Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ostvario je dramatičnu pobjedu, daleko nadmašivši predizborne i izlazne ankete. Posljedice za Izraelce, Palestince i ostatak svijeta mogle bi biti veoma ozbiljne.
Ovaj iznenađujući rezultat je nesumnjivo nastao zbog neke kombinacije jednostavnog pogrešnosti anketara i Netanyahuove taktike u posljednjem trenutku, koja je uključivala neki očiti rasizam, kao i apel biračima da blokiraju mogućnost vlade koju predvodi Cionistička Unija lijevog centra . Ali zašto je manje važno od rezultata.
Iako bi koalicioni pregovori mogli da potraju danima, mogli bi se i završiti prilično brzo, jer je jasno kakav će biti sastav sljedeće vladajuće koalicije. Likud će dominirati, sa skoro isto toliko mjesta u Knesetu koliko je osvojio na prošlim izborima, zajedno sa tvrdolinijaškom strankom Izrael Beiteinu Avigdora Libermana. Da bi postigao dogovor, Netanyahuu će biti potrebna stranka desnog centra Kulanu Moshea Kahlona, koja će biti najumjerenija stranka u novoj vladi.
Kahlon može neko vrijeme držati Netanyahua kao taoca, ali je gotovo sigurno da će na kraju pristati da se pridruži. Naftali Bennett i njegova stranka Jevrejski dom već su se povezali sa Netanyahuom. Bennett je bio veliki gubitnik u ovoj trci, uglavnom zato što je Netanyahu otišao još dalje udesno, zauzimajući veliki dio Benettovog političkog terena (namjera igre riječi). Dodajte dvije ultraortodoksne stranke (Shas i United Torah Judaism) i Libermanovu stranku, koja je također izgubila velike gubitke zbog ogromnog vala skandala koji ih je pogodio proteklih mjeseci, i Netanyahu izgleda da ima 66 ili 67 mjesta. Njegovu većinu će u potpunosti činiti desnica i desni centar.
Uprkos tome jedna greška za drugom u ovoj kampanji, Netanyahu je postigao ogromnu pobjedu koju niko nije očekivao. Na kraju se isplatila njegova strategija borbe sa svojim desnim bokom i vjerovanje da Izrael neće glasati lijevom centru na vlast. On je uništio Bennettovu stranku jer su desničarski glasači, sigurno uspaničeni pri pomisli da je Isaac Herzog iz Laburističke stranke u uredu premijera, glasao za Likud umjesto za Jevrejski dom.
Dakle, sa desničarskom koalicijom, zar Netanyahu više neće morati da dokazuje svoju vernost ultradesničara, tvrdog momka? Neki se možda tome nadaju, ali izgleda malo vjerovatno.
Izbori su sigurno dokazali Bibiju, jednom zauvijek, da će njegovi budući izazivači dolaziti s desnice, a ne iz sadašnje opozicije. Njegova koalicija neće samo podržati njegovu ratobornost, već će ga i potaknuti da je održi. To neće dobro stajati u Washingtonu ili Briselu.
Iran
Netanyahu će vjerovatno prestati izvoditi blistave vratolomije kako bi pokušao torpedirati nuklearni sporazum s Iranom, ali će vjerovatno nastaviti sa svojim naporima. On će ohrabrivati kongresne republikance izdaleka, izjavama za štampu i govorima u Izraelu, a ne na Kapitol Hilu. Iako je možda prekasno da se okupi dovoljno demokrata da nadvlada veto predsjednika Obame na novi zakon o sankcijama, prava borba za Obamu će biti prodaja dogovora američkoj javnosti.
Tu će do izražaja doći najjastrebovitije demokrate. Netanyahu će sigurno nastaviti svoju retoriku protiv dogovora i neće popustiti ni na trenutak. U Izraelu neće biti značajnog glasa koji bi izrazio zabrinutost zbog nastavka raskida s Bijelom kućom. Opozicija će vjerovatno biti još tiša nego što je bila do sada.
Naravno, ništa od ovoga ne predstavlja stvarnu promjenu u odnosu na uslove prije izbora. Jedino dugotrajno pitanje za Netanyahua je da li nagli pad anketa koji je doživio odražava stvarnu zabrinutost javnosti zbog njegovog rješavanja kontroverze oko njegovog govora pred Kongresom. Vrlo vjerovatno jeste, pa će se Netanyahu odlučiti za manje dramatičnu taktiku.
Palestinci
Ako su stvari ranije izgledale beznadežno za bilo koju vrstu diplomatije, sada su apsolutno sumorne. Netanyahu će sigurno smisliti neku vrstu dvostrukog razgovora kako bi "objasnio" da zapravo nije mislio da se odrekne rješenja o dvije države, jer očigledno jeste tokom kampanje. Ali on se neće vraćati predaleko, jer čak ni stranke u njegovoj vjerovatno novoj koaliciji koje žele da se pregovori nastave (Kulanu, i u manjoj mjeri Izrael Beiteinu i vjerovatno Shas) ne podržavaju nužno dvije države rješenje koje bi svi osim njih prepoznali kao jedno.
To će predstavljati određene poteškoće za američke političare. Obama će se vrlo vjerovatno odlučiti za neku vrstu pritiska, bilo u vidu predstavljanja američkog okvira za rješenje dvije države ili, eventualno, kroz rezoluciju Vijeća sigurnosti kojom se zalaže za okončanje okupacije. Kako će Kongres reagovati?
Republikanci će imati priliku da u potpunosti podrže Netanyahua protiv Obame još jednom. Ali to znači i pridružiti mu se u praktičnoj opoziciji rješenju o dvije države. Za demokrate će to biti gotovo nemoguće učiniti, bez obzira na to kakvi domaći pritisci budu na njih. Glavna jevrejska zajednica nastavlja da podržava rješenje o dvije države. Ako njene vodeće institucije pokušaju slijediti Netanyahua na njegovom putu, raskol u jevrejskoj zajednici će se proširiti, a mnogo više mejnstrim Jevreja će podići svoj glas protiveći se izraelskoj politici.
U takvom slučaju, izraelska opozicija bi mogla da se okupi. Dramatična i iznenađujuća pobjeda Likuda zasjenjuje činjenicu da će druga, treća i četvrta najveća stranka u narednom Knesetu biti u opoziciji. Ali, stranka broj tri, Zajednička lista, u potpunosti je sastavljena od stranaka s kojima nijedna glavna izraelska stranka - osim ljevičarske Meretz, koja izgleda kao da će imati samo četiri mjesta - neće udružiti snage. To je zato što se Zajednička lista sastoji od tri male arapske stranke i jedne jevrejsko-arapske komunističke partije.
Dakle, iako opozicija kontrolira oko 53 mjesta, na ovim izborima izlaze slabije od toga zbog načina na koji se gleda na arapske stranke u Izraelu. To će otupiti ionako slab utjecaj opozicije unutar Kneseta, otežati čak i usporavanje izgradnje naselja, a kamoli postizanje sporazuma s Palestincima i okončanje okupacije.
Jedina, vrlo tanka nada je da su Sjedinjene Države i Evropa konačno toliko siti Netanyahua i nepokolebljivog odbijanja mira izraelske desnice da će konačno izvršiti značajan pritisak. Iako se čini vjerojatnim da će Sjedinjene Države i Europska unija učiniti nešto, daleko je manje vjerovatno da će učiniti dovoljno blizu da izraelska vlada osjeti pritisak ili da izraelsko stanovništvo postane dovoljno zabrinuto da preduzme akciju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati