Uređena verzija govora koji sam održao u Njujorku 11. septembra 2008, sa predgovorom, prologom, preambulom i postskriptumom:
Predgovor: Godine 1853. nekoliko parova do tada nepoznatog evropskog kućnog vrapca pušteno je na slobodu u Brooklyn's
Prolog: U filmu iz 1999 Trči, Lola, trči, ženskoj protagonistici se magično daju tri šanse da se izbori sa nezgodnom situacijom. Kao da imate dugme za resetovanje na video igrici ili kompjuteru, ako Lola zajebe, može da se vrati i počne iz početka.
Mnogi ljudi impliciraju da osim ako kritičar ne izloži konkretnu strategiju promjene, njegova/njena ocjena je bezvrijedna ili, u najmanju ruku, previše negativna. Ova donekle razumljiva reakcija propušta suštinsku ulogu koju kritička analiza igra u društvu u kojem su problemi – i njihovi uzroci – tako pametno prikriveni. Kada se govori o budućnosti, prvi korak je često identifikacija i demistifikacija prošlosti i sadašnjosti.
Da bismo pritisnuli dugme za resetovanje, moramo se kolektivno složiti da smo prvi put pogrešili.
preambula: „Koliko drugih zemalja ti daje pravo da pišeš ono što si upravo napisao?“ Ovo je bio jedan od mnogih odgovora koje sam dobio na moj nedavni članak. Ostavimo po strani nenamjernu govornicu i očigledan odgovor na pitanje: dosta drugih zemalja bi mi dalo pravo da napišem ono što sam upravo napisao.
Veće pitanje, kako ja to vidim, je kako svako od nas odlučuje da procjenjuje svoju slobodu. Da li je sloboda samo pitanje većih kaveza i dužih lanaca? Da li je to samo roba koja se prodaje onome ko ponudi najveću ponudu? Mora li većina nas sjediti i sliniti dok se sloboda prži na roštilju kapitalističke pohlepe?
sloboda, prema Rosa Luxemburg, je “uvijek i isključivo sloboda za onoga ko misli drugačije.” To samo imati više slobode nego, recimo, žena koja živi pod talibanskom represijom nije isto što i biti slobodan. Ali to is isto kao zadovoljiti se na manje potčinjavanja umjesto zahtijevati više slobode. Izgovor „uvijek može biti gore“ nije način da se ocijeni kvalitet ili kvantitet bilo čega.
Početak: Bio je 14. septembar 2001. F-16 više nisu kružili iznad njih. Ali bilo je ljudi u mom bloku koji su držali svijeće, mahali zastavama i pjevali himnu dok je terencem prolazio s natpisom „Nuke 'em“ sapunanim na stražnjem staklu. Svi ti ljudi su žudjeli za normalnošću. Čak i uz žestinu napada na Svjetski trgovinski centar i Pentagon, krajnji cilj na kraju dana uvijek je bio normalnost.
Uprkos dugotrajnom strahu, tuzi, sumnji i ljutnji, bez daha smo čekali da nadležni izreknu: „Ne brini. Stvari su bile loše, ali sada smo se vratili na sve normalan. "
Šta is normalno kod nas i na našoj planeti? Kakav tip društva smo mi ljudi kultivirali dok arogantno sjedimo na vrhu intelektualnog lanca ishrane?
Njujorška berza je zatvorena zbog napada, ali jednom su se stvari vratile na svoje normalan, Wall Street se vratio donošenju odluka koje su užasno uticale na veliku većinu svijeta, dok je jedan posto Amerikanaca na vrhu i dalje posjedovalo bogatstvo jednako kao donjih 95 posto. To je normalan.
Vlasnik SUV-a kojeg sam upravo spomenuo je možda obrisao sapun sa svog prozora i odvezao se na ostrvo Menhetn gde su, opet, automobili imali slobodu. Otrovna izmaglica uzrokovana rušenjem dvije kule sada je zamijenjena normalan otrovna izmaglica izazvana američkom automobilskom kulturom.
Oni koje sam čuo kako pjevaju pjesme patriotizma mogli su se vratiti da pregaze beskućnike kako bi kupili proizvode napravljene u sweatshopovima. To je normalan.
Razmišlja normalan podsjeća me na nešto što je Charles Bukowski napisao: „Dok nastavljamo sa svojim životima, skloni smo zaboravljati da su zatvori i bolnice, ludnice i groblja krcati.“
normalan znači svaki mjesec, 100,000 Amerikanci izgubiti zdravstveno osiguranje...dok se svakog minuta milion naših poreznih dolara troši na rat.
normalan znači 15 miliona životinja se zakolje svaki dan, iako bi se i do 14 puta više ljudi moglo nahraniti korištenjem iste zemlje koja je trenutno rezervirana za ispašu stoke.
normalan znači da jedna milijarda zemljana živi od ekvivalenta jednog američkog dolara dnevno dok moj kraj vrvi od prodavnica od 99 centi. Ali ove ustanove ne nude izdržavanje Trećeg svijeta 24 sata. Ne, oni su tamo gdje ljudi poput mene mogu kupiti jeftinu robu—vjerovatno je sastavljena u Kini od strane tinejdžerskih djevojaka. Ako vam je potrebna slušalica za vaš mobilni telefon koji sadrži koltan, sve je vaše za jedan dolar i osam centi...nakon poreza.
normalan znači izuti cipele na aerodromu, pucati na vas od strane prerevnih policajaca i dobiti cijenu iz kvartova u kojima ste odrasli... ali nikada ne morate hodati više od dva bloka da biste pronašli najbliži Starbuck's. Čekaj, jesam li rekao "šetaj"? Mislio sam, naravno, na "vozi". hodanje: kako Treći svijet od mene.
Shvatali mi to ili ne, zahvaljujući korporativnim naučnicima, normalan također znači da kada se ljudski gen unese u mliječne žlijezde ovce da proizvede protein koji se zove alfa-1-antitripsin, ta ovca više nije samo ovca…ali radije, to je legalno patentirana roba poznata kao “bioreaktor ćelije sisara”. Ne ovca, ne jagnje, već bioreaktor ćelije sisara. Isprobajte: Marija je imala mali bioreaktor ćelija sisara. Zvuk normalan za tebe?
normalan znači dvije političke stranke koje se ne mogu razlikovati, korporacije koje nikada ne plaćaju poreze i žute vrpce dokle pogled seže.
Na normalan dana, više od 100 biljnih ili životinjskih vrsta nestane. Na normalan dana, 45,000 ljudskih bića umre od gladi.
normalan znači ropstvo - na toliko nivoa - ovako:
U najudaljenijim regijama Brazila, robovska radna snaga se koristi kako bi se posjekli veliki dijelovi dragocjene kišne šume kako bi se napravio prostor za uzgoj eukaliptusa koji zatim spaljuju muški robovi (koji iskorištavaju tijelo, um i duh robinja koje su prisiljene u prostitucija) za proizvodnju drvenog uglja za čeličane u Brazilu gdje se najsiromašniji od siromašnih trude za plaće koje ih ne izdržavaju tako da se čelik može isporučiti u tvornicu General Motorsa u Meksiku (GM je drugi najveći poslodavac južno od granice) gde stradaju najsiromašniji od siromašnih maquiladora uvjeti tako da se ovi automobilski dijelovi tada mogu isporučiti u GM-ovu tvornicu u SAD-u (otprilike 50 posto onoga što nazivamo “trgovinom” sastoji se od poslovnih transakcija između ogranaka iste transnacionalne korporacije) gdje čak i najsiromašniji od siromašnih s ponosom preuzimaju nametanje dug da poseduju automobil "proizveden u SAD" kako bi mogli da zakrče autoputeve koji su bili popločani preko nebrojenih eko-sistema, ispunjavajući vazduh štetnim zagađenjem dok se probijaju do prozora brze hrane protiv sindikata restoran koji je kupio govedinu zaklane stoke koja je nekada pasla na zemlji koju su iskrčili muški robovi koji su iskorištavali tijelo, um i duh robinja u najudaljenijim regijama Brazila. da je nešto od čega we prihvati kao normalan...
normalan znači nagazne mine, fabrička poljoprivreda i smrtna kazna
To znači rasno profilisanje i pucanje na doktore abortusa
normalan znači gej bashing i znači da je "ilegalno" imenica
To znači pesticid, ubistvo, samoubistvo, genocid
normalan znači WTO, FBI, CIA, NSA i KKK
GMO, HMO, Guantanamo.
To znači zabranjene knjige, rat protiv droge i PATRIOTSKI zakon
normalan znači: "napravi kako si" i "samo uradi"
Globalno zatopljenje, ukrcavanje na vodu, ljudi časopis
To znači da nema bakalara u Cape Codu i uskoro: nema leda na Sjevernom polu
normalan znači striptiz tržni centri; normalan znači eksploatacija
To znači preventivne udare i humanitarno bombardovanje
To znači šok i strahopoštovanje
normalan znači ako ubiješ nekoga dok nosiš uniformu, dobićeš paradu. Uradite to u gang bojama i dobićete električnu stolicu.
normalan znači da živimo u društvu programiranom i uslovljenom da žudi za osvetom umjesto da se ujedinimo za mir i pravdu
Nakon 9/11, normalan takođe je počeo da znači večiti rat protiv terorizma. Znaš šta? Možda je rat protiv terorizma upravo ono što nam treba.
Ne, ne izjavljujem javnu odanost trenutnom džihadu protiv taktike (koja je u stvari rat protiv terorističkih napada ne koje su počinile SAD ili njihovi saveznici). Umjesto toga, razmišljam o drugom značenju u potpunosti za našu novu omiljenu riječ nakon 9. rujna: "teror".
Autor Don Lutz je to napisao teror je "ono što se osjeća kada je kidnapovan ili silovan."
On dalje navodi druge zastrašujuće primjere:
„Teror je ono što siromašni ljudi širom sveta osećaju kada im priđu uniformisani, naoružani ljudi; ono što životinje osećaju u istraživačkim laboratorijama; ono što ljudi osećaju kada se njihove porodice suoče sa gladovanjem; ono što dete oseća kada odrasla osoba počne da udara; ono što se osećaju milioni porodica kada čuju avione iznad glave; šta se ribe osećaju kada se zakače za usta; šta ljudi osećaju pod pretnjom da će mučiti ili ubiti svoje voljene; šta osećaju stanovnici šuma kada drvoseče uđu da seče; šta ljudi osećaju kada im prete invazija; i šta životinje osjećaju u klaonicama."
Želite da vodite rat protiv terora, zašto ne nađete dostojnog protivnika? Nema sumnjivih FBI-ovih uboda, neustavnog prisluškivanja ili upozorenja bojama koja izazivaju paniku koja se zgodno pojavljuju u politički najpovoljnijim intervalima. Raznolikost terora koji sam upravo opisao je originalna i endemska i to je real problem.
Mnogi Amerikanci automatski brane beskrajne nezakonitosti svoje zemlje jer smatraju da ove radnje potpadaju pod zavodljivo opravdanje „obrane našeg načina života“.
SAD čine otprilike 5% stanovništva Zemlje, ali troše više od 25% zemaljskih resursa. Možda "naš način života" čini us pravi teroristi.
Osim toga, ako je naš način života tako svet, tako idealan, toliko dostojan da ga se brani svim potrebnim sredstvima, zašto nam treba toliko skloništa za beskućnike, centara za odvikavanje od alkohola i droga, hitnih linija za slučaj silovanja, skloništa za zlostavljane žene i telefonskih brojeva za samoubistva ?
Zašto se seksualni napad dešava svakih 2 1/2 minute?
Ako je Amerika svijetlo svjetlo svijeta, zašto njenim građanima ne preostaje ništa drugo nego da se organiziraju u očajničkom pokušaju zaštite ljudskih, ekoloških, građanskih i životinjskih prava?
Zašto ne možemo piti vodu ili udisati vazduh bez rizika da se razbolimo od toksina koje proizvode korporacije?
Ako je Amerika zenit ljudskog društvenog poretka, zašto naš hvaljeni način života izaziva teror kao taktika i emocija?
Znam šta neki od vas misle: Sigurno, Mickey Z., ljudi nisu tako loši kako ti zvuči. Oni nikako ne mogu biti najopasnija vrsta svih vremena. Ljudi nisu opasniji od T. Rexa, zar ne? Pitam vas: u svim milionima godina dinosaurusa koji su lutali ovom planetom, da li je i jedan stegosaurus ikada osetio potrebu da izmisli nuklearno oružje?
Čak su i današnja „čudovišta“ daleko manje štetna od nas „inteligentnih“ ljudi. Nijedna velika bela ajkula nije stvorila DDT, napalm ili motor sa unutrašnjim sagorevanjem; ne možete kriviti pitbula cigarete, gasove staklene bašte, brane hidroelektrana ili vakcinacije sa živom; i budite sigurni da nema zooloških vrtova neljudi, eksperimentisanja na životinjama ili cirkusa.
S obzirom na to da tačka bez povratka bledi u retrovizoru (ili bar zaklonjena Humerom), davno je kraj vremena za sve nas da prepoznamo da je pravi neprijatelj onaj koji izaziva teror. Pravi neprijatelj bi mogao biti ono što mi vidimo normalan.
I šta može biti više normalan nego američki san? Svi znate mit američkog sna, bajku o individualiziranom uspjehu. Ako smo dovoljno čvrsti i voljni da se izborimo sa konkurencijom, ovo je zemlja prilika: sve je moguće. Ako uspijete, to je zato što ste radili više i bolje i zaslužili ste više. Ako ne uspijete, sva je krivica na vama.
William Burroughs sez: "Hvala za američki san, vulgarizirati i falsificirati dok gola laž ne zasja."
Vulgarizacija. Falsifikacija. Kompromis. Udobnost. Asimilacija. Podnošenje. Neznanje. Licemjerje. Brutalnost. Elita. Sve su to, kako nas podsjeća Rage Against the Machine, američki snovi.
Sve su to američki snovi…
Pa, šta kažete na negovanje nekih novih američkih snova?
Snovi nisu na prodaju
Snovi nisu zasnovani na slavnoj ličnosti
Snovi se ne zasnivaju na potrošnji materijala
Snovi se ne zasnivaju na fizičkoj lepoti
Snovi koji nisu zasnovani na vojnim osvajanjima
Snovi koji promovišu jedinstvo i kolektivno djelovanje uz zadržavanje individualnosti i nezavisnosti
Snovi koji nas izazivaju da razmišljamo svojom glavom i o drugima
Snovi koji nam pomažu da pokupimo sjeme sijena usred konjskog govana
Postscript: U svom klasiku iz 1941. Klimatizovana noćna mora, Henry Miller je razmišljao o tome kako bi moglo biti vratiti američkog Indijanca u život i pokazati mu čeličane Pennsylvanije. Miler je zamislio kako Indijanac razmišlja: „Tako je bilo za ovo da si nas lišio našeg prava po rođenju?"
Miller je razmišljao: „Mislite li da bi ga bilo lako natjerati da promijeni mjesto s nekim od naših stalnih radnika? Koju vrstu uvjeravanja biste koristili? Šta biste mu sada mogli obećati da bi bilo zaista zavodljivo?”
Mislim da znam šta bi moglo osvojiti tu uskrsnulu dušu. Dugme za resetovanje, baš kao ono što je imala Lola. Za ako ovo je najbolje što čovječanstvo može proizvesti s darovima koje smo dobili; ako ovo je ono što se prihvata kao normalan od strane većine homo sapiens na planeti, ono što nam zaista treba je da pritisnemo dugme za resetovanje...pre nego što bude prekasno.
Ali opet, šta ja znam? Oduvijek sam bio bioreaktor ćelija crnih sisara u svojoj porodici.
Mickey Z. je autor CPR za lutke (http://www.rawdogscreaming.com/cpr.html) i može se naći na webu na adresi http://www.mickeyz.net.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati