U našem nedavnom popustu, Masakr u Houli, primijetili smo kako su gotovo svi korporativni mediji u Velikoj Britaniji odmah pronašli, ne samo sirijsku vladu, već i njenog vođu Bashara Assada, koji je u potpunosti odgovoran za brutalni masakr 108 ljudi, uključujući 49 djece.
Dok su prvobitni izvještaji okrivljavali snage sirijske vlade za masovnu smrt brzim granatiranjem UN-a prijavljeno to granatiranje je odgovorno za manje od 20 mrtvih.
'Provladina milicija' je tada okrivljena za klaonicu iz blizine koja je uključivala, kako nam je rečeno, presijecanje grla i direktne pucnjeve u glavu. Diplomatski dopisnik James Robbins komentirao je BBC-jeve vijesti u deset:
'UN sada kažu da su većinu žrtava, uključujući mnogo djece, ubili u svojim kućama milicije predsjednika Asada.' (BBC News At Ten, 29. maja 2012.)
Ove tvrdnje o jasnoj odgovornosti za užasne zločine snažno su osnažile pozive na otvorenu zapadnu vojnu intervenciju (čini se da je tajna zapadna intervencija dobro u toku).
Prošle sedmice, međutim, u onome što bi se gotovo moglo protumačiti kao a mea culpa, BBC-jev urednik World News, Jon Williams, započeo je 7. juna blog naglašavajući "složenost situacije na terenu u Siriji i potrebu da se pokuša odvojiti činjenice od fikcije".
Ovo je bio iznenađujući naglasak – BBC ranije nije prenio nikakav osjećaj 'složenosti' u okrivljavanju sirijske vlade. Vilijams je nastavio:
'Poslije masakra u Houli prošlog mjeseca, prvi izvještaji su govorili da je nekima od 49 djece i 34 ubijene žene prerezana grla. U Damasku su mi zapadni zvaničnici rekli da je naknadna istraga pokazala da niko od pronađenih mrtvih nije ubijen na tako brutalan način. Štaviše, dok su sirijske snage granatirale područje neposredno prije masakra, detalji o tome ko je tačno izveo napade, kako i zašto još uvijek nisu bili jasni... U Houli, a sada u Qbairu, prst je uperen u šabihu, pro- vladina milicija. Ali ako ostavimo na stranu tragične smrtne slučajeve, činjenica je malo: nije jasno ko je naredio ubistva – ili zašto.'
Williams je dodao: 'Priče nikada nisu crno-bijele – često nijanse sive. Oni koji se protive predsjedniku Asadu imaju dnevni red. Jedan visoki zapadni zvaničnik otišao je toliko daleko da je opisao njihovu komunikacijsku strategiju na YouTubeu kao "briljantnu". Ali on je to uporedio i sa takozvanim "psy-ops", tehnikama ispiranja mozga koje koriste američka i druga vojska da ubede ljude u stvari koje ne moraju nužno biti istinite. Zdrav skepticizam je jedan od bitnih kvaliteta svakog novinara – nikad više nego u izvještavanju o sukobu. Ulozi su visoki – možda nije sve uvijek kako izgleda.'
Ovi komentari su pojačani istog dana u još jednom paragrafu o 'nijansama sive' objavljen BBC-jev reporter Paul Danahar na web stranici BBC-a:
U Damasku postoji osjećaj koji dijele mnoge diplomate, međunarodni zvaničnici i oni koji se protive predsjedniku Asadu da njegov režim možda više nema potpunu i direktnu svakodnevnu komandu i kontrolu nad nekim od grupa milicija koje se okrivljuju za masakriranje civila. Svijet je u proteklih 15 mjeseci na sirijski sukob gledao vrlo crno-bijelo. Sada treba da prizna nijanse sive koje se pojavljuju.'
Danahar je dodao:
'Članovi međunarodne zajednice u Damasku kažu da je, suprotno prvim izvještajima, većina ljudi u Houli ubijena pucnjavom koja je prskala sobe, a ne ubistvima u stilu egzekucije pištoljem prislonjenim na potiljak. Također, ljudima nije prerezano grlo, iako je jednoj osobi izvađeno oko.'
To su bile ključne nove tvrdnje koje su dovele u pitanje ključne aspekte konsenzusa o Houli – mediji su kao jedni izvještavali kao utvrđenu činjenicu o užasnom rezanju grla djeci, na primjer. Sada se čini da je to bila izmišljotina. Što je još važnije, isti mediji su sugerirali da nema sumnje da je sirijska vlada kriva za zločin i da je to opravdalo vojnu intervenciju.
Ako su Williamsovi i Danaharovi izvještaji iz Sirije zaslužili pokriće u naslovima, oni to nisu dobili. Dok su Vilijamsovi stavovi bili ograničeni na njegov blog, BBC je prvobitno uključio Danaharove komentare u malu kutiju za analizu desno od glavnog članka fokusiranog na drugačiji masakr u Al-Qubairu. OdličnoNews Sniffer web stranica, koja prati promjene napravljene u online medijskim člancima, ima snimljeno 16 verzija članka. Danaharovi komentari su se prvi put pojavili u drugoj verziji, a zatim su prebačeni na sam kraj dugog glavnog članka. Verzija 10, međutim, direktno zamijenjen gornji pasus 'nijanse sive' (koji počinje, 'Postoji smisao u Damasku...') sa ovim komentarima:
'Pokolj u Houli, a sada u Qbairu, ubacio je opasan novi element u eksplozivnu situaciju.
'Shabiha milicija je skoro u potpunosti sastavljena iz zajednice alavita, manjine kojoj pripadaju predsjednik Assad i njegov vladajući klan. Većina žrtava je iz većinske sunitske zajednice u kojoj se pobuna u velikoj mjeri temelji.'
Drugim riječima, rijedak mainstream skepticizam direktno je zamijenjen standardnom linijom koja sugerira odgovornost sirijske vlade.
Bez obzira na uređivanje, ovo je bilo neopravdano skromno objavljivanje velike vijesti koja je bila u potpunoj suprotnosti s ranijim izvještajima o pitanju izuzetno visokog profila. Danaharovo jezivo svjedočenje o masakru u Al-Qubairu bio kasnije spomenut u nekoliko novinskih članaka u Guardianu i Independentu. Ali nismo uspjeli pronaći bilo kakvu referencu izvan BBC-ja na njegove tvrdnje da bi provladina milicija mogla biti izvan Assadove kontrole i da svijet 'treba priznati nijanse sive koje se pojavljuju'.
The Guardian – 'Izvještaj je izgleda malo iz druge ruke'
Prema izveštaju od 7 izvještaj u vodećim njemačkim dnevnim novinama Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), žrtve u Houli bile su gotovo isključivo iz zajednica Alawi i Shii, a ubili su ih sunitski militanti protiv Assada. The National Review Komentarisao:
'Izvještaj FAZ-a odražava iskaze očevidaca koje su od izbjeglica iz regije Houla prikupili članovi manastira Svetog Jakova u Qari, Sirija. Prema manastirskim izvorima koje je citirao holandski stručnjak za Bliski istok Martin Janssen, naoružani pobunjenici su ubili “cijele porodice Alawi” u selu Taldo u regiji Houla.'
Nismo pronašli nikakve dokaze da bi bilo koje britanske novine pokrivale priču o FAZ-u. Kada su ga izazvali, Guardianov Matthew Weaver je objasnio:
'Hvala, ali čini se da je taj izvještaj malo iz druge ruke i proturječi onome što su [sic] novinari pronađeno' (E-mail je postavio Gabriele Zamparini na oglasnoj tabli Media Lensa, 11. juna 2012.)
Čini se da se stručnjak za Bliski istok i saradnik Guardiana, Patrick Seale, ne slaže. Na Middle East Online (12. juna), on daje priča je posvetila detaljnu pažnju, uz napomenu da je FAZ 'veoma ozbiljne novine'. Seale zaključuje: 'Jasno je da je potrebna nezavisna istraga da se utvrdi koja je od ove dvije verzije tačna.'
Zanimljivo je da je Guardian objavio brojne druge račune sirijskih 'opozicionih aktivista' sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Na primjer, 7. juna, Guardianov Ian Black prijavljeno masakr u Al-Qubairu pod naslovom "Sirija optužena za masakr 100":
'Sirijska opservatorija za ljudska prava (SOHR) sa sjedištem u Britaniji saopćila je da su masakr na farmi izvršili prorežimski šabiha milicija naoružani oružjem i noževima nakon što su regularne trupe granatirale područje.'
Guardian je na desetine puta citirao Sirijsku opservatoriju. Pa ipak, prema Reuters, organizaciju čini jedan pojedinac, Rami Abdulrahman, vlasnik prodavnice odjeće, koji radi iz svoje 'dvosobne terase kuće u Coventryju'.
Čini se da Patrick Seale opet proturječi Guardianu o masakru u Al-Qubairu:
'Nakon što su posmatrači stigli do al-Qubaira, glasnogovornica nadzorne misije UN-a, gospođa Sausan Ghosheh, rekla je: "Okolnosti oko incidenta nisu jasne."
Guardian također nije imao problema s izvještavanjem o mogućnosti napada 'lažnom zastavom' u Siriji. Razmislite o naslovu ovog Čuvara članak:
'Sirija okrivljuje Al Kaidu nakon što su dvije bombe ubile desetine u Damasku - Opozicioni aktivisti odbacuju službeni izvještaj, optužujući Assadov režim da je planirao eksplozije koje su se poklopile s posjetom Arapske lige'
Brojni drugi mediji su razmatrali mogućnost da je sirijska vlada počinila zločine kako bi okrivila pobunjenike. Shashank Joshi, saradnik na Royal United Services Institute u Londonu,napisao o istim napadima autobombom u Independentu:
'Vlada koja je mučila i poklala hiljade svojih građana ne bi imala malo grižnje savjesti zbog pokretanja operacije lažne zastave kako bi opravdala svoje gušenje.'
Za razliku od toga, da ponovim, nemački izvještaj da su sirijski pobunjenici odgovorni za zločin pod "lažnom zastavom" u Houli izgleda da nije objavljen nigdje u britanskim medijima.
Alex Thomson sa Channel 4, koji je posjetio Houlu odmah nakon masakra, sugeriše ta provladina milicija je vjerovatno počinila zločin, ali on upozorenja:
'Porota ne zna ko je tačno to uradio - mislim da nikada nećemo tačno znati...'
Thomson također ima tvrdio da je Slobodna sirijska armija namamila njega i druge novinare u vatrenu liniju da budu ubijeni:
'Sasvim sam jasan da su nas pobunjenici namjerno namjestili da nas ubije sirijska vojska. Mrtvi novinari su loši za Damask.'
Thomson je napisao:
'Molim vas, nemojte ni jednog trenutka vjerovati da je moje iskustvo s pobunjenicima u al Kusairu bilo jednokratno. Jutros sam dobio sledeći tvit:
'"@alextomo Pročitao sam vaš komad "namješten za snimanje u ničijoj zemlji", mogu ispričati jer sam imao isto iskustvo u Al Zabadaniju tokom naše turneje."
'To je bilo od Nawafa al Thanija, koji je advokat za ljudska prava i član posmatračke misije Arapske lige u Siriji ranije ove godine. Mora da se zapitate ko je još imao ovo iskustvo kada je pokušavao da sazna šta se dešava u Siriji koju drže pobunjenici.'
O Thomsonovim tvrdnjama prenijelo je nekoliko velikih medija. Pišeći za Daily Mail, Peter McKay je bio sam povezivanje Thomsonovo iskustvo u ranijoj tragediji:
„Mrtvi novinari su loši za Damask“, objašnjava [Thomson], pozivajući se na Marie Colvin iz Sunday Timesa koja je ubijena u bombardovanju sirijskih snaga. Jesu li i nju postavile snage “Slobodne Sirije”?'
McKay je dodao:
'Ali takozvano arapsko proljeće – čiji je dio i sirijski građanski rat – je daleko složeniji događaj nego što lakovjerni nevini na Zapadu zamišljaju. Nisu to samo ustanke prizemnih seljaka protiv tirana koji ih potiskuju.
'Radi se o prijenosu moći na suparničke klanove i/ili vjerske grupe. I o nastavku starog hladnoratovskog sukoba između SAD i Rusije.'
Mary Dejevsky je dala mali uvid u to skepticizam u Independentu:
'Na svakom nivou slika je varljiva. Čak i na najmanjim, najvećim lokalnim razmjerima stvari su manje crno-bijele nego što su napravljene da izgledaju... Čak ni pretpostavka da su Assadove snage odgovorne za pokolj nije sasvim tačna. I u Houli i sada u Qbairu, šabiha milicije – iz Assadovog alavitskog klana, ali ne i redovne vojne trupe – identifikovane su kao krivci.'
Times je napravio prilično nejasan gest u pravcu istine:
'Informacije koje se mogu provjeriti su rijetke, jer Asadov režim osigurava da je to tako.' (Vodeći članak, 'Heart of Darkness', The Times, 8. juna 2012.)
Ali The Times nije namjeravao dozvoliti da mu na putu stane mali problem poput oskudice informacija:
'Više masakra u Siriji ilustruje izopačenost režima. Zapadna diplomatija prepoznaje neophodnost post-Asadove budućnosti, uprkos međunarodnoj podeli.'
'Hoće li svijet ikada uskočiti da zaustavi pokolj u Iraku?'
Malo skepticizma bilo je očigledno u Guardianu od 8. juna lider. Ubice u Houli i al-Qubairu ostale su jasne:
'Postoje zloslutne sličnosti: oba napada su pokrenuta nakon artiljerijskih baraža; žene i djeca su činili veliki broj smrtnih slučajeva; provladine milicije radile su ruku pod ruku sa vojskom...'
Logika?
'Još jednom, Asadov teror je taktički ispred igre: sektaštvo je oruđe da se dalje ukopa.'
Pa ipak, kao što smo raspravljali u našem prethodnom popustu, uticajna grupa za analizu rizika Stratfor prijavljeno da su masakri sirijske vlade nad civilima malo vjerojatni jer je 'režim kalibrirao svoje obračune kako bi izbjegao upravo takav scenario. Režimske snage su pazile da izbjegnu veliki broj žrtava koji bi mogao dovesti do intervencije iz humanitarnih razloga.
I to s dobrim razlogom, s obzirom na ono što WikiLeaks ima propušteno Pentagon razmišlja:
'Oni ne vjeruju da bi se vazdušna intervencija dogodila osim ako nije bilo dovoljno medijske pažnje na masakr, poput Gadafijevog poteza protiv Bengazija.'
Glavni novinar Guardiana o Siriji je Martin Čulov. Nakon Houle, Čulov je bio Na pitanje na Twitteru:
'Izbijaju uspomene na neljudsku neoprostivu nerad Bosne?'
Chulov odgovorio je:
'Trebalo je dosta vremena da se prikupi podrška za odgovor u Bosni i na Kosovu. Sirija će biti još teža.'
We tweeted Čulov:
'Kao neutralni izvještač, da li zapravo podržavate zapadnu intervenciju na kosovski način u Siriji?'
Chulov odgovorio je: 'ne'.
Ove sedmice u Independentu je bio članak Kim Sengupta objavljenpod naslovom:
'Hoće li svijet ikada uskočiti da zaustavi sirijski pokolj?
'Kako je retorika Zapada eskalirala, tako je rastao i broj smrtnih slučajeva od Assadovih ubica. Kim Sengupta pita da li je vojni odgovor bilo gdje na horizontu'
Da li je Independent ikada objavio članak pod naslovom: 'Hoće li svijet ikada uskočiti da zaustavi iračko pokolje?'?
U novembru 2004. Sengupta objavljen članak pod ovim stvarnim naslovom: 'SAD započinju svoju najveću urbanu ofanzivu od Vijetnama dugo očekivanim napadom na Faludžu.'
Najnoviji The Observer Editorial o Siriji je možda bilo poslano e-poštom iz raskošne fotelje u nekom elitnom Gentleman's Clubu: 'Ogorčenost je najlakši dio odgovora na Assadove zločine', smatraju urednici. Poteškoća leži u činjenici da je svijet "oprezniji nakon decenije problematičnih vojnih intervencija vođenih Zapadom, zasnovanih na boljim i lošijim pretpostavkama".
Tako su navodno 'lijevo orijentirane' novine opisale smrt milion Iračana, uništenje života četiri miliona izbjeglica i virtualno uništenje cijele zemlje kao 'problematično'. Urednici su nastavili:
'Rezultati ovih intervencija su u najmanju ruku razočaravajući.'
Za preživjele, bez sumnje; manje za mrtve. Observer je upozorio da se ratovi u regionu mogu teško voditi: 'Kao što je Izrael otkrio tokom svoje dugotrajne avanture u Libanu...'
It bio 'avantura', i opet 'razočaravajuća' za libanske civile, možda čak i 'problematična'. Što se tiče Sirije, Zapad trenutno nije u stanju da udovolji svom prirodnom apetitu za uništenjem:
'Ako se vojna intervencija punog razmjera, bilo da se svrgne Assad ili da se civili zaštite kopnenim trupama, za sada čini izvan menija opcija, druga opcija – velika obuka i naoružavanje sirijskih pobunjenika – izgleda jednako problematično.'
Sa omiljenim delicijama, invazijom i bombardovanjem, 'izvan jelovnika opcija', mesožder Zapad bespomoćno se baca uokolo u potrazi za alternativom. Kao i uvijek, istinska diplomatija u potrazi za mirnim, saosjećajnim rješenjem nije opcija kada je prevashodni cilj promjena režima.
PREDLOŽENA AKCIJA
Cilj Media Lensa je promovisanje racionalnosti, saosećanja i poštovanja prema drugima. Ako ipak pišete novinarima, snažno vas pozivamo da zadržite pristojan, neagresivan i neuvredljiv ton. Molimo pišite na:
Martin Čulov u Guardianu
Preko Twittera: @martinchulov
Matthew Weaver u Guardianu
E-mail: [email zaštićen]
Preko Twittera: @matthew_weaver
Alan Rusbridger, urednik Guardiana
E-mail: [email zaštićen]
Preko twittera: @arusbridger
Steve Herrmann, onlajn urednik BBC Newsa
E-mail: [email zaštićen]
Helen Boaden, direktorica vijesti BBC-a
E-mail: [email zaštićen]
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati