Dakle, General Motors se vratio ostvarivanje milijarde profita. A ako je prošlost ikakav vodič, znamo šta to znači: vrijeme je za neka otpuštanja!
Ili možda ne. Još '80-ih i '90-ih, kada je GM konzistentno objavljivao gigantske profite, oni su bili istovremeno otpuštanja desetina hiljada radnika u mom rodnom gradu Flintu i širom Mičigena. Trenutno izgleda kao da je jedina osoba koja je konzervirana izvršni direktor Edward Whitacre. (Samo prošle sedmice Whitacre je rekao da ne planira otići u skorije vrijeme – pomalo ironično da bivši predsjednik izviđača Amerike nije uspio da bude spreman.)
Ali ako još ne otpuštaju ljude, neće ni zapošljavati.
Tokom prve polovine 2010. GM je ipak ostvario 2.2 milijarde dolara profita prema Wall Street Journalu, dodali su samo 2,000 radnih mjesta u cijeloj Sjevernoj Americi, čime je njihova radna snaga povećana sa 113,000 na 115,000.
A ono što važi za GM, važi i za državu. Vlada je uskočila sa trilionima dolara u gotovini i garancijama kako bi spriječila da korporativna Amerika propadne zbog vlastite gluposti, kratkovidosti i pohlepe. I uspjelo je - za Corporate America. Možda niste primijetili kako su vam oduzeti, ali profitabilnost Fortune 500 se skoro vratila u normalu. To skočio na 391 milijardu dolara u 2009, više od 335 posto u odnosu na 2008. A 500 najvećih nefinansijskih korporacija sada ima 1.8 biliona dolara u gotovini, više nego bilo kada u posljednjih 50 godina. (To je ono što poslovna štampa uvijek govori — da oni „sjede“ na tome — iako, koliko ja znam, to nije bukvalno istina.)
To je ono na šta bismo se zaista trebali fokusirati kada govorimo o GM-u i drugim kompanijama koje su uzele besplatnu pomoć. Ne radi se o neprekidnom premještanju špila karata bijelih momaka u odijelima. Šta znači da je novi izvršni direktor GM-a Daniel F. Akerson, generalni direktor Carlyle grupe? Vjerovatno će taj GM voditi neki pravi lopovi koji nemaju problema da se razmeću zakonom ili osnovnom američkom pristojnošću.
Da bismo razumeli šta se dešava, moramo se fokusirati na krajnji rezultat, baš kao i oni. A ono što suština kaže je da je cijeli poslovni svijet smislio kako da zaradi ogromne kante novca, a da nas ne angažuje da radimo za njih. Nisam siguran koliko to dugoročno koristi ovim kompanijama. Možda su isti roboti koji sada prave većinu stvari takođe programirani da ih kupe?
Ali rezultat je sljedeći: moramo se suočiti s činjenicom da većina američkih izvršnih direktora ne želi da ekonomija postane "bolja". Jer za njih ne može bolje – profit im izlazi iz ušiju, dok sa 9.5 posto nezaposlenosti njihova cijela radna snaga je previše uplašena da traži povišicu od 25 centa na sat. Bili bi sretni da stvari ostanu kao što su sada. Zauvijek.
Ali koliko god da su loše vijesti, dobre su bolje. Milioni ljudi sada shvataju da nam je potreban novi New Deal. Moramo rekonstruisati američku civilizaciju, a za to će biti potrebno mnogo ljudi.
Da li ste znali Portugal sada dobiva 45 posto električne energije iz obnovljivih izvora—u odnosu na 17 posto prije samo pet godina? Ili da je Scientific American otkrio da možemo eliminirati svu upotrebu fosilnih goriva do 2030? Ili to vetar velike visine može sam po sebi obezbijediti 100 puta veću energiju koju sada koristi cijeli svijet? I najbolje od svega, možemo sebi priuštiti promjenu – mi smo bogati! Sjećate li se onih 1.8 biliona dolara na našim korporativnim bankovnim računima? Ipak, dok ostatak svijeta ide u budućnost, mi samo sjedimo ovdje. Jedina stvar koja će uspjeti da nas dovede tamo je ono što je prije funkcioniralo: baš kao što smo radili 30-ih i 60-ih, moramo prestati da se plašimo prvih 1 posto, i natjeramo ih da se plaše nas. To je jedini način na koji će opustiti smrtni stisak koji imaju u ovoj zemlji dovoljno dugo da nam dopuste da spasimo sebe i njih.
Jedno je sigurno: Obama to neće učiniti umjesto nas. Kongres? Zaboravi.
Ako želimo život vrijedan življenja za sebe i svoju djecu, moramo ga sami nabaviti. Ne možemo čekati da dođe konjica. To je zato što smo mi konjica.
A sa najvišeg sprata GM tornja u centru Detroita, trebalo bi da čuju naše otiske kopita kako dolaze.
Michael Moore je filmski stvaralac i pisac dobitnik Oskara. Režirao je i producirao Roger i ja, Bowling for Columbine, Fahrenheit 9 / 11, I Sicko. Napisao je i sedam knjiga, posljednju, Mikeov izborni vodič 2008.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati