MEDELIN, KOLUMBIJA – 05. maja 2021.: Demonstracije građana protiv ekonomske politike kolumbijskog predsjednika Ivana Duquea Medellin, Kolumbija, 5. maja 2021.
Fotografija: Wirestock Creators/Shutterstock
Sa suzama u očima moja južnoamerička prijateljica i koleginica zatražila je pomoć: „Možete li, molim vas, podijeliti ovu priču sa svijetom?“
SOS je Morzeov kod za nevolju—Save Our Ship.
“SOS Kolumbija” je poziv na zaštitu ljudskih prava, zaustavljanje nasilja i zaustavljanje militarizacije gradova i policijskih uprava u Kolumbiji.
Moja prijateljica ima veliko srce i zalaže se za mir i pravdu, ali svjedoči napadima na nedužne građane i sa strahom gleda kako stvari postaju gore. Njena zemlja je u ćorsokaku pred izazovima rastućeg siromaštva i nejednakosti. Ljudi koriste svoj glas da postavljaju zahtjeve za pravičnom pravdom i pune ulice u suprotnosti s državom; zahtijevaju socijalne uslove uz poštovanje i pravične uslove života. Država uzima a grub odgovor.
Čini se da Escuadrón Móvil Antidisturbios (ESMAD), u prijevodu: Mobilna anti-Disturbance Squadron, djeluje po naređenjima za ubijanje, a moje kolege i prijatelji žive u strahu.
Vjerujem njihovim direktnim iskazima svjedoka o brutalnosti i razumijem zašto se plaše rizika da progovore. NVO Temblores, grupa koja se fokusira na praćenje policijskog nasilja, izvještaja 940 incidenata policijskog nasilja, „68 žrtava fizičkog nasilja; 13 žrtava ubistava; 1 osoba poginula u toku mobilizacije; 655 proizvoljnih pritvora; 98 nasilnih intervencija snaga sigurnosti; 8 žrtava agresije na njihove oči; 18 pucnjava iz vatrenog oružja od strane policije” između 28. i 30. aprila. Ljudi su napadnuti i nestaju, a čini se da vlada djeluje nekažnjeno.
Efekat posmatrača su ga skovali socijalni psiholozi Bibb Latané i John Darley kako bi objasnili nedostatak reakcije ljudi kada su svjedoci zločina. Pretpostavili su da kada više ljudi posmatra viktimizaciju, manja je verovatnoća da će neko intervenisati, jer pojedinci prave pogrešnu pretpostavku da će neko drugi pomoći. Ili će, sugerirali su, ljudi uzimati društvene znakove od onih kojima su okruženi - ako niko drugi ne pomaže, onda ne moram ni ja.
Socijalni psiholozi su ispitali slučaj Kitty Genovese iz 1964. godine. U periodu od najmanje pola sata bila je izbodena, silovana, opljačkana i ubijena; u iskušenju je najmanje 38 ljudi bilo svjesno napada, a niko joj nije pomogao. Kitina smrt je, međutim, dovela do razvoja univerzalnog broja telefona za hitne slučajeve: 911.
Globalno se borimo na isti način; ne uspevamo da se uključimo u smislene nenasilne intervencije. Koga mogu pozvati nevine mete kada ih njihove vlade gađaju?
Prirodno je biti zgrožen. Kako je neko mogao čuti pozive upomoć, a ne poduzeti ništa? A ipak se to dešava širom svijeta svaki dan. Narod Kolumbije je u velikoj potrebi, ali nije sam.
Ubijaju se nevini demonstranti zbog traženja osnovnih ljudskih prava u raznim zemljama. Vojske i militarizirane policijske snage koriste nasilje da uskrate ljudima njihov glas, njihova prava, čak i njihov život.
U Kolumbiji, Mjanmaru i drugdje, uključujući SAD, vidimo da se to dešava. Izazovi nisu identični, dok SAD donose zakone koji bi omogućili vozačima da se ulijete u demonstrante, puč u Mjanmaru koristi raketne granate da ušutka one koji traže da se potvrde njihovi izborni rezultati.
Narodna moć poziva na pravdu. Narod Kolumbije šalje SOS jer im je potrebna pomoć. Svako od nas savješću treba da insistira na zaštiti ljudskih prava. Mi moramo pozvati na naši izabrani zvaničnici zahtijevaju da svoje odgovornosti prema drugima shvatimo ozbiljno. Moramo da osudimo sve povrede građanskih prava i sloboda u zemlji i inostranstvu.
Naša kolektivna solidarnost može imati značajne uticaje. Podrška za nenaoružana civilna zaštita raste i jeste efektivan. Svi možemo priznati našu odgovornost da pomognemo i radimo na pronalaženju mogućnosti za pružanje pomoći.
U suštini vidimo troškove koje snose globalni siromašni, jer globalna elita nije delovala i predugo ignorisala probleme. Nepravedno je da siromašni moraju platiti posljedice za ove neuspjele politike i ako smo etični moramo prihvatiti svoju dužnost da pomognemo onima kojima je potrebna.
Možemo govoriti protiv ugnjetavanja, možemo tražiti pomoć za one kojima je potrebna i možemo nastojati da budemo bolji. Svijet zavisi od našeg zajedničkog djelovanja i posvećenosti.
Wim Laven, Ph.D., sindicirano od PeaceVoice, predaje predmete iz političkih nauka i rješavanja sukoba.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati