VAŠINGTON — Suprotno uvjeravanjima da je rasporedila američke bespilotne letjelice samo protiv poznatih visokih vođa Al Kaide i savezničkih grupa, Obamina administracija je ciljala i ubila stotine osumnjičenih nižeg nivoa afganistanskih, pakistanskih i neidentifikovanih „drugih“ militanata u brojnim napadima u pakistanskom krševito plemensko područje, pokazuju povjerljivi izvještaji američkih obavještajnih službi.

Administracija je saopćila da su napadi CIA-inih bespilotnih letjelica Predator i Reaper koji ispaljuju rakete dozvoljeni samo protiv "određenih viših operativnih vođa Al Kaide i pridruženih snaga" uključenih u terorističke napade 11. septembra 2001. koji planiraju "neminovne" nasilne napade na Amerikance.

"To mora biti prijetnja koja je ozbiljna, a ne špekulativna", rekao je predsjednik Barack Obama u intervjuu za CNN 6. septembra 2012. godine. “Mora biti situacija u kojoj ne možemo uhvatiti pojedinca prije nego što krene naprijed u nekoj vrsti operativne zavjere protiv Sjedinjenih Država.”

Kopije strogo povjerljivih američkih obavještajnih izvještaja koje je pregledao McClatchy, međutim, pokazuju da napadi dronovima u Pakistanu u periodu od četiri godine nisu bili u skladu s tim standardima.

Obavještajni izvještaji navode ubistva navodnih avganistanskih pobunjenika čija organizacija nije bila na američkoj listi terorističkih grupa u vrijeme napada 9. septembra; o osumnjičenim članovima pakistanske ekstremističke grupe koja nije postojala u vrijeme 11. septembra; i neidentifikovanih pojedinaca opisanih kao “drugi militanti” i “strani borci”.

U odgovoru na pitanja McClatchyja, Bijela kuća je branila svoju politiku ciljanja, ukazujući na prethodne javne izjave visokih zvaničnika administracije da su raketni udari usmjereni na Al Kaidu i povezane snage.

Micah Zenko, stručnjak pri Vijeću za vanjske odnose, dvostranačkom vanjskopolitičkom trustu mozgova, koji pomno prati program ubijanja mete, rekao je da McClatchyjevi nalazi ukazuju na to da administracija "obmanjuje javnost o obimu toga ko može biti legitimno meta".

Dokumenti također pokazuju da operateri dronova nisu uvijek bili sigurni koga ubijaju uprkos garancijama administracije o tačnosti obavještajnih podataka CIA-e i njenim tvrdnjama da su civilne žrtve bile “izuzetno rijetke”.

McClatchyjev pregled je prva nezavisna procjena internih američkih obavještajnih podataka o napadima bespilotnih letjelica otkako je Bushova administracija pokrenula američki tajni zračni rat 7. oktobra 2001., na dan kada je predator s projektilima poletio za Afganistan sa aerodroma u Pakistanu prvog operativni let naoružanog američkog drona.

Analiza poprima dodatni značaj zbog domaće i međunarodne debate o legalnosti udara bespilotnih letjelica u Pakistanu usred izvještaja da administracija planira proširiti svoju upotrebu ciljanih ubistava u Afganistanu i sjevernoj Africi.

Izvještaji američkih obavještajnih službi koje je pregledao McClatchy pokrivali su većinu – iako ne sve – udara bespilotnih letjelica u periodu 2006-2008 i 2010-2011. U tom kasnijem periodu, Obama je nadgledao porast operacija bespilotnih letjelica protiv sumnjivih islamističkih utočišta na pakistanskoj strani granice, što se poklopilo s njegovim povećanjem dodatnih 33,000 američkih vojnika u južnom Afganistanu. U nekoliko dokumenata navedene su procjene žrtava, kao i identiteti ciljanih grupa.

McClatchyjeva recenzija je pokazala da:

– Najmanje 265 od ukupno 482 osobe za koje su američki obavještajci procijenili da je CIA ubijena tokom 12-mjesečnog perioda koji je završio u septembru 2011. nisu bili visoki vođe Al Kaide, već su umjesto toga „procijenjeni” kao avganistanski, pakistanski i nepoznati ekstremisti. Dronovi su u tim mjesecima ubili samo šest najviših vođa Al Kaide, prema izvještajima medija.

Četrdeset i tri od 95 pregledanih udara bespilotnih letjelica za taj period pogodila su grupe osim Al Kaide, uključujući mrežu Haqqani, nekoliko pakistanskih talibanskih frakcija i neidentifikovane pojedince opisane samo kao "strani borci" i "drugi militanti".

U istom periodu, izvještaji procjenjuju da je bilo jedne civilne žrtve, osobe ubijene u napadu 22. aprila 2011. u Sjevernom Vaziristanu, glavnom utočištu za militantne grupe u pakistanskim plemenskim područjima.

– U drugim slučajevima, CIA je ubijala samo ljude za koje se sumnjalo, u vezi sa njima ili koji su vjerovatno pripadali militantnim grupama.

Obamina administracija do danas nije obelodanila tajna pravna mišljenja i detaljne procedure koje podržavaju ubijanje bespilotnih letelica, a nikada nije priznala upotrebu takozvanih "udarnih potpisa", u kojima su neidentifikovane osobe ubijene nakon što nadzor pokazuje ponašanje američke vlade. saradnici s teroristima, kao što su posjećivanje kompleksa povezanih s vođama Al Kaide ili nošenje oružja. Niti je objelodanila eksplicitnu listu “pridruženih snaga” Al Kaide izvan avganistanskih talibana.

Ono malo što se zna o tim mišljenjima dolazi iz procurile bijele knjige Ministarstva pravde, oko pola tuceta govora, nekih javnih komentara Obame i nekoliko visokih poručnika, i ograničenog otvorenog svjedočenja pred Kongresom.

“Sjedinjene Države su otišle daleko dalje od onoga što američka javnost – a možda čak i Kongres – razumije da vlada radi i tvrdi da imaju zakonsko pravo na to”, rekla je Mary Ellen O'Connell, profesorica Pravnog fakulteta Notre Dame koja tvrdi da CIA operacije dronova u Pakistanu krše međunarodno pravo.

Dokumenti koje je McClatchy pregledao ne odražavaju cjelinu ubistava povezanih s američkim napadima dronovima u Pakistanu, za koje nezavisni izvještaji procjenjuju između 1,990 i 3,581.

Ali povjerljivi izvještaji pružaju uvid u to kako su izvođeni napadi dronovima tokom najintenzivnijih perioda ratovanja dronovima u zabačenoj pakistanskoj plemenskoj oblasti koja graniči s Afganistanom. Konkretno, dokumenti otkrivaju procjene smrtnih slučajeva i ozljeda; lokacije militantnih baza i kompleksa; identitete nekih od ciljanih ili ubijenih; kretanje ciljeva od sela do sela ili kompleksa do baze; i, u ograničenom stepenu, obrazloženje za oslobađanje projektila.

Dokumenti također otkrivaju širinu ciljanja koja je komplikovana kulturom u nemirnoj regiji Pakistana gdje se militanti i obični pripadnici plemena oblače isto, a nošenje oružja dio je stoljetne tradicije paštunske etničke grupe.

Mreža Haqqani, na primjer, blisko sarađuje s Al Kaidom iz filozofskih i taktičkih razloga, a okrivljena je za neke od najkrvavijih napada na civile i snage predvođene SAD-om u Afganistanu. Ali mreža Haqqani nije bila na američkoj listi međunarodnih terorističkih grupa u vrijeme napada koji su pokriveni izvještajima američkih obavještajnih službi, i nije poznato da je ikada bila direktno umiješana u zavjeru protiv američke domovine.

Druge grupe za koje se navodi da su ciljane u dokumentima imaju parohijske ciljeve: pakistanski talibani nastoje srušiti vladu Islamabada; Lashkar i Jhangvi, ili Armija Jhangvija, zabranjeni su sunitski muslimanski teroristi koji su pobili desetine pakistanskih manjinskih šiita i okrivljeni za niz napada u Pakistanu i Afganistanu, uključujući bombaški napad na američki konzulat u Karačiju 2006. u kojem je ubijen američki diplomata. Obje grupe su bliske Al Kaidi, ali nije poznato da je ni jedna pokrenula napade na domovinu SAD-a.

“Nikada nisam vidio niti sam svjestan bilo kakvih pravila angažmana koja su objavljeni u javnosti koja regulišu izvođenje operacija bespilotnih letjelica u Pakistanu, ili identifikaciju pojedinaca i grupa osim Al Kaide i avganistanskih talibana”, rekao je Christopher Swift, stručnjak za zakon o nacionalnoj sigurnosti koji predaje pitanja nacionalne sigurnosti na Univerzitetu Georgetown i pomno prati pitanje ciljanog ubijanja. “Radimo to od slučaja do slučaja, ad hoc, a ne na sistematskoj ili strateškoj osnovi.”

Administracija je odbila otkriti druge detalje programa, kao što su obavještajni podaci korišteni za odabir ciljeva i koliko je dokaza potrebno da bi se pojedinac stavio na CIA-inu "listu za ubijanje". Uprava također nije priznala postojanje tzv. štrajkova potpisa, a kamoli raspravljala o pravnim i proceduralnim osnovama napada.

Čelnici obavještajnih odbora Senata i Predstavničkog doma kažu da održavaju snažan nadzor nad programom. Predsjednica obavještajnog odbora Senata Diane Feinstein, D-Kalifornija, otkrila je u izjavi od 13. februara da je vijeće obaviješteno „sa ključnim detaljima. . . ubrzo nakon” svakog udara dronom. Također pregledava video zapise o napadima i uzima u obzir "njihovu djelotvornost kao protuterorističkog alata, provjeravajući brigu koja se vodi kako bi se izbjegla smrt neboraca i razumijevanje prikupljanja obavještajnih podataka i analize koje podupiru ove operacije."

Ali sve do prošlog mjeseca, Obama je odbijao uzastopne zahtjeve zakonodavaca da vide sva povjerljiva pravna mišljenja Ministarstva pravde o programu, dajući im pristup samo dva koja se bave ovlastima predsjednika da naredi ciljana ubistva. Zatim je senatskom odboru omogućio pristup svim mišljenjima koja se odnose na ubistvo američkih državljana kako bi se otvorio put za potvrdu komisije od 7. marta da je John Brennan, bivši šef za borbu protiv terorizma Bijele kuće i ključni arhitekta programa ciljanih ubistava, kao novi direktor CIA-e. Ali i dalje uskraćuje pristup drugim mišljenjima s obrazloženjem da su ona privilegovani pravni savjet predsjedniku.

Štaviše, većina debata u Sjedinjenim Državama fokusirana je na smrt četvorice Amerikanaca – svi su ubijeni u napadima bespilotnih letjelica u Jemenu, ali samo jedan je namjerno gađan – a ne na hiljade drugih koji su ubijeni, od kojih je većina pogođen u Pakistanu.

Obama i njegovi glavni saradnici kažu da su Sjedinjene Države u "oružanom sukobu" s Al Kaidom i afganistanskim talibanima, a program ciljanog ubijanja je u skladu sa američkim i međunarodnim zakonima, uključujući "inherentno" pravo na samoodbranu i međunarodne zakone rata. Obama također svoje ovlasti da naredi ciljana ubistva crpi iz Ustava i rezolucije Kongresa od 14. septembra 2001. kojom se predsjednik ovlašćuje da koristi "svu potrebnu i odgovarajuću silu" protiv onih koji su počinili 9. rujna i onih koji su im pomogli, kažu oni.

Administracija je uvijek iznova definirala mete dronova kao operativne vođe Al Kaide, afganistanskih talibana i povezanih grupa koje planiraju neposredne napade na američku domovinu. Povremeno, međutim, zvaničnici su iskosa spominjali nedefinirane povezane snage i prijetnje neidentifikovanim Amerikancima i američkim objektima.

Brennan je 30. aprila 2012. dao najdetaljnije objašnjenje Obaminog programa drona. Al Kaidu je pomenuo 73 puta, avganistanske talibane tri puta i nijednu drugu grupu nije spomenuo po imenu.

"Mi odobravamo određenu operaciju protiv određene osobe samo ako imamo visok stepen povjerenja da je pojedinac koji je meta zaista terorista kojeg progonimo", rekao je Brennan.

Da budemo sigurni, američki program bespilotnih letjelica ubio je militante bez rizika za oružane snage nacije.

Administracija tvrdi da su bespilotne letjelice – po Brenanovim riječima – “mudar izbor” za borbu protiv terorista. Tokom godina, letjelice su udarale u jezgro Al Kaide sa sjedištem u Pakistanu i osakatile njenu sposobnost izvođenja složenih napada. I zvaničnici napominju da je to učinjeno bez slanja američkih trupa na neprijateljsku teritoriju ili izazivanja civilnih žrtava “osim u najrjeđim okolnostima”.

“Sve radnje koje preduzmemo u potpunosti su u skladu sa našim zakonom i ispunjavaju standarde za koje mislim . . . Američki narod od nas očekuje da preduzmemo akcije koje su nam potrebne da zaštitimo američki narod, ali da istovremeno osiguramo da učinimo sve što je moguće prije nego što budemo morali pribjeći smrtonosnoj sili”, rekao je Brennan u svom Odboru za obavještajne poslove Senata 7. februara ročište za potvrdu.

Caitlin Hayden, glasnogovornica za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, rekla je kasno u utorak da je Brennan govor dovoljno širok da obuhvati udare protiv drugih koji nisu Al Kaida ili avganistanski talibani. Iako nije citirala nikakav autoritet za šire ciljanje, Hayden je rekla: "Ne biste trebali pretpostaviti da on govori samo o Al Kaidi samo zato što ne kaže 'Al Qaida, Talibani i pridružene snage' pri svakoj referenci."

Neki pravni naučnici i organizacije za ljudska prava, međutim, osporavaju legalnost programa.

Obama, misle oni, pogrešno tumači međunarodno pravo, uključujući zakone rata, za koje kažu da se primjenjuju samo na uniformisanu vojsku, ne i na civilnu CIA-u, i na tradicionalna bojišta poput onih u Afganistanu, a ne na pakistansko plemensko područje, iako bi to moglo biti utočište za Al Kaidu i druge nasilne grupe. Oni tvrde da Obama također jača svoje izvršne ovlasti prekomjerno širokom primjenom rezolucije o upotrebi sile iz septembra 2001. godine.

Administrativna definicija “neposredne prijetnje” također je sporna. Bijela knjiga Ministarstva pravde, koja je procurila u javnost, tvrdi da bi Sjedinjene Države trebale biti u mogućnosti "djelovati u samoodbrani u okolnostima u kojima postoje dokazi o daljnjim neizbježnim napadima terorističkih grupa čak i ako ne postoje konkretni dokazi o tome gdje će se takav napad dogoditi ili da li tačnu prirodu napada.” Pravni stručnjaci osporavaju da administracija koristi preuveličanu definiciju neminovnosti koja ne postoji u međunarodnom pravu.

„Zahvalan sam što moji doktori ne koriste svoju (administrativnu) definiciju neminovnosti kada gledaju na neposrednu smrt. Prehlađena glava bi mogla biti dovoljna da vas isključi”, rekao je Moris Dejvis, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Howard i bivši advokat Ratnog vazduhoplovstva koji je bio glavni tužilac na suđenjima za terorizam u Gvantanamu.

Od 2004. godine, kažu kritičari programa bespilotnih letjelica, udari su ubili stotine civila, podstakli bijes protiv SAD-a, pojačali regrutaciju ekstremista i pomogli da se destabilizira pakistanska vlada koju podržavaju SAD. I neki stručnjaci upozoravaju da Sjedinjene Države možda postavljaju novi standard međunarodnog ponašanja koji će druge zemlje shvatiti kako bi opravdale vlastita ciljana ubistva i izbjegle odgovornost.

Druge vlade “neće samo oponašati američku praksu, već će (usvojiti) američko opravdanje za ciljana ubistva”, rekao je Zenko iz Vijeća za vanjske odnose. “Kada postoji tolika razlika između onoga koga administracija kaže da ubija i koga (zapravo) ubija, samo licemjerje je vrlo opasan presedan koji će druge zemlje oponašati.”

Specijalni panel UN-a za ljudska prava započeo je devetomjesečnu istragu u januaru o tome da li napadi dronovima, uključujući operacije CIA-e u Pakistanu, krše međunarodno pravo uzrokujući nesrazmjeran broj civilnih žrtava. Šef vijeća, britanski advokat Ben Emmerson, izjavio je nakon posjete Pakistanu od 11. do 13. marta da američka kampanja bespilotnih letjelica "uključuje upotrebu sile na teritoriji druge države bez njenog pristanka i stoga predstavlja kršenje suvereniteta Pakistana".

Administracija tvrdi da se dronovi koriste za pogađanje određenih pojedinaca tek nakon što se njihova imena dodaju na "listu aktivnih terorista", nakon procesa "izuzetne pažnje i pažljivosti" koji potvrđuje njihov identitet kao pripadnika Al Kaide ili "udruženih snaga" i odmerava stratešku vrednost ubijanja svakog od njih.

Ipak, izvještaji američkih obavještajnih službi pokazuju da su 43 od 95 napada zabilježenih u izvještajima za godinu koja je završila u septembru 2011. pokrenuta protiv grupa koje nisu Al Kaida. Istaknuti među njima bili su mreža Haqqani i Pakistanski talibanski pokret.

Mreža Haqqani je saveznička organizacija afganistanskih talibana koja djeluje u istočnom Afganistanu i čiji su lideri smješteni u susjednoj pakistanskoj plemenskoj agenciji Sjeverni Vaziristan. Sjedinjene Države optužuju grupu da je izvela neke od najsmrtonosnijih terorističkih napada u Kabulu, uključujući indijsku i američku ambasadu, ubijanje civila i napad na snage predvođene SAD-om u Afganistanu. Ali Obamina administracija nije službeno označila mrežu kao terorističku grupu sve do septembra 2012.

Njegov naslovni šef je Jalaluddin Haqqani, ostarjeli bivši antisovjetski gerilac koji je služio kao manji ministar i glavni vojni komandant u talibanskom režimu koji je skrivao Al Kaidu sve dok obojica nisu otjerani u Pakistan američkom intervencijom u Afganistanu 2001. godine. Američki zvaničnici navode da grupa, čiji je operativni šef Haqqanijev sin, Sirajuddin, blisko sarađuje s Al Kaidom i da je podržavaju elementi špijunske službe Inter-Services Intelligence predvođene pakistanskom vojskom, što je Islamabad negirao.

Najmanje 15 udara bespilotnih letjelica pokrenuto je protiv mreže Haqqani ili lokacija na kojima su bili prisutni njeni borci tokom jednogodišnjeg perioda koji je završio u septembru 2011. godine, prema izvještajima američkih obavještajnih službi. Procijenili su da je ubijeno do 96 ljudi – ili oko 20 posto od ukupnog broja u tom periodu.

Jedan izvještaj također jasno pokazuje da je za vrijeme Bushove administracije agencija ubijala žene i djecu porodice Haqqani.

Prema izvještaju, neotkriveni broj podkomandira Haqqanija, neimenovanih Arapa i neimenovanih "članova proširene porodice Haqqani" poginuo je u štrajku 8. septembra 2008. godine. Novinski izvještaji o napadu u selu Dandey Darapakhel u sjevernom Waziristanu navode da je među čak 25 mrtvih jedan Arap koji je bio šef operacija Al Kaide u Pakistanu, te osmoro unuka Jalaluddina Haqqanija, jedna od njegovih žena, dvije nećakinje i sestro.

Američki obavještajni izvještaji procjenjuju da je čak 31 osoba ubijena u najmanje devet napada na pakistanske talibane ili na lokacije koje je grupa dijelila s drugima između januara 2010. i septembra 2011. Dok američki zvaničnici kažu da talibanski pokret Pakistana blisko sarađuje sa al Qaida, njen cilj je rušenje pakistanske vlade samoubilačkim bombaškim napadima, napadima i ubistvima, a ne napadima na Sjedinjene Države. Grupa je osnovana tek 2007. godine, a neki od štrajkova u izvještajima američkih obavještajnih službi dogodili su se prije nego što ju je administracija proglasila terorističkom organizacijom u septembru 2010. godine.

Izvještaji američkih obavještajnih službi procjenjuju da je CIA ubila desetine drugih pojedinaca 2010. i 2011. u napadima na druge grupe koje nisu članice Al Kaide, kategorizirane kao osumnjičene ekstremiste i neidentifikovane "strane borce" ili "druge militante". Neki su poginuli u nečemu što je izgledalo kao tipični udar, a njihova vozila su raznesena u komade ponekad samo nekoliko dana nakon što su posjećivali mjesta ranijih napada bespilotnim letjelicama ili se vozili između kompleksa povezanih s Al Kaidom ili drugim grupama.

“Prvi izazov u svakom ratu je znati protiv koga se borite i razlikovati one koji predstavljaju vjerodostojnu prijetnju vašim interesima i sigurnosti”, rekao je Swift.

Dokumenti američkih obavještajnih službi također opisuju nedostatak preciznosti kada je u pitanju identifikacija meta.

Uzmite u obzir jedan napad 18. februara 2010.

Podaci, prema jednom izvještaju američkih obavještajnih službi, ukazuju da je Badrudin Haqqani, tadašnji br. 2, vođa mreže Haqqani, tog dana bi bio na sahrani rođaka u Sjevernom Waziristanu. Gledajući video zapis sa drona visoko iznad ožalošćenih, operateri CIA-e u Sjedinjenim Državama identificirali su čovjeka za kojeg su vjerovali da bi mogao biti Badrudin Haqqani iz poštovanja i brojnih pozdrava koje je primio. Čovek je takođe nadgledao privatno porodično posmatranje tela.

Ipak, uprkos procesu ciljanja za koji administracija kaže da ispunjava “najviše moguće standarde”, nije Badrudin Haqqani poginuo kada je jedna od raketa dronova pocijepala automobil mete nakon što je napustio sahranu.

Bio je to njegov mlađi brat Muhamed.

Prijatelji su kasnije rekli novinarima da je Mohammad Haqqani bio student vjeronauke u svojim 20-im godinama i nije bio umiješan u terorizam; izvještaj američkih obavještajnih službi nazvao ga je aktivnim članom – ali ne i vođom – mreže Haqqani. Najmanje još jedan nepoznati putnik u njegovom vozilu je poginuo, navodi se u izvještaju.

CIA-i je trebalo još 18 mjeseci da pronađe i ubije Badrudina Haqqanija.

---