Izvor: Nezavisni medijski institut
Brzo prenosi bolest Coronavirus (COVID-19), jureći preko kontinenata, preskačući okeane, zastrašujući stanovništvo u svakoj zemlji. Raste broj zaraženih, kao i broj umrlih. Ruke se peru, testovi se rade, socijalno distanciranje je postalo nova fraza. Nejasno je koliko će ova pandemija biti razorna; svakako, iskustvo španskog gripa 1918-1920, kada je jedna od tri osobe (500 miliona) obolela od gripa, a 150 miliona ljudi umrlo. Ako te proporcije ostanu u našem vremenu, tada bi 2.5 milijardi ljudi oboljelo od bolesti, a tri četvrtine milijarde ljudi bi umrlo. Ove brojke su užasavajuće.
Usred pandemije, očekivalo bi se da će sve zemlje sarađivati na svaki način kako bi ublažile širenje virusa i njegov utjecaj na ljudsko društvo. Očekivalo bi se da će humanitarna kriza ovolikih razmera pružiti priliku da se suspenduju ili okončaju sve nehumane ekonomske sankcije i političke blokade određenim zemljama. Plešemo oko glavne stvari: nije li ovo vrijeme da imperijalistički blok, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, okonča sankcije Kubi, Iranu, Venecueli i nizu drugih zemalja?
Medicinski nedostaci
Ministar vanjskih poslova Venecuele Jorge Arreaza nedavno nam je rekao da su "ilegalne i jednostrane mjere prisile koje su Sjedinjene Države uvele Venecueli oblik kolektivne kazne". Upotreba izraza “kolektivna kazna” je značajna; prema Ženevskim konvencijama iz 1949., svaka politika koja nanosi štetu cijelom stanovništvu je ratni zločin. Američka politika, rekao nam je Arreaza, "dovela je do poteškoća u blagovremenoj nabavci lijekova".
Na papiru, jednostrane američke sankcije kažu da su medicinske potrepštine izuzete. Ali ovo je iluzija. Ni Venecuela ni Iran ne mogu lako kupiti medicinske potrepštine, niti ih mogu lako transportovati u svoje zemlje, niti ih mogu koristiti u svojim zdravstvenim sistemima uglavnom javnog sektora. Embargo protiv ovih zemalja – u ovo vrijeme COVID-19 – nije samo ratni zločin prema standardima Ženevskih konvencija (1949) već je zločin protiv čovječnosti kako ga je definirala Komisija za međunarodno pravo Ujedinjenih naroda (1947).
Godine 2017. američki predsjednik Donald Trump donio je stroga ograničenja mogućnosti Venecuele da pristupi finansijskim tržištima. Dvije godine kasnije, američka vlada stavila je Centralnu banku Venecuele na crnu listu i uvela opći embargo na venecuelanske državne institucije. Ako bilo koja firma bude trgovala sa javnim sektorom Venecuele, mogla bi se suočiti sa sekundarnim sankcijama. Američki Kongres je 2017. usvojio Zakon o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA) kojim su pooštrene sankcije Iranu, Rusiji i Sjevernoj Koreji. Sljedeće godine Trump je uveo niz novih sankcija Iranu koje su ugušile iransku ekonomiju. Još jednom, pristup svjetskom bankarskom sistemu i prijetnje kompanijama koje su trgovale sa Iranom učinile su gotovo nemogućim da Iran posluje sa svijetom.
Konkretno, američka vlada je jasno stavila do znanja da je zabranjeno bilo kakvo poslovanje s javnim sektorom Irana i Venecuele. Zdravstvenu infrastrukturu koja obezbjeđuje masovnu populaciju u Iranu i Venecueli vodi država, što znači da se suočava sa nesrazmjernim poteškoćama u pristupu opremi i zalihama, uključujući komplete za testiranje i lijekove.
Kršenje embarga
Arreaza, venecuelanski ministar vanjskih poslova, rekao nam je da je njegova vlada svjesna opasnosti. Potpredsjednica Delcy Rodríguez predvodi predsjedničku komisiju koja upravlja svim raspoloživim resursima. “Probijamo blokadu”, rekao je Arreaza, “preko Svjetske zdravstvene organizacije, preko koje smo nabavili lijekove i testove za otkrivanje bolesti.” SZO je, uprkos sopstvenoj krizi sredstava, odigrala ključnu ulogu i u Venecueli i u Iranu.
Ipak, SZO se suočava sa sopstvenim izazovima sa sankcijama, posebno kada je u pitanju transport. Ove oštre sankcije primorale su transportne kompanije da preispitaju servisiranje i Irana i Venecuele. Neke avio-kompanije su prestale da lete tamo, mnoge brodarske kompanije odlučile su da ne ljute Vašington. Kada je Svjetska zdravstvena organizacija pokušala nabaviti komplete za testiranje na COVID-19 iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) u Iran, naišla je na poteškoće – kaže Christoph Hamelmann iz WHO-a Stavi to—„zbog ograničenja letova“; UAE su opremu poslali vojnim transportnim avionom.
Isto tako, rekao nam je Arreaza, Venecuela je "dobila solidarnost od vlada zemalja poput Kine i Kube". Ovo je ključno pitanje. Kina, unatoč vlastitim izazovima od COVID-19, isporučuje komplete za testiranje i medicinsku opremu Iranu i Venecueli; bila je energična reakcija Kine na virus koji je sada usporio njegovo širenje unutar same zemlje. Krajem februara, tim iz Društva Crvenog križa Kine stigao je u Teheran kako bi razmijenio informacije sa iranskim Crvenim krstom i zvaničnicima SZO. Kina je takođe donirala komplete i pribor za testiranje. Sankcije, rekli su nam kineski zvaničnici, ne bi trebalo da budu od značaja tokom humanitarne krize kao što je ova; neće ih poštovati.
U međuvremenu, Iranci su razvili aplikaciju za pomoć svom stanovništvu tokom izbijanja COVID-19. Google ga je odlučio ukloniti iz svoje trgovine aplikacijama, što je posljedica američkih sankcija.
Prekinite sankcije
Yolimar Mejías Escorcha, industrijski inženjer, kaže nam da je režim sankcija izvršio veliki pritisak na svakodnevni život u Venecueli. Ona kaže da vlada "nastavlja da se trudi da osigura da ljudi kojima je to najpotrebnije dobiju zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i hranu". Opozicija je pokušala reći da je kriza posljedica neefikasnosti vlade, a ne rezultat imperijalističke blokade Venecuele. Prošle sedmice, kaže nam, u zemlji je pokrenuta nova kampanja pod nazivom “Sankcije su zločin”. Ona se nada da će ova kampanja jasno objasniti ljudima zašto u njenoj zemlji postoje nestašice – glavni razlog su sankcije.
Godine 2019. grupa zemalja sastala se u Ujedinjenim nacijama u New Yorku kako bi razgovarala o američkim jednostranim sankcijama koje su prekršile Povelju UN-a. Namjera je bila da se kroz Pokret nesvrstanih stvori formalna grupa koja bi odgovorila na ove sankcije. Ministar vanjskih poslova Arreaza rekao nam je da Venecuela podržava ovu inicijativu, ali i deklaraciju o principima Irana protiv unilateralizma i rusku formalnu žalbu na uskraćivanje viza zvaničnicima da posjete zgradu UN-a u New Yorku. „Nadamo se da ćemo ove godine nastaviti sastanke kada se prevaziđu poteškoće koje predstavlja COVID-19“, rekao je. Žele da se ponovo sastanu, rekao je Arreaza, kako bi "napredili zajedničke, konkretne akcije".
Ono što nam je Arreaza rekao su inicijative na međudržavnom nivou. Istovremeno, u toku su inicijative koje vode narodni pokreti i političke organizacije. U novembru 2019. u Havani (Kuba) održan je sastanak antiimperijalističke solidarnosti sa predstavnicima 86 zemalja. Na ovom sastanku je odlučeno da se pažnja mora usmjeriti na nehumanu upotrebu moći u našem vremenu. Upućen je poziv da se od 25. maja do 31. maja održi sedmica antiimperijalističke borbe. Cilj ove sedmice je upozoriti svjetsku javnost na imperijalizam i – u tom kontekstu – na ubilački režim sankcija koji vode Sjedinjene Države , ubojitije u ovo vrijeme COVID-19.
Pitanje koje sedmica aktivnosti poput ove postavlja je prilično jednostavno: kakva moralna vlakna drži na okupu međunarodni sistem u kojem nekolicina zemalja može djelovati na način koji je u suprotnosti sa svim najvišim težnjama čovječanstva? Kada Sjedinjene Države nastave sa embargom protiv preko pedeset zemalja – ali uglavnom protiv Kube, Irana i Venecuele – kada je u toku globalna pandemija, šta to govori o prirodi moći i autoriteta u našem svijetu? Osjećajne ljude takvo ponašanje treba vrijeđati, njegova podla duhovitost očituje se u neprirodnim smrtima koje ono izaziva. Kada je američka državna sekretarka Madeleine Albright upitana o pola miliona iračke djece koja su umrla zbog američkih sankcija, ona je rekla da su te smrti “cijena koju vrijedi platiti”. Oni sigurno nisu bili cijena koju su Iračani htjeli platiti, a ni sada Iranci ili Venecuelanci, ili zapravo većina čovječanstva. Mi marširamo u maju protiv ovog isušenog pogleda na svet; marširamo za čovečanstvo.
Vijay Prashad je indijski istoričar, urednik i novinar. On je saradnik za pisanje i glavni dopisnik u globetrotter, projekat Nezavisnog medijskog instituta. On je glavni urednik časopisa LeftWord Books i direktor Tricontinental: Institut za društvena istraživanja. Napisao je više od dvadeset knjiga, uključujući The Darker Nations: A People's History of the Third World (The New Press, 2007.), Siromašnije nacije: Moguća istorija globalnog juga (Verso, 2013.), Smrt nacije i budućnost arapske revolucije (University of California Press, 2016) i Crvena zvezda preko trećeg sveta (LeftWord, 2017).
Paola Estrada je u Sekretarijatu Međunarodne narodne skupštine i članica je brazilskog ogranka ALBA pokreta (Kontinentalna koordinacija društvenih pokreta prema Bolivanskom savezu za narode naše Amerike).
Ovaj članak je proizveo globetrotter, projekat Nezavisnog instituta za medije.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati