Ovaj scenario je upravo ono što se dešava kada se element antiratnog pokreta veže za stranku uloženu u održavanje rata. Na nesreću za antiratni pokret općenito, ova strategija je prisutna u velikom dijelu pokreta i učinila je trenutni pokret protiv rata u Iraku potpuno odumrlim. Umjesto antiratnog pokreta, ponavlja se 2004., kada su UFPJ, MoveOn i druge antiratne organizacije uložile svoj novac i napore u kampanju Anybody But Bush i pomogle zemlji da se daju još četiri godine Georgea Busha.
Ove izborne godine, Džordž Buš se ne kandiduje, ali rat i okupacija će se nastaviti dugo nakon što on ode, osim ako samoproglašeno liberalno vođstvo u antiratnom pokretu ili ne prestane da prati Demokratsku stranku ili jednostavno ne utihne. Budući da se ni jedan od ovih fenomena vjerovatno neće dogoditi, na osnovnom pokretaču je da otrgne ogrtač vođstva ovim lobistima i vrati pokret na ulice gdje je njegova stvarna moć. Lobisti su imali svoju priliku i sve što su uradili je da su potrošili tonu našeg novca na oglašavanje, lobiranje i plate bez opipljivih rezultata. Ovo bi trebalo da jasno stavi do znanja ljudima koji zapravo čine antiratni pokret da naše nade leže u teškom radu, uličnim protestima i direktnoj akciji, te razvoju strategija koje nisu zasnovane na izbornom ciklusu u SAD-u.
Ovo bi vrlo lako moglo zahtijevati novu organizaciju koja će krenuti na pravi nivo. UFPJ je nastupio kao nacionalna organizacija i čini se da je ANSWER izgubio svoje mjesto u igri zbog njihovog percipiranog sektaštva i malo crvenog i muslimanskog mamljenja od strane liberala i desnice. MoveOn i slične organizacije su, na nacionalnom nivou, u ovom trenutku mnogo više kao gledaoci i koncesionari nego kao pravi igrači. Jedine postojeće nacionalne organizacije koje bi mogle pružiti novo vodstvo u ovom trenutku su Irački veterani protiv rata (IVAW) i Studenti za demokratsko društvo (SDS). Međutim, s obzirom na prilično specifičnu konstitutivnost obje ove grupe, čini se da bi morale postojati neke druge grupe koje trenutno postoje ili tek treba da se formiraju spremne da se udruže i stvore istinsku nacionalnu mobilizaciju za okončanje ratova u Iraku i Afganistan i dovesti trupe kući.
Neka kandidati govore svoje laži. Neka se svađaju kako su protiv ratova dok glasaju za ratove. Neka nacionalne antiratne organizacije koje su privezale svoja kola za Demokrate ili Rona Paula budu uvučene u slijepi jarak izborne politike. Ali neka oni od nas koji su zainteresovani da živi i održiv antiratni pokret bude spreman da izađe na ulice nakon januara 2009. počnite pokušavati da shvatite kako ćemo to, dovraga, uraditi. To ne znači da je vaš glas besmislen. To samo znači da nije toliko smisleno koliko kandidati i liberalni elementi antiratnog pokreta žele da mislite da jeste. Da jeste, zar ne mislite da bismo znali kada će trupe izaći iz Iraka?
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati