Pomirenje između Hamasa i Fataha moglo bi predstavljati prvu pobjedu palestinskog omladinskog pokreta u nastajanju, koji je svoj nadimak, pokret 15. marta, dobio od prvog dana svojih masovnih protesta na okupiranim palestinskim teritorijama. Samo dan nakon pokretanja njihovog pokreta tražeći okončanje četverogodišnjeg međusobnog sukoba koji je također podijelio Zapadnu obalu i Gazu, palestinski lider Mahmoud Abbas najavio je svoju spremnost da otputuje u Gazu kako bi se uključio u pregovore o jedinstvu, dok su ostali vodeći članovi Fataha , svjestan potencijalne snage mladih, otvorio je twitter naloge samo da bi pratio puls pokreta.
Vjerovatno je vlada jedinstva preventivna taktika da se spriječi rastuće palestinsko nezadovoljstvo i sve veći značaj protesta mladih u širem arapskom proljeću. Zapravo, na dan objave, Hamasove sigurnosne snage su nasilno rastjerale skoro 100 mladih koji su slavili na Trgu nepoznatih vojnika u Gazi jer nisu dobili prethodno odobrenje za okupljanje. Ibrahim Shikaki, nedavni diplomac UC Berkeley i omladinski organizator sa sjedištem u Ramallahu, komentira da su Hamas i Fatah pokušali potkopati napore organizatora sprečavanjem medijskog izvještavanja, optužujući svoje čelnike da primaju strana sredstva i prebacuju fokus protesta na frakcijsku podjelu iz straha od "gubljenja kontrole nad moći i autoritetom". U tom slučaju, odmrznuti odnosi sami po sebi neće biti dovoljni da uguše pokret pupoljaka.
Prema riječima omladinskih lidera, pomirenje je samo prvi od mnogih zahtjeva. Pokret koji nadilazi granice, au nekim slučajevima i granice kvalifikovane mladosti, ima svoje oči usmjerene na rehabilitaciju raspršenog palestinskog nacionalnog tijela održavanjem izbora Palestinskog nacionalnog vijeća koji uključuju sve Palestince, bez obzira na geografsku lokaciju i okolnosti. Njegov krajnji cilj: rekonstrukcija palestinskog nacionalnog programa zasnovanog na sveobuhvatnoj platformi otpora.
Arapsko proljeće palestinske omladine
Horizont pokreta može učiniti postojeće političke stranke besmislenim dok okrepljeni omladinski aktivisti traže kreativne načine da razbiju stagnaciju svog domaćeg stanja u nastojanju da podrže svoju tekuću borbu protiv izraelske kolonizacije. Kao što je rekao Khaled Entabwe, palestinsko-izraelski lider mladih u Haifi i koordinator Baladne, Udruženja za arapsku omladinu: "Naši novi načini organiziranja uključuju direktan izazov ukorijenjenoj institucionalnoj moći. Ne želimo samo obilježiti prošlost , ali i zahtijevati novu budućnost."
Mnogo prije poziva na dan akcije 15. marta, palestinska omladina, inspirirana revolucionarnim protestima u sjevernoj Africi, počela se organizirati u globalnoj dijaspori. Krajem januara, palestinski studenti u Ujedinjenom Kraljevstvu organizovali su sjednicu u palestinskoj ambasadi u Londonu i zahtijevali da, zajedno sa svim Palestincima gdje god da žive, "u domovini, šatatu, zatvorima i kampovima za utočište " biti uključen u izbore oživljenog Palestinskog nacionalnog vijeća (PNC).
Studenti su se namjerno organizirali kao Opća unija palestinskih studenata (GUPS) kako bi dočarali prošlo doba nacionalne kohezivnosti i, možda još važnije, transnacionalnog članstva u predstavničkom tijelu.
Prema Rafeefu Ziadahu, doktorskom kandidatu i jednom od vodećih organizatora akcije u Velikoj Britaniji:
“Tamo gdje bi u prošlosti palestinski studenti pripadali palestinskim političkim frakcijama i organizirali se unutar struktura Opće unije palestinskih studenata, ove strukture danas nisu ništa drugo do prazne školjke. Zato smo, kada smo održali sjednicu u palestinskoj ambasadi u Velikoj Britaniji, insistirali na korištenju naziva GUPS kako bismo vratili one institucije koje su imale za cilj da nas predstavljaju.”
Ziadah objašnjava da zahtjevi demonstranata za uključivanje globalnog palestinskog nacionalnog tijela u odgovorni PNC odražavaju neizbježan trenutak kataliziran otkrivanjem Palestinskih dokumenata, zajedno s revolucionarnim žarom Arapskog proljeća. Ona komentira da su se palestinski aktivisti u dijaspori nekoliko godina "pitali kakva je naša uloga u palestinskoj politici mimo akcija solidarnosti".
Preko Atlantika, slične rasprave potaknule su formiranje Mreže palestinske zajednice SAD-a 2006. godine. Osnovane s ciljem osnaživanja palestinske zajednice sa sjedištem u SAD-u, ujedinjenja njenog glasa i potvrđivanja "prava Palestinaca u Shatatu (izgnanstvu) da učestvuju potpuno u oblikovanju [njihove] zajedničke sudbine", labava nacionalna mreža koja se sastoji od gotovo desetak lokalnih ogranaka i inkluzivnog i fluidnog rukovodstva, do danas je organizirala dvije nacionalne popularne konferencije. Na svojoj posljednjoj konferenciji održanoj u oktobru 2010. godine, USPCN je eksplicitno potaknuo formiranje popularnih udruženja, odražavajući nastojanje da se ožive davno nepostojeći modeli koji su nekada bili organizacijski kamen temeljac Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Frakcijski razdor protiv jedinstva
Krajem februara, USPCN-ov DC ogranak organizirao je protest ispred Ureda generalne delegacije PLO-a - ne samo da zahtijeva uključivanje u oživljene izbore za PNC, već i za poništavanje Osla i ukidanje Palestinske vlasti (PA), među duža lista istaknutih zahtjeva. Demonstranti su PS uručili ružičastu ceduljicu zbog "nepoštivanja svojih dužnosti upravnog tijela" i zbog "djelovanja bez odgovarajuće delegacije" u toku pregovora s Izraelom.
Reem El-Khatib, vodeći član USPCN-DC i stručnjak za komunikacije, priznaje da iako je poziv sa sjedištem u SAD radikalniji od svojih kolega u OPT-u i drugdje, zahtjevi za jedinstvom i ukidanjem PA nisu u sukobu jer, "sve dok postoji korupcija u političkom predstavničkom tijelu, ne može biti jedinstvenog stava. Kada se otpuste oni koji istinski ne rade za palestinski narod, može se dogoditi jedinstvo među onima koji iskreno rade za napredak".
Organizatori iz Gaze i Zapadne obale se ne slažu - ili barem ne mogu iz lokaliziranih i pragmatičnih razloga. Mohammed Majdalawi, ambiciozni filmski stvaralac i omladinski aktivista iz grada Gaze, napominje da je frakcijska nesloga ometala sposobnost njegove grupe da postavi radikalnije zahtjeve.
Majdalawi objašnjava:
Naš krov je okupacija i naš sprat, političke frakcije. U Gazi su gotovo svi politički zahtjevi povezani s jednom ili drugom stranom. Ako zahtijevate izbore, optuženi ste da podržavate Fatah, a ako podržavate ukidanje Osla, čini se da podržavate Hamas. Dakle, da bismo održali neutralnost i uspostavili narodni stav, tražili smo okončanje podjela.
Na Zapadnoj obali, Huwaida Arraf, suosnivač Međunarodnog pokreta solidarnosti i vodeći član Pokreta za slobodnu Gazu, slaže se da su frakcijski sukobi politizirali gotovo sve zahtjeve osim onih za jedinstvom. Ona dodaje da je na Zapadnoj obali, gdje bi ukidanje PA uticalo na izvor prihoda hiljada palestinskih porodica, ograničavanje zahtjeva pokreta taktička odluka. Arraf objašnjava, "kako bi se stvorilo jedinstvo i rehabilitiralo povjerenje među Palestincima, ima smisla nasilno osporiti izraelsku okupaciju kako bi se povećao vaš reprezentativni status. Dakle, umjesto da kažete 'jebi se, PA', vi kažete 'pokušali ste , hvala, sada nas pratite'."
Omladinski aktivisti u Izraelu upravo to rade. Entabve ističe da je u Izraelu godišnja komemoracija Dana zemlje postala poput svadbene ceremonije na kojoj demonstranti "dolaze da vide i budu viđeni, da ponude poklone i idu kući". Ove godine omladinski organizatori insistirali su na drugačijim taktikama i pozivali odgovorne političke stranke da održe demonstracije u Lydd-u ili Negevu, gdje je jevrejsko kolonijalno naselje u toku, za razliku od tradicionalnog mjesta u Sakhninu. Grupa nije mogla postići konsenzus i ideja je odustala.
Mladi su ipak organizovali svoj protest i to 29. marta kako bi se izbjeglo preklapanje sa tradicionalnim manifestacijama Dana zemlje 30. marta. Entabwe objašnjava da su nezavisni omladinski organizatori uspješno privukli hiljade ljudi prisiljavajući otporne palestinske političke stranke da im se pridruže, ali da "nijedna politička stranka toga dana nije održala govor što je izazvalo popriličnu buku u političkim krugovima".
'Između kontinenata i zemalja'
Za Entabwe i njegove kolege, ograničavanje uloge tradicionalnih političkih stranaka je prvi od njihova tri sporazuma, jer omladinska grupa tek treba da se dogovori oko niza zahtjeva. Entabwe elaborira: "Imamo novo uvjerenje da, ovaj put više nego bilo koji drugi, naš rad ne bi trebao biti zasnovan na stranačkim linijama - pa čak i ako su stranke uključene, njihov dnevni red bi trebao biti izbačen sa sastanaka i svi prisutni će učestvovati kao pojedinac. Dakle, sve odluke se mogu i donosit će se na sastancima. Prekidamo sa praksom preuzimanja stavova 'nazad u stranku'."
U Libanu, palestinska omladina gradi pokret koji na sličan način odgovara njihovom lokalnom kontekstu kao i njihovom međunarodnom stanju. Rabih Salah, omladinski lider i atletski trener koji je odrastao između Ein El Hilweha, Bejruta i Yarmouka, opisuje četverostruki politički program koji pretežno odgovara lokalnim uslovima: 1) prekid opsade logora; 2) veća građanska i politička prava, prvenstveno pravo na rad; 3) reprezentativniji palestinski lideri sindikata, partija i institucija unutar Libana; i 4) pravo na povratak. Salah objašnjava: "Željeli bismo stvoriti nacionalni pokret u Libanu kako bismo mogli uspostaviti više predstavničkih tijela. Unutar Libana, moramo biti u mogućnosti da biramo lokalne predstavnike koji nas mogu predstavljati na međunarodnom planu. Ako nemamo lokalno stanovništvo koje zahtjeve za nas nećemo moći postavljati nikakve zahtjeve uopće."
Dok se zahtjevi i taktike razlikuju između kontinenata i zemalja, novonastali i globalni palestinski omladinski pokret za sada se slaže oko jedne stvari. Kako je artikulirao Shikaki, oni nastoje održati izbore za PNC kako bi uspostavili "tijelo koje predstavlja svih 10 miliona Palestinaca širom svijeta i [može] stvoriti nacionalnu palestinsku strategiju".
Kratkoročno gledano, omladinski organizatori širom svijeta pripremaju se za komemoracije Nakbe 15. maja. Srednjoročno gledano, mladi se spremaju odgovoriti na proglašenje palestinske države. Iako ti planovi još nisu određeni, većina organizatora, poput Arrafa – koji se plaše da bi okvir dvije države mogao ograničiti šire pozive na ljudska prava – skeptična je prema strategiji državnosti zajedno. Dugoročno gledano, raštrkane grupe mladih nastoje da se upoznaju i da izgrade kolektivnu viziju.
Entabweovim riječima: "Odbijam da postanem dio izraelskog društva s drugačijim putem. Ja sam dio palestinskog rješenja i moja sudbina je dio kolektivne sudbine. Potrebna nam je reprezentativna vlada koja će predstavljati sve nas."
Noura Erekat je palestinska odvjetnica za ljudska prava i aktivistica. Trenutno je vanredni profesor u Centru za savremene arapske studije na Univerzitetu Georgetown. Ona je također ko-urednica Jadaliyya.com.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati