to jednostavno subjektivno.
Što nas vraća na standardizirano testiranje koje tvrdi, bez dokaza ili mjerljivosti, da je samo znanje koje se može izmjeriti bolje od znanja koje se ne može. Ali konstatacija nije dokaz.
Kako mjerite stvari poput vjere, nade i ljubavi; ljubaznost i milosrđe; ideali i čežnja za Beskonačnim i svim ostalim lijepim stvarima koje čine život vrijednim življenja? Bez ovih stvari niko ne bi mogao da živi i bude čovek. Ipak, oni se ne mogu izmjeriti jer su apstrakcije, ali znači li to da ove nematerijalne stvari nisu važne? Zapravo, neki bi tvrdili da su pored ovih stvari koje se ne mogu izmjeriti, one stvari koje moći prilično su trivijalni!
Drugim riječima, cjelokupna osnova industrije standardiziranog testiranja, opravdanje za testiranje desetina miliona djece godišnje u gotovo dvije generacije koje je napravilo haos američkom obrazovanju, temelji se na subjektivnom, nedokazivom vrednosnom sudu ili činu vjere. Sada, molim vas, nemojte me pogrešno shvatiti. Svakako nema ništa loše u djelima vjere. Ljudi ih stalno prave u crkvi, hramu, ašramu ili bilo kojoj drugoj bogomolji.
Međutim, opravdavajući kurikularnu inovaciju kao što je standardizovano testiranje, koje je decenijama preokrenulo američki obrazovni sistem, demoralisalo milione učenika i roditelja, otpuštali direktore i nastavnike zbog niskih rezultata na testu, zatvorili javne škole koje su se zatim ponovo otvorile kao čartere, kojima milijarde poreskih dolara su preusmjerene iz javnih škola bez odgovornosti i nadzora, što je dovelo do mnoge od ovih povelja su zatvorene zbog prevare, bolje je da imate nešto više od nedokazivog vrijednosnog suda ili čina vjere da opravdate ovu željezničku nesreću! Bolje da imate dokaz, kojih nema.
Ipak, budimo iskreni. Pravi razlog za obavezno standardizirano testiranje nikada nije bio u dokazu, već zato što je u tome bilo novca! To je, i uvijek je bilo, ništa više od grandioznog izgovora za godišnje prevare poreskih obveznika od milijardi dolara i davanje tih milijardi kompanijama za testiranje, privatizacijskoj industriji i poveljama.
Uz to, povelje troše dragocjeno malo od tih milijardi na učenike i nastavnike, a lavovski dio na administratore, investitore i "režije", kao dio pažljivo kamuflirane desničarske agende uništavanja javnih škola i njihove zamjene poveljama, koje zabraniti sindikate, koje GOP mrzi.
Zašto se o standardiziranom testiranju nikada nije javno raspravljalo, već nametnuto odozgo? Jer nije bilo kredibilnog dokaza za to i, kao što svi znaju, uvijek je bolje ne raspravljati o nečemu javno kada ćete i vi biti razotkriveni kao prevarant.
Samo uživajte u bezobrazluku ovih kompanija za testiranje i lobija Charter School-a koji uzrokuje da se milijarde prebacuju u njihove blagajne sa posebnim računom za “mito” (tzv. “doprinosi kampanji”) guvernerima, članovima Kongresa i državnim zakonodavcima koji su vidjeli svjetlo o ovom obrazovnom Drugom dolasku!
Sve je bilo u novcu, bez obzira na kolosalnu olupinu javnih škola i nepopravljivu štetu milionima djece. Ali kada varate javnost koju su ti političari zakleli da će štititi dok su bili na platnom spisku Charter Industry, uvijek je bolje ne razmatrati previše pomno takve pravne sitnice kao što su krivokletstvo i pronevjera poreza.
Ali, kao što advokati znaju, kad nemate slučaj, uvijek je dobro okaljati protivnika – u ovom slučaju državne škole u koje su sve te milijarde poreznih dolara išle dok i oni nisu bili razmazani, da bi se te ukradene milijarde onda mogle oprane odlaskom investitorima i čarterima.
Zamislite samo te milijarde koje su na prevaru oduzete iz javnih škola, a odgovorni čak nisu ni uhapšeni, suđeni, osuđeni, zatvoreni ili prisiljeni da nadoknade ovaj kolosalni dosluh političara i privatizatora! Hoće li biti suđenja na televiziji kako bi se naglasila veličina ove pljačke javne blagajne kako bi se nadoknadili oni nezakonito stečeni dobici za nadoknadu troškova javnim školama? Ili će sve to biti tiho gurnuto pod tepih kao i obično u Vijećima moćnih do sljedećeg napada na javne škole i njihove nastavnike?
Nastavnici moraju vjerovati u ono što rade, ali kada vide da su saučesnici u takvoj bezumlju pripremajući učenike za testove koji samo ubijaju poticaj za učenje, mnogi napuštaju podučavanje, profesiju koju su uvijek voljeli dok im nije nametnuto standardizirano testiranje. .
Ili kada vide učenike kako se utrkuju da završe ove testove jer ih jednostavno više nije briga, vide da ova manija testiranja stvara ciničan odnos prema učenju među djecom. Upravo bi ovakve škole užurbanog rada koje otupljuju mozak trebale spriječiti, a ne pomagati i podržavati.
Škole treba da otvaraju mlade umove, a ne da ih zatvaraju; o podučavanju kritičkom razmišljanju i kritičkom čitanju koje će ih učiniti mudrima nakon godina i zaštititi ih do kraja života; o otvaranju vidika prema ogromnom bogatstvu znanja koje će razveseliti njihova srca, podići im duh i učiniti da im se umovi uzdignu učenjem tradicionalnog nastavnog plana i programa, a ne ispunjavanjem pravog balončića na standardiziranom testu.
Učenici treba da vole da dolaze u školu gde mogu da uče, rastu, smeju se i budu srećni tokom magičnih godina svog detinjstva. Umjesto toga, oni se nemilosrdno testiraju, pripremaju i ponovo testiraju ad nauseam, tako da se radost učenja i razmišljanja za sebe nikada ne doživi, već samo neprestano gutanje činjenica u neumoljivim vježbama pruskog paradnog poligona.
Dikens je ubacio takvo „obrazovanje“ u svojim grotesknim prikazima viktorijanskih škola Teška vremena, Nicholas Nickleby, i David Copperfield, gdje se učitelji gargojla poput Gradgrinda, Squeersa i Creaklea puštaju na djecu. Beskonačna mantra „činjenica“ nagomilanih „činjenica“, dogmatskih nagovještaja da je samo ono što se može izmjeriti stvarno i važno, a da je sve ostalo taština i uznemirenje duha — ovu napasnu doktrinu je Dikens za sva vremena razotkrio kao tragično destruktivnu dojmljivoj deci.
Toliki je bio nacionalni bijes zbog čega su nevina djeca bila natjerana da trpe da su mnoge od ovih škola pometene preko noći da bi se u naše vrijeme vratili oni koji ne znaju ništa o učenju, još manje o djeci, već o sticanju profita!
Nastavni plan i program koji ne zna ništa o uzbuđenju učenja; koji zabranjuje djeci da budu kreativni i radoznali; koji favorizuje učenje napamet na čarobnom tepihu čitanja da bi se oduševilo u daleke oblasti čuda i čarolije – sve se to vratilo iz groba jer ovi potencijalni reformatori nikada nisu čitali njihovo Dikens u mladosti!
Svako dijete je drugačije, s različitim nadama, težnjama i snovima. Ako mi kao nacija želimo da naša djeca postanu ono što bi svako od njih mogao postati kada bi školama samo dali sredstva za njegovanje tih snova, škole bi mogle ispuniti ovu plemenitu misiju.
Kao što kaže Dobra knjiga, subota je stvorena za čovjeka, a ne čovjek za subotu; dakle, nacija postoji za obrazovne potrebe svoje djece, a ne djeca za potrebe mravinjaka korporativne države sa svojim mračnim planom.
Djeca su besmrtnost jedne nacije, koja bi trebalo da troši mnogo više svog blaga na njih, a daleko manje na svoj budžet Pentagona od 733 milijarde dolara za ugovore sa Vojno-industrijskim kompleksom, dok 20% njene djece ide na spavanje gladno.
Sada je milionima roditelja širom Amerike jasno da su njihova deca žrtvovana Molohu standardizovanog testiranja i da su „odustali“ da ih nemilosrdno testiraju.
Bili su ogorčeni bezobrazlukom Washingtonovog ilegalnog upada u učionicu nalažući standardizirano testiranje, kao i vladinim odbacivanjem njihovih roditeljskih prava da svoju djecu pravilno obrazuju kvalifikovani nastavnici koji su dali godine svog života podučavanju u školama koje su generacijama dobro služio našoj naciji.
Roditelji i nastavnici njihove djece izvršili su pritisak na kandidata Bajdena, koji je obećao da će takvo testiranje poslati na smetlište istorije, samo da bi se predomislio kada se bezbedno smjestio u Bijelu kuću!
Predsjednik Bajden sada stoji pred faustovskom pogodbom zlokobnog značaja: ili da služi dugoročnim obrazovnim interesima naše djece, jedinom pravom blagu nacije, ili da ih nastavi prepuštati nježnoj milosti Standardiziranog testiranja/Charter School Complexa spreman da ih žrtvuje na svom jezivom oltaru Corporate Gree
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati