Izvor: Venezuelanalysis.com
Oko 450 proizvođača šećerne trske organizovalo je proteste ispred fabrike šećera Cumanacoa u državi Sucre, na istoku Venecuele.
Glasnogovornici pokreta navode da su uzgajivači šećerne trske bili “prevareni” od strane kompanije, koju trenutno zajedno vode TecnoAgro (privatno preduzeće) i CorpoSucre (u vlasništvu guvernera Sucrea). Prema javno objavljenim informacijama, šećerana je za posljednju žetvu od 20 hiljadu metričkih tona platila samo 21 posto ugovorene sume.
Protesti su doveli do postavljanja stola za dijalog sa menadžerima fabrike. Međutim, navodno je prijedlog kompanije daleko od pokrivanja troškova proizvodnje.
„Ono što nam je ponuđeno neće pokriti seču trske i transport, neće nam ostati ništa za kupovinu hrane“, rekao je Luis González, vođa lokalnog kampesina, u poruka predsjedniku Nicolásu Maduru. “Želimo da Predsjedništvo pošalje komisiju i pomogne nam da riješimo ovo pitanje.”
Campesinos su izveli simbolične akcije u četvrtak i petak blokirajući pristup kapijama fabrike i obećali da će nastaviti borbu dok vlasti ne riješe njihove zabrinutosti. U petak ujutro, CorpoSucre komisija je stigla na lice mjesta i obećala da će regulirati dogovorene isplate za žetvu šećera.
Borbu u Cumanacoi podržale su i četiri lokalne zajednice Las 5 Fortalezas, Chávez y Maduro, Chávez por Siempre i La Patria Joven.
Jismely Galíndez, uzgajivač šećerne trske i glasnogovornica komune Las 5 Fortalezas rekla je da je stanovništvo "veoma uznemireno" zbog nedostatka odgovora kompanije. Ona je istakla da je proizvodnja šećerne trske “ekonomska okosnica” regiona.
"Ugovor koji smo potpisali se krši, a mi gubimo više od polovine onoga na šta imamo zakonsko pravo", rekla je ona u video snimku objavljenom na društvenim mrežama. Ona je također osudila da je proizvođačima zabranjen pristup u pogon i da ne mogu nadzirati proizvodnju melase i rafiniranog šećera. Galíndez je pozvao na solidarnost narodnih pokreta. “Udružimo se u ovoj borbi! Ne možemo se kao komunjari bojati, ova šećerana je naša”, zaključila je.
Na lokaciji je i brigada Argelia Laya iz Communard Union koja je gradila saveze sa lokalnim organizacijama u nekoliko delova zemlje.
Carlos Terán, pripadnik brigade i komunjara iz El Maizal Commune, rekao je za Tatuy TV i Venezuelanalysis da je borba za sredstva za proizvodnju ključna u trenutnom ekonomskom kontekstu.
"(Bivši predsjednik Hugo) Chávez je bio nepokolebljiv u svojoj odbrani društvene imovine, potrebe da zemlja i fabrike budu u rukama ljudi", naglasio je on.
I Terán i glasnogovornici Campesina osudili su “strateški savez” u kompaniji. "To je samo strateško za privatnog preduzetnika, jer proizvođači na kraju budu eksploatisani i prevareni", istakao je komunjar.
Borba oko ove fabrike počela je 2005. godine, na vrhuncu nacionalizacije i borbe za radničku kontrolu u Venecueli. Nakon što su radnici zauzeli tvornicu kako bi je spasili, Chávez dekretom eksproprijacija mlina u korist radničke klase i lokalnih malih proizvođača.
Ipak, su-upravljački odnos s Venecuelanskom poljoprivrednom korporacijom (CVA), tijelom koje ima jake veze s ministarstvom poljoprivrede, bio je napet od početka, uz pritužbe na nedostatak podrške proizvodnji. Kompanija je nakratko ponovo aktivirana pod upravom venecuelanskih oružanih snaga prije nego što se vratila u CVA i preradila oko 30,000 metričkih tona šećerne trske 2017.
Ali sa ekonomskom krizom, fabrika je ponovo mirovala sve do prenosa državne imovine regionalnim vladama koji je gurala Madurova administracija krajem 2020. U ovom slučaju, Cumanacoa Sugar Mill je predat CorpoSucreu, koji je mesecima kasnije ušla “strateški savez” sa privatnim TecnoAgro. Potonji efikasno vodi operaciju.
Tvornica šećera u Cumanacoi jedan je od mnogih strateških saveza s privatnim sektorom u kojima se uslovi i podjela dionica ne objavljuju javno. U sektoru šećera, mlinovi Pío Tamayo (država Lara), Río Guanare i Santa Elena (oba država Portugalija) nedavno su ušli u ovaj model upravljanja.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati