Izvor: Democracy Now!
Dužnički kolektiv planira akciju 4. aprila u Odeljenju za obrazovanje kako bi pozvao Bajdenovu administraciju da ispuni obećanje u kampanji da će poništiti studentski dug prije nego što otplate saveznog studentskog zajma ponovo počnu u maju. Otkazivanje duga bi olakšalo oko 45 miliona zajmoprimaca koji duguju skoro 1.8 biliona dolara studentskog duga. Obrazovanje treba tretirati kao ljudsko pravo, a ne kao robu, kaže Astra Taylor, kodirektor Dužničkog kolektiva. Ne samo da je Bajden iznevjerio svoja predizborna obećanja, već je zajmodavcima olakšao plijen na studente zajmoprimce, dodaje Braxton Brewington, sekretar za štampu pri Dužničkom kolektivu.
AMY DOBAR ČOVJEK: Ovo je Democracy Now! Ja sam Amy Goodman, sa Huanom Gonzálezom.
Predsjednik Bajden se suočava sa sve većim pritiskom da ispuni obećanje iz kampanje i otkaže studentski dug za 45 miliona ljudi. Moratorijum na isplate federalnog studentskog kredita, koji je na snazi od početka pandemije, trebao bi biti okončan 1. maja. Ukupno, zajmoprimci duguju skoro 1.8 biliona dolara studentskog duga. Dužnički kolektiv planira akciju 4. aprila u Odjeljenju za obrazovanje. Poruka grupe: “Podigni olovku, Joe.” U januaru je desetine demokratskih poslanika poslalo pismo Bajdenskoj administraciji tražeći od Bijele kuće da objavi dopis koji je Ministarstvo obrazovanja sastavilo s obzirom na zakonska ovlaštenja predsjednika Bidena da otkaže dug za studentski zajam.
Sada nam se pridružuju dva člana Dužničkog kolektiva, grupe koja ima korijene u pokretu Occupy Wall Street. Braxton Brewington je sekretar za štampu Dužničkog kolektiva. A Astra Taylor je autor predgovora za knjigu kolektiva, Ne mogu platiti, neće platiti: slučaj ekonomske neposlušnosti i ukidanja dugova. Njena najnovija knjiga, Remake the World: Essays, Reflections, Rebellions.
Želimo vam dobrodošlicu da se vratite Democracy Now! Astra, da počnemo od tebe. Razgovarajte o tome šta trenutno zahtevate.
ASTRA TAYLOR: Zahtijevamo da predsjednik Joe Biden uzme olovku i poništi studentski dug. Ovo je obećanje koje je dao u predizbornoj kampanji, naravno, zbog pritiska građana tokom godina, zato što su dužnici zvonili na uzbunu zbog studentskog duga i zato što su grupe, posebno Dužnički kolektiv, zapravo postavile mehanizme politike kroz koje su federalni studenti dug se može poništiti.
I ispostavilo se da je ovo jedno od predizbornih obećanja koje predsjednik može sam ispuniti, a da ga republikanci ili članovi vlastite stranke ne ometaju. On ima ovlasti da otpiše studentski dug, zahvaljujući Zakonu o visokom obrazovanju. Kongres je već dao predsjedniku i sekretaru za obrazovanje ovlasti da ponište studentski dug. U stvari, predsjednik Bajden, tokom svoje senatorske karijere, glasao je za višestruko odobrenje Zakona o visokom obrazovanju – da ga više puta ponovo ovlasti. Dakle, on je, u stvari, bio dio biračkih jedinica koje su predsjedniku — sada njemu — dale ovlaštenje da to učini. Dakle, Dužnički kolektiv je već napisao izvršni nalog za njega. I mi gradimo politički pritisak da kažemo: "Morate održati ovo obećanje, jer je toliko toga na kocki s tolikom količinom vašeg dnevnog reda koji su zaustavljeni i sabotirani od strane članova vaše vlastite stranke."
JOHN GONZÁLEZ: I zašto predsednik nije reagovao? Čak je i on imao dopis iz vlastite administracije u kojem se govori - Odjeljenje za obrazovanje, u kojem mu se govori da može krenuti naprijed. Zašto to nije učinio, po vašem mišljenju?
ASTRA TAYLOR: Pa, ovo je zaista zanimljivo. Dužnički kolektiv je morao podnijeti a FOIA, zahtjev Zakona o slobodi informacija, da se dokaže da je ovaj memorandum postojao, jer ono što je Bajdenova administracija govorila, što je njegov sekretar za štampu stalno govorio, je: „Pa, čekamo ovaj dopis o našim zakonskim ovlaštenjima“, koji je smiješno, jer činjenica je to zakonsko ovlaštenje — to se zove kompromis i nagodba; opet, to je dio Zakona o visokom obrazovanju - to je isti autoritet koji koriste da ponište kamatu kao dio Covid moratorij na plaćanje koji su produžili do 1. maja. Opet su samo produžili pauzu isplate do 1. maja zbog pritiska građana, zbog ljudi koji se organizuju i to traže. Dakle, pretvaraju se da nemaju ovlaštenje koje zapravo koriste.
Zašto to rade? Mislim, znate, može se samo pretpostaviti da je to zbog ideološkog, znate, uvjerenja da bismo nešto trebali tretirati kao obrazovanje — umjesto da ga tretiramo kao javno dobro, demokratsko dobro, pravo, znate, kao nešto to treba tretirati kao robu. Znate, činjenica je da je Bajden bio dio generacije koja je izgradila sistem studentskog kreditiranja. Kao što znamo, on je bio glavna sila u zakonu o "reformi" stečaja iz 2005. godine koji je zapravo ukinuo zaštitu zajmoprimcima studenata. Dakle, znate, ljudi su veoma uloženi, na više nivoa, ideološki i ekonomski, u sistem kakav trenutno postoji. Ali tako mnoge stvari funkcioniraju. I tako, odgovor na to je da nastavimo da se organizujemo, da nastavimo da vršimo pritisak, da zvonimo na uzbunu zbog ove krize i, znate, da ih naterate da urade pravu stvar, a to je da otplate ne samo 10,000 dolara ili 50,000 dolara studentskog duga, ali sve to.
JOHN GONZÁLEZ: I, Braxton Brewington, htio sam da vas pitam o nekim od igrača u ovoj industriji studentskih kredita. Postoji SoFi, na primjer, za koji mislim da je potrošio više od 600 miliona dolara za pravo imenovanja stadiona u Los Angelesu na kojem se održavao Super Bowl. I SoFi CEO, Anthony Noto, rekao je za Yahoo Finance prije nekoliko mjeseci, o ovom moratoriju — on kaže: „To je bio naš najveći posao, to je bio naš najstariji posao... taj posao je radio na oko 50% prijeCovid obim za posljednjih 20 mjeseci.” Drugim riječima, SoFi je, prema njihovim riječima, gubio novac CEO, kao rezultat ovog moratorija. Vaš osjećaj o tome kako ove kompanije — a ima ih mnogo, poput SoFi-ja — šta rade administraciji, pritisak koji jačaju da se riješe moratorijuma?
BRAXTON BREWINGTON: Pa, to je tačno. Ono što znamo je da postoji ogroman motiv profita iza ideologije da 45 miliona studentskih dužnika ostane dužno bilo privatnim kreditnim kompanijama, kao što je SoFi, ili čak saveznoj vladi. Znamo da su serviseri studentskih kredita, poput Navienta, potrošili desetke miliona dolara samo u protekloj godini lobirajući kod Bajdenove administracije da vrati otplatu studentskog kredita, iako imaju bezbroj dokumentovanih izvještaja o iskorištavanju pojedinaca i grabežljivosti u prirodi. Dakle, uz ovaj poticaj bruto dobiti koji stoji iza poticaja za zadržavanje pojedinaca i dužnika, postoji i ovaj ekonomski poticaj.
Čak i unutar Bidenove administracije, imate Vijeće za unutrašnju politiku, Susan Rice, Carmel Martin, ljude koji su u Bajdenskoj administraciji koji također imaju ovu ekonomsku ideologiju sličnu onoj koju je Astra upravo nazvala, a to je da su dužnici jednostavno znali da će isplate biti ponovo pokrenuti, zar ne? Imaju ideju da možda pandemija i nije tako loša i da pojedinci mogu ponovo pokrenuti plaćanja. Ali znamo da to jednostavno nije istina. Devedeset posto pojedinaca kaže da oni – od studentskih dužnika kažu da neće moći ponovo pokrenuti isplate.
I tako, jednostavan odgovor ovdje je otkazivanje. Ali motivi su više od jednostavnog političkog karaktera, što bi uglavnom ljudi rekli da je vrlo očigledan izbor, da se ukine studentski dug, da bi to uradio predsednik. Ali motivi idu dalje od političkih. Oni su takođe ekonomski, a iza toga stoji veoma, veoma zao motiv za profitom.
AMY DOBAR ČOVJEK: Braxton, htio sam da te pitam o govoru koji je Joe Biden održao o ekonomiji kada je bio izabran za predsjednika. Bilo je to u novembru 2020. On je rekao da 10,000 dolara duga za studentski zajam treba odmah poništiti.
PREDSJEDNIK-IZBORNO JOE BIDEN: Zakon koji je usvojio Demokratski dom poziva na hitan oprost studentskih kredita od 10,000 dolara. Drži ljude gore. Oni su u stvarnoj nevolji. Moraju da biraju između plaćanja studentskog kredita i plaćanja stanarine, takve vrste odluka. To treba uraditi odmah.
AMY DOBAR ČOVJEK: Pa, Braxton Brewington, šta se dešava s tim?
BRAXTON BREWINGTON: Nije ispunio to obećanje. Ne samo da je obećao 10,000 dolara odmah za svakog pojedinog zajmoprimca, već je rekao i ako idete na državni koledž ili bilo koji drugi HBCU ili instituciju koja služi manjinama i zaradi manje od 125,000 dolara godišnje, da bi izbrisao i sav taj studentski dug. Dakle, sada smo više od godinu dana u Bajdenskoj administraciji, gde je rekao da će jednostrano, odmah, izbrisati studentski dug, i da je 10,000 dolara minimum – zapravo, to nije bio limit, bio je minimum – i ne samo što nije uspio održati ovo obećanje, on je zapravo postao grabežljiviji prema zajmoprimcima studentskog kredita, zar ne? Njegovo DOJ to, znate, otežava ljudima da podnesu stečaj na sudu. Oprost zajam za javne usluge, odricanje nije uspjelo stotinama hiljada pojedinaca kojima je trenutno uskraćeno njihovo otkazivanje s pravom. Dakle, ne samo da nije uspio održati to obećanje, nego je i Bidenova administracija zapravo prilično oštra prema studentskim dužnicima.
I samo zbog pritiska koji su Dužnički kolektiv i drugi saveznici izvršili na Bajdenovu administraciju, to je razlog zašto sada imamo savezni moratorijum na studentske zajmove koji se produžava do maja. I moraćemo da održavamo taj pritisak kako bismo bili sigurni da će ispuniti to obećanje i da ode dalje od toga da otkaže studentski dug.
JOHN GONZÁLEZ: I, Astra Tejlor, želeo bih da vas pitam prošle nedelje, Reuters prijavljeno da će predsjednik Biden tražiti od Kongresa budžet za odbranu od više od 770 milijardi dolara za narednu fiskalnu godinu. To je više nego što je predsjednik Trump tražio. Kako izjednačiti ovu povećanu vojnu potrošnju, dok se u isto vrijeme svi ovi milioni studenata i bivših studenata sa strašnim dugovima još uvijek dugoročno ne rješavaju?
ASTRA TAYLOR: Da, te dvije stvari su duboko povezane, jer kada je u pitanju ispunjenje obećanja kao što je otkazivanje studentskog duga, ono što čujemo je: “Pa, kako ćemo to platiti?” zar ne? Poenta je da ne možemo priuštiti da ne otpišemo studentski dug. Otkazivanje studentskog duga će značajno podstaći ekonomiju. To će pomoći da se smanji jaz u rasnom bogatstvu. To će pomoći ljudima da nastave sa svojim životima, kupe kuće, zasnuju porodice, sve ovo. Ali uvek ima novca za vojsku. Nikada nema novca za radne ljude. Ono što treba da uradimo je da prestanemo da finansiramo rat i da finansiramo fakultet za sve, da se vratimo modelu gde je obrazovanje pravo, a javno obrazovanje besplatno.
Dakle, ovo rezonuje s našim pozivom dužnicima da dođu u Washington, DC, 4. aprila, prije tog roka od 1. maja. Imamo masovnu skupštinu dužnika i protest. Važno je da ljudi to podrže. Ako imate studentski dug ili neko koga volite ima, ovo je vrijeme za djelovanje. Moramo da izvršimo pritisak sada. A 4. april je, naravno, godišnjica ubistva Martina Lutera Kinga. I prozvao je trostruko zlo - zar ne? — rasizma, ekonomske eksploatacije i militarizma. I odjekuje pozivom da se otkaže studentski dug. Studentski dug je pitanje rasne pravde. To pojačava ekonomsku nejednakost. I to je povezano sa militarizmom, jer, opet, to je pokazatelj da ne trošimo na javna dobra koja su nam potrebna, poput obrazovanja; trošimo na rat. Takođe, studentski dug pomaže vojsci da regrutuje ljude, zar ne? To je glavni pokretač prijavljivanja u vojsku. Dakle, moramo doći do korijena problema, ali to ćemo učiniti samo zajedničkim stvaranjem moći. I to je slogan Dužničkog kolektiva, zar ne? Nisi sam.
AMY DOBAR ČOVJEK: Astra, moramo to ostaviti tamo. Astra Taylor, Braxton Brewington, članovi Dužničkog kolektiva.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati