Kubanska vlada je 2017. odobrila Državni plan za suočavanje s klimatskim promjenama, poznat na Kubi kao Tarea Vida (Životni zadatak). Sa projekcijom do 2100. Tarea Vida je jedini istinski dugoročni državni plan u svijetu za rješavanje klimatskih promjena. Uprkos tome što je odgovoran za 0.08% globalnog CO2 emisije, kao i druge male ostrvske države u razvoju (SIDS), Kuba je već neproporcionalno teško pogođena posledicama klimatskih promena. Tarea Vida gradi se na decenijama propisa o zaštiti životne sredine, promociji održivog razvoja i naučnim istraživanjima klimatskih promena od 1990-ih.
U maju 2023. intervjuisao sam profesora Jorgea Alfreda Carballo Concepcióna, političkog ekonomistu na Latinoameričkom fakultetu društvenih nauka (FLACSO) na Univerzitetu u Havani, o Tarea Vida. Carballo Concepción je aktivno uključen u oblikovanje procesa narodnih konsultacija i učešća zajednice i obrazovanja, ključnih aspekata Tarea Vida. Njegov rad procjenjuje socio-ekonomske utjecaje klimatskih promjena.
Helen Yaffe: Kuba je 1976. godine postala jedna od prvih zemalja u svijetu koja je uključila pitanja životne sredine u svoj ustav i izdala zakone o zaštiti životne sredine. Od 2006. godine Kuba je identifikovana u nekoliko međunarodnih izvještaja kao svjetski lider u postizanju održivog razvoja. U kojoj mjeri je socijalistički karakter države olakšao ova dostignuća i obaveze?
Jorge Alfredo Carballo Concepción: Postoji direktan odnos, jer se radi o integraciji i povezivanju stubova održivosti: ekonomskih, društvenih i ekoloških. Kubansko iskustvo izgradnje socijalizma sa pozicije nerazvijenosti, sa našom specifičnom istorijom, prirodom i kulturom, usmjereno je na podizanje kvaliteta života ljudi, s posebnom pažnjom na teme etike, solidarnosti, podizanja obrazovnog nivoa. Kubanska država promoviše racionalnu potrošnju i to prepoznaje kao izvor resursa za Kubu. Drugi element je planska socijalna regulacija privrede, koja omogućava svjesnu internalizaciju problema klime kao od najveće važnosti. A to je povezano sa privrednim i socijalnim sektorom, sa zdravstvenim sistemom, obrazovanjem, sportom i tako dalje. Odnosno, bez razmišljanja da je savršena, način na koji Kuba razumije odnos između prirode, resursa, ljudi, ekosistema, direktan je rezultat postojanja socijalističke države.
Možemo spomenuti bezbroj istraživačkih centara na Kubi, koji su proizvod nastojanja revolucionarne države da se razvije u ovoj oblasti. Ako to posmatramo u smislu pravnih instrumenata, mogao bih da vam kažem da dva zakona izrađena na Kubi 2022. godine, Zakon o prirodnim resursima i životnoj sredini i Zakon o prirodnom i kulturnom nasleđu, predstavljaju sistematizaciju sve nauke proizvedene na Kubi, posebno od 1970-ih. Oni su dva sveobuhvatna, participativna, inkluzivna instrumenta velike naučne strogosti, koji su u konačnici odraz interesa socijalističke države za ovu temu.
HY: Kubanska država odobrila je 2017 Tarea Vida. Možete li objasniti kako Tarea Vida evoluirao iz ranijih akcija za zaštitu prirodnog okruženja i studija o klimatskim promjenama koje su poduzete od 1990-ih na Kubi?
JACC: Tarea Vida je proizvod kubanske nauke i rada hiljada ljudi tokom decenija. Kontinuirano povećanje ciklonalne aktivnosti na našem geografskom području, zajedno sa naučnom verifikacijom porasta nivoa mora, iznad očekivanja, povećanjem saliniteta tla, nestašicom vode u dijelovima zemlje, između ostalog, doveli su kubansku vladu da pretvoriti veliki dio akumuliranog naučnog znanja koje je proizvedeno o pitanjima životne sredine u instrumente politike. To je Tarea Vida: nauka pretočena u društvenu praksu. Kako god, Tarea Vida nije apstraktan entitet, on ima život, morate ga stalno ažurirati, morate ispravljati aspekte i, što je najvažnije, to se može uraditi samo stavljanjem pitanja životne sredine i postojećih pravnih instrumenata na javni dnevni red na Kubi, u akademskoj debati, i u koordinaciji sa društvenim naukama. Mislim da je to dobar instrument za dijeljenje sa svijetom, iz proaktivne, saradničke perspektive, jer takođe imamo mnogo toga da naučimo iz iskustava drugih zemalja.
HY: Na Kubi stručnjaci iz različitih oblasti rade zajedno sa lokalnim vlastima i zajednicama na implementaciji Tarea Vida. Možete li reći nešto o važnoj ulozi društvenih naučnika u politici klimatskih promjena?
JACC: Društveni naučnici imaju ključnu ulogu i, istovremeno, veliki izazov. Prvo, moraju generirati sinergiju i pozitivno radno okruženje sa kolegama iz prirodnih nauka kako bismo funkcionirali kao tim, kao velika porodica. Ovo je bitan prvi korak za postizanje predloženih ciljeva, iako raste razumijevanje važnosti društvenih nauka u pitanjima životne sredine. Drugo, postoje dvije bitne linije na kojima se također mora raditi, a to se tiče rada sa donosiocima odluka i sa ljudima u zajednicama. Ovo je ključno jer su oni osnovni pokretači promjena: ljudi koji odlučuju o procesima, akcijama i politikama; i ljudi u zajednicama, posebno najugroženijih, svaki sa svojim životnim pričama i posebnim simbolima. U ovom scenariju, društveni naučnici imaju alate za postizanje dijaloškog, participativnog, inkluzivnog procesa. Dakle, mi imamo ključnu ulogu!
HY: Koji je specifičan fokus rada vas i kolega u FLACSO-u na pitanju suočavanja sa klimatskim promjenama?
JACC: Prvo, mi u FLACSO smo utvrdili da je naša snaga u timskom radu. Potrebne su nam različite metodološke i naučne perspektive da bismo krenuli naprijed. Zato smo mala grupa kolega iz različitih sredina, uključujući geografiju, sociologiju, psihologiju, međunarodne odnose, ekonomiju i još mnogo toga. Naš specifičan posao je da pružimo neka metodološka rješenja u vidu prijedloga, zasnovanih na instrumentima i tehnikama naših specijalnosti, za 'Ecosystem Based Adaptation' (EBA) i projekte ublažavanja koji su u toku u našoj zemlji. Naporno radimo na društvenim i ekološkim zaštitama, koordinaciji između ključnih aktera, evaluaciji i rodnom planu, te stalnim konsultacijama sa protagonistima projekata. 'Plan rodnih pitanja' se odnosi na koordinisane akcije uspostavljene za uklanjanje ili smanjenje rodnih jazova koji se otkrivaju kroz projekat ili istragu. Obezbedili smo i metodologiju za izračunavanje korisnika naših projekata adaptacije i ublažavanja i, s tim u vezi, program za stvaranje i jačanje kapaciteta zajednica, donosilaca odluka i ekonomskih aktera za prilagođavanje, kao i metodologiju za evaluaciju sredstava za život u zajednicama. To bi bio naš skroman doprinos Tarea Vida.
HY: Možete li dati konkretne primjere vrste konsultacija sa zajednicom u koje je uključen FLACSO i druge mehanizme za osiguranje učešća zajednice?
JACC: Stalno radimo na tome da osiguramo istaknutost ljudi u zajednicama, kao i da se fokusiramo na ljude u najranjivijim situacijama, kakva god ona bila. Jedan od ključnih načina za postizanje ovih ciljeva je kroz javne konsultacije, instrument koji kontinuirano koristimo. Imamo metodologiju javnih konsultacija i stalno je ažuriramo. U tu svrhu razvijamo različite resurse za istraživanje, kako bismo saznali o specifičnim situacijama u kojima se odvijaju procesi na lokalnom nivou i nivou zajednice. Slušanje životnih priča ljudi je ključno. Mnogo je lekcija iz društvene prakse i empirizma koje nam se iznose u našim aktivnostima. Razumijevanje svakodnevnog života ljudi, njihovih problema i težnji je zaista važno. Na Kubi država ulaže ozbiljne napore i ima istinski interes da promoviše ovu vrstu metodološke strategije, koja je vrlo participativna, inkluzivna i pravedna.
HY: Možete li objasniti centralnost Tarea Vida razvojnim planovima Kube i tekućim procesom decentralizacije budžeta i donošenja odluka na opštine i lokalne zajednice?
JACC: U mom pogledu, Tarea Vida je osnovni instrument za rješavanje razvojnog procesa na Kubi. Mi smo u procesu decentralizacije grupe javnih politika, što regionalnim vladama daje veću autonomiju i odgovornost. Ovo je samo po sebi izazov. Dolazimo iz tradicije vrlo centraliziranog donošenja odluka, tako da ovo uključuje spor proces učenja za ljude. Uključujući perspektivu klimatskih promjena i njihov izraz na Kubi sa Tarea Vida, takođe predstavlja izazov. Sa pozitivne strane, svi sektori privredne aktivnosti, nauke, odbrane i tako dalje, imaju specifične zadatke koji odgovaraju na Tarea Vidau okviru sopstvenih strategija. To je velika snaga. Nadamo se da se mogu posvetiti povećanju finansijskih sredstava Tarea Vida, na osnovu stečenog znanja i identifikovanih potreba, kao i finansijskih izvora stečenih na teritorijama, koristeći sve alate koje društvene nauke imaju na raspolaganju. Da bi se to postiglo, potrebno je veće učešće stanovništva u lokalnim i opštinskim odlukama, veća kontrola nad resursima i donošenje odluka.
Definitivno, na nivou kreiranja politike, ispravno je dati Tarea Vida važnost u razvojnim strategijama teritorija, jer daje integritet procesu. Implementacija ovog procesa je složena i znamo da se odvija različitim brzinama, visoko sinkopirano, u skladu sa specifičnim situacijama na svakoj teritoriji. Vlada treba da se usmjeri na postizanje napretka što je moguće 'ritmičnije'.
HY: Šta biste identifikovali kao najvažnije i/ili jedinstvene aspekte Tarea Vida u poređenju sa međunarodnim odgovorima na ublažavanje klimatskih promjena i prilagođavanje?
JACC: Kuba je preuzela svoje međunarodne obaveze da se suoči sa klimatskim promjenama, o kojima se žestoko raspravlja iu nepovoljnim uslovima jer je mala zemlja. Posvećeni smo međunarodnim naporima i shvatamo ih veoma ozbiljno. Međutim, imamo i svoje snage i Tarea Vida, koji je proizašao iz ogromnog naučnog napora u posljednjih 40 godina, je najjasniji primjer. Postoji volja kubanske države i vlade da se ovo pitanje trajno stavi na dnevni red Kube, i to je takođe jedinstveno. Ali najveća prednost koju imamo je organizovana struktura kubanskog društva, gde svako ima specifičnu ulogu unutar Tarea Vida, iako moramo pojačati akcije za komuniciranje ovog procesa, više i bolje. Koordinacija unutar sistema Ujedinjenih nacija je također vrlo važna za naše klimatske napore, ne samo u smislu finansijskih tokova već i u učenju, povezivanju sa drugim iskustvima, u mogućnosti da pokažemo međunarodnoj zajednici šta radimo. Ali ono što smatram najvažnijim je visok nivo obrazovanja naše populacije, što znači da, relativno brzo, možemo povećati njihovu percepciju rizika, pružiti im nove načine razumijevanja klimatskih promjena, kao i učenje iz njihovih iskustava i životnih lekcija, koje su od velike pomoći.
HY: Koje su glavne prepreke sa kojima se kubanska država suočava u implementaciji? Tarea Vida?
JACC: Postoje neki izazovi koje sam već spomenuo, a koji bi, ako se ne adresiraju na pravi način, mogli postati ozbiljne prepreke u suočavanju sa klimatskim promjenama; potreba za promjenom mentaliteta, veće učešće, bolje korištenje oskudnih finansijskih sredstava, itd. Ali najveća prepreka je nesumnjivo američka blokada, koja ograničava naš pristup ekološki prihvatljivijim tehnologijama za industrijski sektor. To se odnosi na više sektora: transport, energetiku, poljoprivredu, između ostalih. Ovdje se ne radi samo o pitanju ublažavanja, već i o fluidnoj i stalnoj razmjeni sa američkim stručnjacima o ovim pitanjima. Američka administracija insistira na zanemarivanju doprinosa Kube, koji iako skroman, ima naučnu i metodološku snagu; poštuje ga cijela međunarodna naučna zajednica, uključujući i Sjedinjene Države.
*Ovaj intervju je objavljen u Borbi protiv rasizma! Borite se protiv imperijalizma! 294, jun/jul 2023.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati