Kanadski premijer Stephen Harper izabran je u manjinsku vladu 2006. Od tada je dao sve od sebe da uspostavi ono što bi se moglo smatrati republikanskom vladom za državu Kanadu. Osim što Kanada nije država Sjedinjenih Američkih Država (samo slaba volja, slabašna saveznica) niti u Kanadi postoje republikanske stranke. Stephen Harper je, međutim, što bliže.
Znakovi vremena
Jedan od znakova je ekonomija. Sadašnja konzervativna vlada više puta je aplaudirala za stabilnost kanadskog bankarskog sistema suočenog sa padom svjetske ekonomije. Na sreću za Kanadu, Harper je imao samo manjinsku vladu, inače bi deregulacija prema američkom stilu upravljanja njenim finansijama mogla biti uvedena mnogo prije nego što je balon puknuo. Kanada izgleda dobro samo zato što konzervativci nisu imali moć da implementiraju njen američki model liberalizacije finansija.
Harper je slijedio vodstvo SAD-a u davanju velikih suma novca za infrastrukturne projekte, od kojih su mnogi već bili najavljeni prije budžeta, od kojih su mnogi već gotovi (ako su mnogi putokazi koji se hvale da Kanadu pomjeraju naprijed izgradnjom infrastrukture nisu bilo koji pokazatelj), a većina novca je stigla u korporativne džepove, a ne u džepove prosječnog potrošača. Rizio bih da pretpostavim da tako stvoreni deficit služi istoj svrsi kao i onaj u SAD-u i Grčkoj: da pomogne u ograničavanju ili eliminaciji državnih penzionih fondova i finansiranja zdravstvenih i socijalnih struktura. Reći će nam da sa sadašnjim ogromnim deficitom svi trebamo stegnuti kaiševe i da vlada mora učiniti isto, a ipak siromašne korporacije ne primaju ništa osim vladine blagodati na istom putu kao i naši susjedi iz SAD-a.
Harper ima dvije diplome iz ekonomije, što je u mom umu siguran znak da ne zna o čemu priča, jer su ekonomisti uglavnom upućeni samo u idealističke teorije unutar lažno kreiranih modela i lažno izmišljene matematike tržišnog savršenstva.
Drugi znak je okruženje. Harper i njegove kolege su bili izuzetno slabi po pitanju zaštite životne sredine, preferirajući da ne koriste princip naučne nesigurnosti, već princip poricatelja da nema akcije bez apsolutnog dokaza. Čak i uz trenutnu katastrofu BP-a koja se odvija u Meksičkom zaljevu, Harperova vlada je nedavno iznijela zakon koji dozvoljava korporacijama koje buše na Arktiku da ne moraju bušiti sekundarnu bušotinu 'spasavanja' u slučaju nesreće kao što je bilo u knjigama do sada. Zamislite izlijevanje nafte duboko poput Meksičkog zaljeva, ali pod zimskim grudnim ledom i zavijajućim mećavama...
Pravo desno skretanje... Izrael
Sve sa čime mogu da živim kao finansijski sistem će pratiti svoje iracionalne zavoje i neočekivane zaokrete i izokrenuti da li su kanadske banke više ili manje visoko regulisane. Također mogu živjeti s ekološkom katastrofom velikog curenja nafte na Arktiku jer će nas majka priroda uskoro sve ispraviti zbog toga.
Ono čega se ne mogu pridržavati je nedvosmislena podrška Harperove vlade Izraelu i njegovoj okupaciji Palestine, njeno poricanje demokratskih izbora Hamasa, njena podrška invaziji na Liban 2006. i podrška izraelskim ratnim zločinima u Gazi i njenoj kasnijoj odbacivanje Goldstoneovog izvještaja. Palestinski glas se eliminira u Kanadi dok vlada i mediji obraćaju laskavu pažnju na trenutnu posjetu gospodina Netanyahua kako bi "ponovo potvrdili jak odnos naših zemalja". [1]
Harper je uskratio financijsku podršku Palestincima nakon najdemokratskijih izbora koji su ikada održani na Bliskom istoku u posljednje vrijeme, proglašavajući ih teroristima koji ne zaslužuju našu podršku. On poriče ili ignoriše kako su 'teroristi' u Južnoj Africi i Irskoj bili uključeni u mirno funkcionisanje vlade, i kako afganistanska vlada mudro traži da kontaktira i uključi talibane u pregovore, zajedno sa SAD. U Libanu je Hezbolah pokazao jasan pragmatičan trend jer je uspješno ušao u javnu arenu kao politička moć.
Prihvatiti da su vojne akcije u Libanu i Gazi defanzivne odmazde znači živjeti u svijetu poricanja stvarnosti izraelskih vojnih ciljeva koji su dio cijelog historijskog izraelskog/cionističkog ideala etničkog čišćenja Palestine od njenog autohtonog stanovništva . Harperova fundamentalistička vjerska pozadina, iako nikada nije bila izložena kanadskoj javnosti, u skladu je sa sličnim stavovima u SAD-u o skorom Isusovom povratku i nadolazećoj apokalipsi, stavovima koji su dobro povezani s podrškom izraelskoj kontroli Palestine. [2]
Evo nas opet – Netanyahu u Kanadi.
Netanyahu je posjetio Kanadu 2002. godine, baš kada su SAD pripremale pumpu za ilegalnu invaziju na Irak pod mnogim lažnim izgovorima. Sada SAD priprema pumpu za još jedan ilegalni napad ovog puta na Iran – nakon mnogo godina ilegalnih prijetnji napadom – zbog njegovog odbijanja da učini ono što SAD želi u vezi sa svojom nuklearnom industrijom i zato što je Izraelu potreban neprijatelj koji će fokusirati svjetsku pažnju kako bi održao živim mit o narodu koji pati pod prijetnjom eliminacije od strane okolnih Arapa i muslimanskih terorista.
Unutar toga ne postoji priznanje ogromne vojne moći Izraela i njegovih nekoliko stotina atomskog/termonuklearnog oružja koje bi moglo spaliti veći dio Bliskog istoka. Niti postoji priznanje da Iran radi u okviru namjere Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT), za razliku od samih SAD-a koje su samo na ustima govorile o smanjenju svog nuklearnog naoružanja i pomogle Indiji i Pakistanu da stvore i prošire tamošnje sisteme, oba izvan NPT-a. Ne postoji ni priznanje da su SAD dale milijarde dolara i vojno oružje Izraelcima tokom čitavog svog postojanja, dijelom u kratkovidoj podršci jevrejskom glasanju u ključnim područjima američkog izbornog jahanja, ali i u svojoj hegemonističkoj potrazi za obuzdavanjem Rusija, Kina i energetski resursi Bliskog istoka.
Ovdje ponovo idemo protiv druge 'ratoborne' nacije koja ne poštuje komande SAD-a i njenog sunarodnika u oružju Izraela. Retorika protiv Irana nastavlja da raste, jer SAD zapravo vide samo jednu krajnju igru - vojsku. Izrael nastavlja zataškavanje svih pitanja koja se suprotstavljaju njegovom konačnom cilju potpunog preuzimanja palestinske teritorije, skrivajući se iza dimne zavjese terorizma, iranskog nuklearnog oružja i medijskog poricanja izraelskih međunarodnih zločina nad Palestincima i Libanoncima. Harperova fundamentalistička uvjerenja čine Netanyahuovu posjetu prirodnim nastavkom verbalne podrške koju je pružila kanadska vlada.
Netanyahu u Kanadi,
"traži od Kanade potvrdu i potvrdu u vezi s prijetnjom koju predstavlja Iran", rekao je Moshe Ronen, predsjedavajući Kanadsko-izraelskog komiteta. “On želi i treba da Kanada artikuliše stav da Iran predstavlja najopasniju prijetnju globalnoj sigurnosti i da međunarodna zajednica ne može dozvoliti da se odvrati od rješavanja prijetnje koju predstavlja.”[1]
Iran je minimalna prijetnja globalnoj sigurnosti. Godinama je udaljeno od stvaranja nuklearnog oružja, godinama je udaljeno od sistema isporuke, decenijama je od toga da ima dovoljno snage da se uopće razmisli o bilo čemu učiniti s takvim oružjem, osim da ono služi kao sredstvo odvraćanja od prijetnji drugih zemalja i agresije, u rasponu od Pakistana preko Iraka pa do Izraela i SAD Iran nikada nije napao drugu zemlju, iako njegovo glupo produžavanje rata s Irakom nije dobilo simpatije. Iran je bio predmet stalne američke, sovjetske i britanske manipulacije tokom prošlog stoljeća.
Nije ni čudo što Iran traži nuklearnu podršku koja bi mogla pomoći da se spriječi daljnje miješanje u njegove poslove. Bez obzira na svu 'đavolsku' retoriku ajatolahove (koja nije previše slična retorici iz SAD-a), Iran je bio vrlo pragmatičan u svojim odnosima sa drugim zemljama, uključujući Izrael i SAD (pomagajući im oboje i primajući pomoć od obje u kritičnim vremenima u Iransko-irački rat i trenutni 'rat protiv terorizma') To nije više prijetnja od Kanade. Tvrdio bih da je Kanada veća prijetnja jer je njena podrška izraelskim i američkim akcijama na Bliskom istoku čini saučesnikom u istim ratnim zločinima koje oni održavaju.
Da, ometaju nas – odvraćaju pažnju od užasne evidencije izraelskih međunarodnih zločina u Gazi, Zapadnoj obali, Libanu, a možda uskoro i u Iranu. Međunarodna zajednica – osim Kanade naizgled, o da, zaboravio sam OECD, u redu zajednica, a ne elite – sve manje ometaju međunarodne zločine koje je Izrael počinio nad palestinskim narodom. To je prava prijetnja Izraelu, da se konačno vidi za nedemokratsko militarizirano društvo kakvo jest, bez poštovanja prema drugim ljudima i drugim religijama (uključujući ironično Harperovo kršćanstvo).
Iran je smetnja – Izrael je problem
Prava prijetnja je izraelska vojna moć i okupacija palestinske domovine i njena ogromna vojna dominacija. Prava prijetnja je američka težnja ka hegemonističkoj moći, koja nije tako hrabro rečeno kod neokonzervativaca, ali je još uvijek živa i zdrava u američkim sigurnosnim nastojanjima, i želja SAD-a da budu jednostrani gazda svijeta. Prava prijetnja je nedvosmislena podrška SAD-a Izraelu kako bi dobio nekoliko glasova i održao vojnu industriju živom i zdravom. Prava prijetnja nije Iran i Netanyahu to dobro zna. Prava prijetnja je da svijet sa zakašnjenjem otkrije prave namjere cionista i njihovu želju za etnički čistom domovinom, te spremnost da se tamo stigne svim mogućim sredstvima.
Netanyahu dobro zna da može kontrolirati američku političku scenu i sada radi na kontroli kanadske političke scene. Sljedećih nekoliko dana vidjet će se koliko će to moći učiniti unutar kanadske vlade i medija.
?
[1] Mark Regev. “Izrael dolazi u Kanadu tražeći 'validaciju',” petak, 28. maj 2010. Globe and Mail. http://www.theglobeandmail.com/news/world/africa-mideast/israel-comes-to-canada-looking-for-validation/article1583869/
[2] Douglas Todd. „Zašto Steven Harper svoju evanđeosku vjeru drži vrlo privatno“, 10. septembra 2008. Vancouver Sun. http://communities.canada.com/vancouversun/blogs/thesearch/archive/2008/09/10/why-stephen-harper-keeps-his-evangelicalism-very-private.aspx
Jim Miles je kanadski edukator i redovni saradnik/kolumnista mišljenja i recenzija knjiga za The Palestine Chronicle. Milesov rad je također predstavljen globalno putem drugih alternativnih web stranica i novinskih publikacija.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati