Pregovori u Siriji počeli su danas, a sirijska vlada i opozicija su razmijenili optužbe i invekcije. Nedostajao je glas nenasilnih civila, posebno žena, iako već mjesecima pokušavaju da sednu za sto. "Kada govorimo o ženama za stolom, muškarci ih vide kao stolnjak", rekao je Hibaaq Osman, lider nevladine organizacije koji radi sa sirijskim ženama i zagovara njihovu inkluziju. “O budućnosti Sirije ne bi trebali odlučivati isključivo oni koji nose oružje.”
Sirijske žene su neizmjerno patile tokom sukoba. Procjenjuje se da 100,000 ubijenih do sada uključuje ne samo muškarce, već hiljade žena i djece. Aktivistkinje su privedene u sklopu vladinih akcija protiv pobunjeničke opozicije, a u pritvoru su silovane i mučene. An istraga Ženskog medija centra pratili izvještaje o silovanju i namjernim, politički motivisanim napadima na žene. Kada su vladine snage uhvatile vojnika Slobodne sirijske armije, žene iz njegove porodice dovedene su u zatvor i silovane pred njim. U još jednoj mučnoj priči, tri sestre su ispričale kako je grupa vojnika sirijske vojske upala u njihovu kuću u Homsu, vezala njihovog oca i brata, silovala tri žene ispred njih, a zatim im otvorila noge i spalila im vagine cigaretama, govoreći „Želiš slobodu? Ovo je tvoja sloboda. „Također je bilo izvještaja da su žene i djeca korišteni kao živi štit ili taoci od strane naoružanih grupa.
U područjima pod kontrolom fundamentalističkih pobunjeničkih grupa, ekstremisti jesu nametnula opresivna pravila ženama i djevojkama, poništavanje slobode kretanja, izražavanja i drugih prava koja su žene ranije koristile. U nekim slučajevima, žene i djevojčice su spriječene da rade, idu u školu ili jednostavno napuštaju svoje domove bez muškog staratelja, čak i da pobjegnu od nasilja. Human Rights Watch je izvijestio da neke ekstremističke islamističke grupe u sjevernoj Siriji, kao što su Jabhat al-Nusra, Nusra Front i Al-Qaida povezana Islamska država Iraka i Levanta (ISIS), nameću stroga i diskriminatorna pravila ženama i djevojčice, kao što je zahtijevanje od njih da nose marame i ogrtače pune dužine, ograničavajući njihovu sposobnost da obavljaju osnovne dnevne aktivnosti, da se slobodno kreću u javnosti ili pohađaju školu.
Humanitarna kriza je akutna. Oko 4 miliona Sirijaca je interno raseljeno. Hrana i pristup njoj su toliko ograničeni u nekim od vojno spornih područja da djeca umiru od gladi. "Postoje djeca koja jedu korijenje i lišće sa drveća", rekao je Kefah Ali Deeb iz Nacionalnog koordinacionog odbora za Snage demokratskih promjena. "Vjeruj mi; ovo nije moja mašta. Ima više patnje nego što možete zamisliti.”
Sirijci koji očajnički žele da pobegnu od rata pobegli su u Tursku, Liban, Egipat, Irak i Jordan, ponekad ih je na hiljade stiglo u jednom danu. Oko tri miliona Sirijaca su sada izbjeglice, preko 80% njih žene i djeca. Veliki broj žena čiji su muževi ubijeni ili su se borili odjednom su postali glave svojih domaćinstava, ali su lišene sredstava za brigu o svojoj djeci. Humanitarne agencije i zemlje domaćini su preplavljene brojem i potrebama. I iako su izbjeglice koje žive u inostranstvu pošteđene neposrednog utjecaja borbi, mnoge su, nažalost, i dalje izložene nasilju, seksualnom napadu i užasnim životnim uslovima.
Prema UN Women studija, dječji brakovi i nasilje u porodici su u porastu među izbjegličkim porodicama. Kako izbjeglice postaju sve oskudnije, roditelji su sve skloniji da svoje kćeri povuku iz škole ili da ih udaju u mlađoj dobi u zamjenu za miraz. Rani brak se smatra načinom da se osigura da će kćeri biti zbrinute i hranjene, te da se ostvari oskudan prihod za porodicu. Ali djevojke koje se prodaju u brak izuzetno su podložne zlostavljanju, gube mogućnosti za obrazovanje i rizikuju ozbiljne zdravstvene opasnosti u ranoj trudnoći.
Neke žene izbjeglice su bile prisiljen na prostituciju od strane njihovih porodica, pod okriljem kratkoročnih bračnih aranžmana. Žene i djevojke koje se prodaju u brak ponekad bivaju napuštene ili ponovo prodane bordelima ili trgovcima ljudima, gdje se njihovo zlostavljanje i eksploatacija samo pogoršavaju.
Sirijske žene, od kojih su mnoge bile uključene u početnu prodemokratsku, nenasilnu pobunu protiv Bashara al-Assada, riskirale su svoje živote kako bi se pozabavile humanitarnom krizom – dijeleći humanitarnu pomoć, nadgledajući ljudska prava i pružajući hitnu pomoć. Sirijske žene su posredovale u lokalnom primirju kako bi omogućile prolazak pomoći. Dok su borbe bjesnile oko njih, žene su nastavile da se organiziraju, grade grupe civilnog društva i obučavaju se da igraju ulogu u dizajniranju ujedinjene, demokratske Sirije.
Ove žene su više puta pozivale međunarodnu zajednicu da uključi njihov glas u mirovne napore. Od 11. do 13. januara 2014. 47 Sirijki se okupilo pod okriljem UN Women kako bi iznijele svoje pozicije. “Ne možemo šutjeti o događajima koji se odvijaju u Siriji, kao što su svakodnevna smrt, masovno uništenje, glad, raseljavanje stotina hiljada sirijskih porodica u Siriji i inostranstvu, širenje terora i nasilja, trajna pritvora, djela otmice, uništavanje infrastrukture i širenja bolesti, posebno među djecom”, rekao je sirijski aktivista Kefah Ali Deeb na konferenciji za novinare UN-a.
Žene su pozvale na efektivno učešće žena u svim pregovaračkim timovima i odborima u omjeru ne manjem od 30%. Oni su pozvali da se viši eksperti za rodna pitanja u potpunosti integrišu u tim UN za posredovanje. “Želimo da ima smislenog učešća žena u cjelokupnom političkom procesu, uključujući formiranje prelaznog upravljačkog tijela, odbora za izradu ustava, izradu izbornog zakona, mehanizama tranzicijske pravde, lokalne uprave i lokalnih odbora za građanski mir”, rekla je sirijska aktivistica Delsha Ayo u konferencija za štampu UN-a.
Žene očajnički žele da se izbore sa neposrednom ljudskom katastrofom. “Veliki broj žena je uhapšen, kidnapovan ili nestao. Oni uključuju naše porodice, naše prijatelje, naše kolege”, rekao je Kefah Ali Deeb, aktivista i član Nacionalnog koordinacionog odbora za Snage demokratskih promjena. “Moramo osloboditi zatočenike iz zatvora i prekinuti opsade koje dovode nasukano stanovništvo do gladi.”
Ali oni takođe gledaju niz put, a mnogi su radili na principima za novi ustav. “Gledali smo šta se dešava u Tunisu, Egiptu i Libiji i moramo se pripremiti za mnogo lekcija”, rekla je Sabah Alhallak, koordinatorica za žene u sirijskoj komisiji za porodična pitanja. Insistiraju da svaki eventualni ustav garantuje ravnopravnost žena i sankcioniše sve oblike diskriminacije i nasilja nad ženama.
Iako se Lakhdar Brahimi nekoliko puta susreo sa ženama i ohrabrivao njihovo učešće kao posmatrača, nije pristao da im dodijeli zvaničnu ulogu. Nažalost, čak i za stolom mira, ljudi s oružjem će i dalje imati najglasnije glasove.
Kao odgovor, grupe CODEPINK, Međunarodna ženska liga za mir i slobodu (WILPF), MADRE, Karama i Nobelova ženska inicijativa okupljaju se na pregovorima pod zastavom „Žene vode do mira“ kako bi podržale Sirijke. Dan prije početka zvaničnih razgovora održat će se Samit žena na kojem će žene iz bivših konfliktnih zona poput Bosne, Liberije, Gvatemale i Irske govoriti o svojim iskustvima prelaska iz rata u mir. Sirijske žene i humanitarni radnici podijelit će svoje priče i iskustva o životu u Siriji i izbjegličkim kampovima. Zatim će uslijediti modeliranje pregovora: pogled na to kako bi zvanični mirovni pregovori mogli i trebali izgledati. Žene će 22. januara održati mirovni skup van zvaničnih pregovora. Možeš znak njihovu peticiju međunarodnoj zajednici i gledati Samit.
Sirijske žene i njihovi globalni saveznici shvaćaju da je sirijska kriza toliko duboka i složena da će trebati mnogo vremena da se okončaju borbe i još više da se obnove, ali ne vide drugu opciju. „Mi smo pravnici, inženjeri i profesori; mi smo domaćice, medicinske sestre i drugi medicinski radnici; mi smo 50 posto društva i odlučni smo da zaustavimo rat”, rekao je Rafif Jouejati, direktor FREE-Syria (Fondacije za obnovu jednakosti i obrazovanja u Siriji). “Ako Ženeva II ne uspije, onda ćemo nastaviti da radimo na Ženevi III, IV ili V. Nastavit ćemo gurati ljude koji ratuju dok ne sklope mir.”
Medeja Benjamin ([email zaštićen]), suosnivač Global Exchange i CODEPINK: Žene za mir, Je autor Drone Warfare: Ubijanje pomoću daljinskog upravljača. Njene prethodne knjige uključuju Nemojte se bojati Gringo: Honduraska žena govori iz srca., i (sa Jodie Evans) Zaustavite sledeći rat sada (Vodič kroz unutrašnje okeane). Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati