Prije trideset godina, u mom udžbeniku iz ekonomije, dio o međunarodnoj trgovini se odnosio na Argentinu. Bilo bi bolje – rekao je autor – da se Argentina koncentriše na proizvodnju i izvoz junećeg mesa, dok bi Nemačka trebalo da svoje resurse usmeri na elektronske proizvode. Ovo je bila suština teorije komparativnih prednosti – radite više od onoga što radite najbolje, umjesto da diverzificirate svoju ekonomiju. Delovalo je bezobrazno. Ona je osudila Argentinu da proizvodi sirovine, dok je Njemačka nastavila s tehnološkim razvojem.
Argentina je u to vrijeme još uvijek bila veliki proizvođač i izvoznik govedine. Nismo imali pristup epskoj poemi Joséa Hernándeza Martín Fierro, o gaučosima iz pampasa, kaubojima argentinskih ravnica, ali znali smo za divlje compadritos(propasti) i cuchilleros(borci na nož) iz kratkih priča Horhea Luisa Borhesa. Ovdje su bili pomiješani kauboji, usamljenici koji su sjedili na svojim konjima na argentinskim ravničarskim zemljama i skupljali svoju stoku za pijacu.
Ovi konjanici više ne definiraju argentinsku ekonomiju. Preciznije je prikazati farmera soje kao protagonista bogatstva zemlje. Mnogo toga ima veze s rastom kineskog tržišta, gdje je rastući životni standard promijenio prehrambene navike – uključujući veću potrošnju mesa. Soja ide za ishranu svinja u Kini. Zanimljivo je da je od 1960. do 2013. godine svjetska žetvena površina soje porasla sa 20 miliona hektara na 120 miliona hektara. Argentina je postala jedan od glavnih dobavljača kineskog tržišta. Četiri problema zbunjuju argentinsku trgovinu sojom:
- Cijena soje je opala, a Argentina je prodala veći obim, ali njeni farmeri primaju manji profit od njihove prodaje. U 2012. soja se prodavala po cijeni od 17.5 USD po bušelu, ali se sada prodaje po cijeni od 8.4 USD po bušelu.
- Kina kupuje više sirove soje nego sojinog ulja, što znači da zadržava dodanu vrijednost u proizvodnji soje za vlastitu industriju.
- Argentinska desničarska vlada smanjila je poreze na izvoz soje, što je naštetilo njenim javnim prihodima. Sada, sa valutnom krizom, vlada će vratiti poreze.
- Suša je naštetila argentinskom rodu soje, da bi nadoknadila to što je industrija kupila 120,000 tona od poljoprivrednika u Sjedinjenim Državama. Ekološki problemi će i dalje predstavljati probleme za argentinski sektor soje. Soja ispira tlo.
Proizvodnja soje zauzima oko polovinu argentinskih oranica. Stoka više nije ta koja trči kroz pampe; sada se cvetovi soje naginju na povetarcu.
Wildo me vodi kroz polja
Wildo Eizaguirre voli da priča o poljoprivredi. Obrađuje samo jedan hektar zemlje, koju iznajmljuje od kompanije za nekretnine. Na ovoj farmi Wildo je primoran da bude kreativan. Farma se nalazi u blizini grada La Plata, čija tržišta opstaju od svježih proizvoda koje uzgajaju bolivijski farmeri migranti kao što je Wildo. U plastenicima od pronađenog drveta i plastične folije poljoprivrednici uzgajaju paradajz i papriku, blitvu i zelenu salatu. Bačve domaćeg đubriva nizuju se rubovi poljoprivrednog zemljišta. Neka od ovih polja se obrađuju organskom metodom, ali druga – poput onih na kojima se uzgaja paradajz – moraju se tretirati hemikalijama. Wildova farma je čista. On naporno radi na tome. Ponosno se smiješi kad to spomenem.
Mali farmeri poput Wilda teško preživljavaju. Polovina njihovih troškova odlazi na najam, dok trećina više odlazi na struju. Poljoprivrednici poput Antonija Garsije, kao i Else i Mabel Yanaje sugeriraju – također – da je zakupnina mrtva težina za njih. Cijena zemljišta je previsoka i njihov posjed na zemljištu je neizvjestan. Ona sprečava poljoprivrednike da izvrše kapitalna poboljšanja na farmi ili čak da kupe opremu (kao što su traktori) kako bi svoj rad učinili produktivnijim. Niti ovi farmeri posjeduju polja niti kontroliraju puteve do tržišta. Brokeri kupuju njihove proizvode po najnižim cijenama, a zatim ih odvoze na preradu ili prodaju direktno u supermarkete. Novac se zarađuje negdje drugdje osim na njivama.
Wildo i farmeri oko njega pripadaju Pokretu isključenih radnika (MTE), koji je dio Konfederacije radnika u narodnoj ekonomiji (CTEP). Koncept 'popularne ekonomije' (la economía popular) odnosi se na aktivnosti unutar neformalnog sektora koje su osmišljene da bi koristile radnicima u sektoru, a ne na lanac akumulacije koji ih inače maksimalno koristi. U februaru ove godine, 40,000 radnika CTEP-a i MTE-a marširalo je do sjedišta svoje pokrajinske vlade tražeći proglašenje vanredne situacije u vezi s hranom. To su ljudi koji rade na zemlji i koji rade na održavanju grada čistim, ali imaju vrlo malo hrane za to. Glad opsjeda njihov svijet. Glad, oštar pad ekonomije i nedostatak dostojanstva koji im je ukazano je ono što ove radnike dovodi u grupe kao što su CTEP i MTE.
U uredu CTEP-a (Buenos Aires) upoznajem Juana Graboisa, jednog od vođa CTEP-a. Većina lidera argentinske ljevice je varljivo mlada – Huan ima samo 35 godina. Mora biti upamtioda je vojna hunta koja je vladala Argentinom od 1976. do 1983. ubila sav plod ljevice. Mladići i žene poput Huana Graboisa došli su u politiku kada se njihova zemlja gotovo bukvalno rastvorila u loncu kreiranja politike MMF-a 2001-02. Argentina je eksplodirala u milion pravaca, obični ljudi blokirali su ulice i lupali loncima i tavama – to su bili piqueteros. Mladi ljudi kao što su Juan Grabois i Milagro Sala (sada u zatvoru), kao i Manuel Bertoldi i Itai Hagman iz političke formacije Patria Grande postali su punoljetni u ovom periodu. Organizirali su Pokret nezaposlenih radnika i Pokret isključenih radnika, studentske grupe i feminističke grupe, platforme za starosjedioce i platforme za razočarane. Ovi mladi ljudi su danas okosnica brzog ponovnog rasta istinske ljevice u Argentini.
Grabois odbacuje svoju dugu kosu dok pričamo o ekonomskim problemima Argentine, a njena valuta pada u zaborav u odnosu na američki dolar. Ima zanimljive ideje o socijalnim platama koje su potrebne za stvaranje novog argentinskog projekta – onog u kojem, kako kaže, 'nijedan član društva ne trpi deprivaciju' i svaka osoba može pronaći način da živi. Ako se ne stvori takva nova osnova, smatra on, Argentina – kao iu drugim delovima sveta– skliznuće u trajni haos. Kriza se ne može riješiti vojnom silom. Nikakva nova diktatura nije na pomolu. Nijedna policija ne može ispaliti dovoljno suzavca da okonča bijedu.
Ljudi iz CTEP-a i MTE-a su ozbiljni. Na selu posjećujem šupu za obradu koju je postavio MTE. Ovdje organizacija namjerava skladištiti proizvode i prerađivati ih kako bi poljoprivrednicima pružila bolju ponudu. Maria Eugenia Ambort, militantka iz MTE-a, govori mi o opsegu rada MTE-a. Prije nekoliko godina, MTE zajedno sa Barrios de Pie (militantnom grupom sa sjedištem u susjedstvu Argentine) stvorio je društvene kuhinje na ulicama kao način da se fokusira na krizu gladi. Ništa što je značajno za radnike nije strano radu MTE.
Wildo je filozof malih farmera. 'Zemlja' je, kaže, 'predvidljiva'. On zna kada da posadi svoj paradajz i zna kada da ih ubere. Ono što nije predvidljivo je tržište. Wildo bi želio da živi u svijetu u kojem ga ne definira moć kapitala. To je svijet za koji se bori da izgradi.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Vrlo sam upoznat sa Argentinom i Vijayev članak je odličan. Argentina se generalno smatra zemljom “srednje klase” u poređenju sa ostatkom Latinske Amerike, ali srednja klasa je u krizi i pad pezosa koji Vijay spominje je drastičan. Prije deset godina, malo više, jedan pezos jedan dolar, sada je oko 40 pezosa jedan dolar.
Živjela sam iu Nikaragvi gdje su plate niske. Kada bi ljudi u SAD to saznali, rekli bi: „Oh, ali troškovi života su mnogo niži“. Da, niže ako se živi bez resursa koji se na drugim mjestima smatraju normalnim. Ljudi u Argentini i Nikaragvi, veoma različitim mestima, naravno, prave čuda koja sam veoma poštovao.
Argentina je nekada bila jedan od najvećih proizvođača pšenice u svetu, ali je onda došla k sebi
prešao je na soju, ali kako piše Vijay, to je izuzetno problematično. I kako ističe, značajku dodane vrijednosti izračunala je Kina.
„Moć kapitala“ je, mogu li da upotrebim špansku reč, una mierda. Pročitajte “Džinovi: elita globalne moći” i jasno ćete razumjeti ovu moć i njene smrtonosne efekte. Argentina je jedan primjer, ali problem je univerzalan.